Nobel Kazuu Ishiguru

Britanski pisac Kazuo Ishiguro ovogodišnji je dobitnik Nobelove nagrade za književnost. Objavila je to 5. listopada Švedska akademija iznenadivši kulturnu javnost jer Ishiguro nije bio ni u širem krugu dobitnika o kojima su nagađali mediji.

Tko je Kazuo Ishiguro? Ishiguro je britanski pisac rođen u Nagasakiju, u Japanu, 8. studenoga 1954. S obitelji, s kojom i danas razgovara na japanskom, preselio se u Veliku Britaniju, u Guildford, 1960, kao dječak. Diplomirao je anglistiku i filozofiju te magistrirao kreativno pisanje. Od 1986. oženjen je Lornom Mac­Dougall, socijalnom radnicom. Žive u Londonu s kćeri Naomi.

Dosad je objavio sedam romana: A Pale View of Hills (1982), An Artist of the Floating World (1986), The Remains of the Day (1989), The Unconsoled (1995), When We Were Orphans (2000), Never Let Me Go (2005), The Buried Giant (2015) i jednu knjigu kratkih priča:  Nocturnes: Five Stories of Music and Nightfall (2009). Već je njegov drugi roman iz 1986. odnio nagradu Whitbread za knjigu godine. Ishigurov najpoznatiji naslov, roman Na kraju dana, osvojio je Bookerovu nagradu godine 1989. Istoimeni popularni film snimio je redatelj James Ivory 1993.

Roman Nikada me ne ostavljaj (2005) književni kritičari časopisa Time uvrstili su među stotinu najboljih romana na engleskom jeziku svih vremena. Objavio je također četiri scenarija, suautor je i nekoliko pjesama za poznatu jazz-pjevačicu Stacey Kent, sa saksofonistom Jimom Tomlinsonom, te autor tekstova pjesama za niz drugih glazbenika.

U obrazloženju Švedske akademije stoji da mu se Nobelova nagrada za književnost dodjeljuje jer je „u romanima velike emotivne snage razotkrio ponor ispod našeg iluzornog osjećaja povezanosti sa svijetom“. Akademija za Ishigurov stil tvrdi da je „neka vrsta mješavine Jane Austen i Franza Kafke, kojem, uz to, valja dodati i ponešto Prousta“.

Na vijest o nagradi Kazuo Ishiguro izjavio je: „To je golema čast. Svijet je u iznimno nesigurnom trenutku pa se nadam da bi sve Nobelove nagrade trebale biti određena snaga za nešto pozitivno u takvu svijetu.“ 

Teme su Ishigurove proze najčešće sjećanja, prošlost koja opsesivno živi s njegovim likovima. U svojim romanima i kratkim prozama duboko humano piše o ljudima koji nastoje pronaći izlaz suočavajući se s traumatičnom prošlosti, njegov je pripovjedač uvijek u prvoj osobi jednine i plemenit i blag unatoč nerijetkom sarkazmu kojim razotkriva nepravde današnjice i zaraćenih svjetova.

U književnike koji utječu na njega Ishiguro posljednjih godina u intervjuima ubraja Dostojevskog i Prousta, a odbija usporedbe sa Salmanom Rushdiem, Jane Austen i Henryjem Jamesom. Sebe opisuje kao „velikoga obožavatelja“ Boba Dylana, prošlogodišnjega dobitnika Nobelove nagrade za književnost.

Prevođen je na 30 jezika, rado je čitan i na hrvatskom. U nas su mu prevedeni romani Na kraju dana (Targa, 1995, prijevod Nada Šoljan), Kad smo bili siročad (Leo-commerc, 2000, prijevod Vesna Valenčić), Nikad me ne ostavljaj (Leo-commerc, 2005, prijevod Vesna Valenčić), zbirka priča Nokturna (Naklada Ljevak, 2010, prijevod Miloš Đurđević) i roman Bez utjehe (Naklada Ljevak, 2013, prijevod Ivana Šojat).

Današnji nobelovac Kazuo Ishiguro bio je, izjavio je jedanput za Japan Times, jedino japansko dijete u svom engleskom susjedstvu. „Uvijek sam bio svjestan da nisam kao ljudi koji su me okruživali. Da sam odrastao u Japanu, sumnjam da bih ikada postao pisac.“