Vjetar sa sjevera

Početak nove koncertne sezone Zbora HRT-a bio je pokazatelj kvalitetno osmišljenih zaokreta u konceptu, koji će, čvrsto se naslanjajući na dosadašnju tradiciju, unijeti novitete u glazbeni život Zagreba. Pokazao je to već prvi koncert ciklusa Sfumato Zbora HRT-a, koji se nakon dva desetljeća iz Muzeja Mimara preselio u prostore Hrvatskoga glazbenog zavoda. On će pjevačima i dirigentima pružiti bolje akustičke uvjete za izražavanje ekspresije glazbe i teksta, a slušateljima omogućiti da odsad koncertima prisustvuju u većem broju.

Pozitivni učinci te odluke pokazali su se već na prvom koncertu 25. rujna. Osim što je nova sezona počela u novom prostoru, prvi put sezonu je otvorio neki drugi ansambl. „Vjetar sa sjevera“, kako je to najavio šef dirigent Zbora HRT-a Tomislav Fačini, u Zagreb je doveo jedan od najboljih europskih zborova – Zbor Latvijskog radija – i dirigenta Sigvardsa Kļavu. Programski koncept obuhvatio je djela suvremenih nordijsko-baltičkih skladatelja. Ipak, sâm koncert počeo je glazbom Johanna Sebastiana Bacha, preciznije, njegovim koralom Kom süßer Tod, čiji je citat ujedno početak skladbe Immortal Bach norveškoga skladatelja Knuta Nystedta. Zbor je nadasve uspješno predstavio zahtjeve skladbe, izražene kroz prostorno-vremensko propitkivanje zvukovnosti. U nastavku večeri publika i izvođači ostali su uz staru-novu glazbu. Nakon Bacha, nadahnuće za sljedeću skladbu na programu njezin je autor, istaknuti švedski skladatelj zborske glazbe Sven-David Sandström, našao u himnu Hear My Prayer, Oh Lord Henryja Purcella. Zbor Latvijskog radija pokazao je izvedbom da može postići vrlo fina dinamička nijansiranja, koja ni u jednom trenu nisu prešla u ekstreme, već su bila u službi glazbe. Osim dinamikom zbor je vokalnom ekspresijom ostvario vrlo suptilne promjene ugođaja podcrtavajući time tekst, kao primjerice u Prvoj elegiji Einojuhanija Rautavaare ili Dvjema božićnim uspavankama Valentina Silvestrova, čija je duboko promišljena interpretacija naglašene muzikalnosti izazvala oduševljenje publike.

Osim spomenutih djela, zbor je zagrebačku publiku u punoj dvorani HGZ-a oduševio i raznim artikulacijskim tehnikama i zvukovnim efektima kao što su primjerice imitacija vjetra (Kap u oceanu Ēriksa Ešenvaldsa) ili pjeva ptica (Imena naših majki Pēterisa Vasksa), a nježno i meditativno interpretirana Djevica autora Arva Pärta pokazala je intonativnu sigurnost i glasovno bogatstvo duboke lage u dionici basova. Odmak od zamršenih melodijsko-harmonijskih struktura bila je Uspavanka iz ciklusa Poput djeteta, u kojoj se skladatelj Per Nørgård poigrao s odnosom pauze i glazbe. Jednostavan glazbeni materijal dobro je razrađen, a pjevači su skladbu neobična teksta iznijeli zaigrano i vrlo efektno predstavivši je publici u najboljem svjetlu.

Vrhunsko muziciranje Zbora Latvijskog radija plod je kvaliteta svakoga pojedinog od 24 pjevača (po šest u svakoj dionici), kao i njihovo pomno međusobno osluškivanje i usklađivanje boje, dinamike i zvukovnog balansa među dionicama. Bez pretencioznih gesti Sigvards Kļava jasnim je i osmišljenim poticajima ostvario kontakt sa svakim članom ansambla, pri čemu je do izražaja došlo međusobno povjerenje, kao posljedica njihove višedesetljetne suradnje. Najprije kao asistent dirigenta, a od 1992. kao glazbeni direktor Zbora Latvijskog radija, Kļava je postigao zavidnu interpretativnu razinu, zahvaljujući kojoj je zbor utemeljen 1940. osvojio brojne međunarodne nagrade i priznanja. Spomenimo i da je ZLR jedan od četiri osnivača i partnera Europske mreže profesionalnih komornih zborova Tenso.