Ključ je u jednostavnosti

Već niz godina zagrebački arhitektonski studio Dva arhitekta osvaja brojna domaća i inozemna priznanja i nagrade. Jezgru čine poznati arhitekti Tomislav Ćurković i Zoran Zidarić, koji su početkom 1992. osnovali biro u kojem rade i danas s timom kolega. Promatrajući niz realiziranih projekata, uključujući i nagrađene, razvidno je kako održiva gradnja u harmoniji s okolišem čini temeljnu odrednicu u radu poznatoga dvojca, a prisutna je i česta uporaba materijala i tehnika karakterističnih za podneblje u kojem je realiziran projekt. U razgovoru s Tomislavom Ćurkovićem saznajemo detalje o osvojenim nagradama, realiziranim projektima, ali i općenitoj situaciji i trendovima u arhitekturi.

Ove godine arhitektonski studio Dva arhitekta osvojio je dvije nagrade American Architecture Prize i to za projekt vinarije u Slavoniji te projekt obiteljskog imanja u Bijači. Dobili ste i nagradu Drago Galić za kuću za odmor na Murteru. Može li se reći da je 2017. vaša godina?

Uspjesi naših projekata ove godine čine nas jednako ponosnima i poniznima. Veseli nas kad struka, kako domaća tako i strana, prepozna kvalitetu naših radova, osobito u kategoriji stambene arhitekture, koja je istodobno široko zastupljena i posebno zahtjevna. Trudimo se stvarati dobru arhitekturu iz godine u godinu, a valorizacija najčešće ovisi o subjektivnoj procjeni. Stoga, nagradama usprkos, ne znam bih li baš 2017. nazvao našom godinom.

Za spomenuti projekt Obiteljskog imanja u Bijači dobili ste i dvije nagrade 2012, na 21. međunarodnoj graditeljskoj nagradi CEMEX u Meksiku – prvu nagradu u kategoriji stambene građevine i treću u kategoriji održive gradnje.
Je li održivost danas prioritet u suvremenoj arhitekturi?

Ono što danas najčešće povezuje sve uspješne arhitektonske projekte i autorske izričaje jest odgovornost prema okolišu primjenom obnovljivih izvora energije te suvremenih tehničkih sustava za smanjenje potrošnje energije. Važnost zelene, energetski učinkovite, održive i rezistentne arhitekture, kao i njezin utjecaj na kulturu građenja, sve je jači u kolektivnoj memoriji. Svakim projektom trudimo se zastupati te principe, a preferencije pojedinog investitora, projektnog programa i budžeta igraju presudnu ulogu.

Koliko slobode imate kod angažmana na projektima? Koliko ste daleko spremni ići u kompromisima?

Arhitektura je po svojoj naravi kompromisna jer nije egzaktna kao matematika. Svaki projekt sa sobom nosi različite kontekste, pa samo pomnim iščitavanjem i analizom svih datosti možete doći do prave koncepcije, što je u biti inicijalna ideja. U fazi realizacije, razvoja i razrade projekta potrebna je određena doza fleksibilnosti, dopuštene su intervencije, ali na način da ne utječu na izvornu ideju.

Dakle, kompromisi su neizbježni u određenim fazama, ali ih treba držati pod kontrolom i ne ovise o arhitektonskoj tipologiji, već o investitoru i kontekstu.

Koji vam je angažman bio najveći izazov u karijeri?

U razdoblju 2009–2015. obnašao sam funkciju predsjednika Hrvatske komore arhitekata i to mi je zasad bio najveći izazov u karijeri. U tom razdoblju sjedio sam na dvije stolice i bilo je iznimno zahtjevno uskladiti dnevne obveze prema vlastitom uredu i Komori. U takvim okolnostima logično je da društveni rad pobijedi, pa sam više vremena provodio u Komori, što mi se poslije višestruko vratilo s novim saznanjima, te cjelovitiji, realniji i objektivniji pogled na moju profesiju.

Kako izgleda vaša suradnja s kolegom Zoranom Zidarićem na jednom projektu i koliko je timski rad bitan za kvalitetnu realizaciju projekta?

Za svaki projekt bitna nam je dobra priprema na početku te akumulacija bitnih podataka, što je najčešće zadatak za najiskusnije kolege u uredu. Nakon toga Zoran i ja zajedno s kolegom koji je radio na pripremi formuliramo prve koncepte u dugotrajnim raspravama, a ostatak tima uključuje se kasnije i daje svoj doprinos ovisno o vrsti i veličini projekta. Na taj način osiguravamo višestruko iščitavanje svih ulaznih parametara i njihovih interpretacija. U našem uredu imamo dobru kombinaciju starijih i mladih kolega, što čini kreativni dijalog produktivnijim i relevantnijim.

Projektirali ste mnoge interijere, obiteljske kuće, vile, stambene zgrade i poslovne objekte, te održali stručna predavanja u Hrvatskoj i inozemstvu.
Koji segment svog posla najviše volite, a koji smatrate najtežim?

Dva su segmenta ove discipline koja jako volim. Onaj entuzijazam na početku svakog projekta, kada je sve moguće i slobodni smo nabacivati razne ideje ne znajući u kojem smjeru će nas koja od njih odvesti. To je dio kojemu se nekako uvijek najviše veselim. Isto tako, volim i onaj predavački dio, kada imam priliku prenijeti znanja akumulirana u nizu projekata studentima i kolegama. Najteži, ali i najuzbudljiviji dio jest realizacija projekta, odnosno doba građenja.

Koji su temelji vaše arhitekture i kako biste opisali svoj arhitektonski rukopis? Koje su njegove ključne odrednice?

Postoji anegdota stara petnaestak godina u kojoj me osoba A opisuje osobi B riječima: To je onaj arhitekt koji radi jednostavnu arhitekturu. Jednostavnost je ključna riječ za razumijevanje našeg izričaja. I želio bih da tako i ostane...

U Zagrebu stanovnici često svjedoče divljoj gradnji, tj. stambenim objektima koji niču preko noći i narušavaju vizuru grada i kvalitetu življenja. Grade se objekti unutar već definiranih naselja, poput aktualnog primjera poslovno-stambenih objekata u Sigetu i Sopotu, dok nam istovremeno stari primjeri kvalitetne industrijske arhitekture propadaju. Kako to komentirate?

Ono što je karakteristično za noviju povijest grada i zemlje u kojoj profesionalno djelujem jest dominacija privatnog interesa nad općim i društvenim, što rezultira deficitom, a ponekad i redukcijom javnoga prostora. Spomenute zgrade u Sigetu i Sopotu doprinose toj slici premda iza njih stoje legalne procedure. Stari primjeri industrijske namjene, čak i Zagrebački velesajam, žude za planskom prenamjenom, o čemu u novije vrijeme svjedoče brojne studije i natječaji. Mislim da je nužno taj proces što prije pokrenuti jer za to postoje mnogi razlozi, od kojih je, pored sigurnosnih, najvažniji onaj ekonomski.

Na čemu trenutno radite i koji su vam planovi za blisku budućnost?

Kao voditelj tima osjećam odgovornost prema kolegama u uredu u smislu stvaranja uvjeta za pozitivno ozračje, kako bi se neopterećeno mogli baviti onim što najbolje znaju. Ako su posljedice toga priznanja i nagrade struke, to nam je samo potvrda da smo na dobru putu. Budući da smo nedavno pojačali ured s nekoliko novih mladih kolega, spremni smo za ulazak u novu fazu rada, a tu ponajprije mislim na proširenje djelatnosti na nova i veća mjerila, odnosno još zahtjevnije arhitektonske izazove.