Bogat i raznolik program

Niz dubrovačkih festivala godinama se proteže od ranoga proljeća pa do kasne jeseni, a mnogi od njih i naslovom spominju svoje godišnje doba. Odmah nakon međunarodnog glazbenog festivala Dubrovnik u pozno ljeto, koji se doslovno nalijepio za kraj Dubrovačkih ljetnih igara, Dubrovački simfonijski orkestar započeo je s novim festivalom nazvanim Jesenji glazbeni moskar. Moskar je riječ za lepezu, a taj se izraz – pogotovo ispravno naglašen – sve rjeđe može čuti u Dubrovniku. Ali zato se i u ovo doba godine svagdje mogu čuti brojni strani jezici pa tako i u Kneževu dvoru, u kojemu je održano svih sedam glazbenih večeri. Da je sreće – čitaj: koncertne dvorane! – peti koncert bio bi smješten u zatvoreni prostor jer je kiša, razumljivo, onemogućila uvjete za normalan nastup.

Koncerti su bili sadržajno različiti i na njima su nastupili brojni solisti te dvaput dirigent Tomislav Fačini. Istaknimo kako je Festival predstavio i vrijedne dubrovačke glazbene snage mlađe generacije. U prvom redu valja istaknuti umjetničke i stilske dosege pijanistice Ivane Jelača u Mozartovu Koncertu za klavir i orkestar br. 24 u c-molu, KV 491. Potom snažnu završnicu Festivala u izvedbi Gudačkog kvarteta DSO-a u sastavu Đana Kahriman i Iva Vukić, violine, Šimun Končić, viola, te Mihaela Čuljak, violončelo. Ta večer s djelima Luka Sorkočevića i I. M. Jarnovića zaokružena je maestralno odsviranim Dvořákovim Američkim kvartetom. Klaviristica Stefani Grbić i trubač Ivan Medi svoje su potencijale predstavili u Šostakovičevu Koncertu za klavir, trubu i gudače u c-molu izvedenu iste večeri kad i već spomenuti Mozart.

Programsko osvježenje donijelo je samo otvaranje Festivala jer je bilo u gipsy duhu, i to zahvaljujući sastavu Gadjo Manouche, dirigentu Krešimiru Batiniću i solisticama Katji Friganović Glavan, Maji Grgić te Ivani Kujundžić. Svijet evergrina, filmske i džez-glazbe pretposljednje večeri Festivala dočarali su nam Dubrovački simfonijski orkestar, trubač Džemal Cakić i dirigent Slobodan Begić.

Ostale tri večeri imale su i dodatnu dimenziju. Pijanistica Naira Asatrian, armenska umjetnica s dubrovačkom adresom, ugostila je članove Gudačkog trija DSO-a, a prihod od ulaznica darovan je Odjelu intenzivne njege Opće bolnice Dubrovnik. Na koncertu u čast deset godina prijateljstva između Montereya i Dubrovnika nastupila je švicarska pijanistica Beatrice Berrut oduševivši publiku izvedbom dvaju Lisztovih djela: Koncertom za klavir i orkestar br. 1 u Es- duru i Plesom smrti. Tradicionalnu japansku flautu od bambusa zvanu shakuhachi predstavio je Yosuke Irie. Uglavnom smo čuli umjetnikove skladbe nadahnute tradicionalnim melodijama, a publika je mogla pokušati proizvesti ton na instrumentu.

Iako je tempo nastupa DSO-a zaista nemilosrdan – dva do tri tjedna koncerta! – brojna znalačka jesenska publika zaslužuje tu bogatu ponudu. A sam DSO zaslužuje svaku pohvalu za količinu programa koji je kvalitetno izveo.