Romeo i Julija iz snova

U velikom stilu počela je nova zagrebačka baletna sezona, dvodnevnim gostovanjem projekta Roberto Bolle and Friends u Hrvatskome narodnom kazalištu. Program je publici zanimljiv i privlačan, komercijalno uspješan, produkcijski je jednostavan, a ima i edukacijske elemente. Bolleovo ime mamac je za publiku i zbog toga je forma baletnoga gala koncerta prerasla u višu formu projekta koji obilazi svijet. Već godinama se, u sklopu opernog festivala, održava i u veronskoj Areni. Održan je ovoga ljeta i najavljen za srpanj 2018.

A recept je vrlo jednostavan i oduvijek poznat: četiri plesačka para naizmjence izvode atraktivne točke (pas de deuxe, sola, duete) klasičnoga, neoklasičnog i modernog baletnog repertoara. Robertu Bolleu u ovoj su se prigodi pridružili prijatelji Adiarys Almeida i Taras Domitro, podrijetlom s Kube i iz Kubanskoga nacionalnog baleta, koji danas djeluju u SAD-u; Njemica Maria Eichwald i mlada Ruskinja Alena Kovaleva, kao slobodne umjetnice; prvaci državnih baleta u Beču i Berlinu Ljudmila Konovalova i Dinu Tamazlacaru te prvak Baleta Boljšoj teatra Jacopo Tissi. Eto, i do toga je baletni svijet došao, da Talijan bude prvak Boljšoja!

Prijatelji se, ovisno o slobodnim terminima, mijenjaju, a Roberto Bolle počinje i završava koncert osebujnim solom Prototype reloaded te duetom Recontre (Susreti), s Ljudmilom Konovalovom, laganim plesom ispred velikoga zaslona čije slike i animacije kao da ulaze u prostor i sjedinjuju se s plesom. Rođen 1975, Bolle je već kao devetnaestogodišnjak došao u Balet milanske Scale i ubrzo osvojio svijet. Otkrio ga je Rudolf Nurejev i pozvao da sudjeluje u njegovu baletu Smrt u Veneciji. Činio se idealnim za ulogu Tadzija, no pravila Scaline baletne akademije nisu studentu dopuštala nastup. Nurejevljevo povjerenje otvorilo mu je vrata najvećih svjetskih ansambala. U trenu je prošao put od obećavajućega do baletne zvijezde – étoilea Scale i American Ballet Thaeatrea, postao baletnim globetrotterom i Unicefovim veleposlanikom dobre volje. Karijera mu traje 23 godine tijekom kojih je plesao s najvećim balerinama današnjice, na pozornicama Royal Balleta i English National Balleta u Londonu, Štutgartskog i Berlinskog državnog baleta, Boljšoj teatra, Kanadskoga nacionalnog baleta, Tokijskog baleta, vodećih talijanskih baletnih ansambala u Rimu, Napulju, Firenci. U nekoliko navrata gostovao je i u Zagrebu.

Prijatelji se nisu iskazali baš najblistavije u svakoj točki. Aleni Kovalevoj i Jacopu Tissiju potkrale su se dvije teško pojmljive greške u partneriranju, u pas de deuxu iz trećeg čina Labuđeg jezera (izvedba 4. listopada). Bolji su bili u pas de deuxu iz trećeg stavka Dijamanti, također na Čajkovskijevu glazbu, iz baleta Dragulji, Georgea Balanchinea, lepršavom, lelujavom i pomalo holivudski intoniranom, s razrađenom unutarnjom dramaturgijom toga prvog Balanchineova cjelovečernjeg apstraktnog baleta.

Adiarys Almeida i Taras Domitro, uz koreografiju Wunderland (Zemlja čudesa) Edwaarda Lianga (glazba Philipa Glassa), briljirali su u završnom pas de deuxu iz baleta Don Quixote, osobito Adiarys, koja bi, s jednim fouettéom, zavrtjela i po tri-četiri piruete.

Ljudmila Konovalova i Dinu Tamazlacaru odličnim su nastupom, punim šarma, pokazali jedan od Petipaovih pas de deuxa (glazba Cesarea Pugnija), sav u allegru, Venecijanski karneval. Pokazali su neiscrpnu maštu toga baletnog Boga koji je, po istom receptu, krojio nebrojene, a tako različite pas de deuxe. Dinu Tamazlacaru još jednom je oduševio solom pravog mangupa u Brelovoj pjesmi Les Bourgeois, u vragolastoj koreografiji Bena Van Cauwenbergha.

Glavna partnerica Roberta Bollea bila je nekadašnja prvakinja Štutgartskoga i Bavarskog državnog baleta u Münchenu Maria Eichwald. Najprije su, pogonjeni bučnom šrajbmašinskom motorikom glazbe (?) Thomasa Höfsa, izveli poznati duet Mono Lisa Itzika Galilija, sav u muško-ženskom nadmetanju i nadopunjavanju plesačkoga para. A vrhunac večeri bio je Pas de deux iz prvoga čina Prokofjevljeva baleta Romeo i Julija, tzv. prizor na balkonu, u nenadmašnoj koreografiji Kennetha MacMillana.

Maria i Roberto izrazili su svu ljepotu te koreografije u kojoj do punog izražaja dolazi i lirska profinjena muzikalnost plesa i pokretâ, i treperava glumačka interpretacija mladoga zaljubljenog para, i ljepota glazbenih tema. Zadivila je Robertova stasita, visoka figura naglašene plemenitosti kojom je osvojio svijet i Marijina zrela izražajnost kojom ocrtava Julijinu mladenačku uzbuđenost. Oni su, nažalost samo nakratko, postali Romeo i Julija iz snova, ali njihova će se umjetnost dugo pamtiti.