Suradnja Hrvatske i Mađarske

U varaždinskoj katedrali svečanim su otvaranjem 22. rujna započele 47. Varaždinske barokne večeri (VBV), jedini nacionalni glazbeni festival u sjevernoj Hrvatskoj, ove godine posvećene 20. obljetnici Varaždinske biskupije i 90. obljetnicama rođenja Jurice Muraia i Josipa Klime, a zemlja partner im je Republika Mađarska. Festival obuhvaća sedamnaest koncerata u Varaždinu, koncerte u gradovima sjevernih županija kao i popratne programe i traje do 2. listopada. Nazočni uzvanici i za glazbu trajno zainteresirani Varaždinci još su se jednom mogli uvjeriti u sjajnu ideju koju su 1971. imali utemeljitelji VBV-a, koji su organizacijom baroknih glazbenih svečanosti gradu, koji s mnogo mara i ponosa njeguje svoje stoljetne kao i novovjeke tradicije, dali manifestaciju danas već i velika međunarodnog ugleda. U nadahnutom je uvodnom izlaganju gradonačelnik Ivan Čehok govorio i o istog dana održanu obilježavanju 26. obljetnice za noviju povijest važna datuma, jer su se 22. rujna 1991, zahvaljujući hrabrosti i pameti gradske uprave i građana, na vojarnama tadašnje JNA prvi put zavijorile hrvatske zastave. Ove godine ostvarena programska suradnja s Mađarskom, u sada već jedanaestogodišnjem nizu suradnje VBV-a sa zemljama partnerima, nadogradnja je na stoljetne veze s prvim sjevernim susjedima čiju će baroknu glazbenu tradiciju hrvatska javnost moći pobliže upoznati. U svečanost su pozdravnim govorima s uvijek pohvalnim riječima uveli državni tajnik mađarskog Ministarstva vanjskih poslova i trgovine Istvan Igyarto i predsjednik varaždinskog Gradskog vijeća Damir Habijan, izaslanik predsjednika Vlade RH te izaslanica predsjednice RH Renata Margaretić Urlić, koja je u ime pokroviteljice otvorila festival.

U prvom izvješću, prikazu svečanoga koncerta otvaranja i početka VBV-a, valja istaknuti kako je u osnovi bilateralne suradnje sa zemljama partnerima temeljni cilj upoznavanje pojedine nacionalne glazbene baštine, ali i predstavljanje aktualne razine svijesti o izvođenju barokne glazbe na povijesno osviješten način pa su u središtu pozornosti mađarski glazbenici specijalizirani za takvo izvođenje. U dosadašnjim je pripremama mađarska strana, Veleposlanstvo u RH kao i Mađarski kulturni institut, dala veliki prinos ostvarivši zajedno s varaždinskim organizatorima predstavljanje VBV-a u Budimpešti i drugim mađarskim gradovima, kao i u Beču. Proširivanje programa VBV-a na nacionalne kulture izvan „glavne matice“, uvriježeno slavljenih europskih skladatelja koji su svojim stvaralaštvom određivali stilska kretanja, na glazbene kulture naroda koji u 17. i prvoj polovici 18. stoljeća u glazbi, pa i u drugim umjetničkim područjima, zbog različitih društveno-povijesnih ali i ekonomskih razloga nisu pripadali toj, danas bi se moglo reći „europskoj središnjici stvaralačkih postignuća“, ponajprije znači i širenje zanimanja za najnovija muzikološka otkrića, koja u pojedinim nacionalnim glazbama za suvremene interprete nalaze stara svjedočanstva, a nama nove dokaze o trajanju glazbe u životu naroda u širim razmjerima. Upravo to bogatstvo razdoblja kojemu su Večeri tradicionalno posvećene otkrivaju programi mađarskih, ali i hrvatskih, pa i poljskih glazbenika koji sudjeluju na 47. VBV-u.

Koncert otvaranja ostvarili su međunarodno afirmirani ansambli Orkestar Orfeo i Zbor Purcell iz Budimpešte, koji od 1990. pod vodstvom utemeljitelja, dirigenta Györyja Vashegyija, njeguju autentičnu baroknu interpretaciju. Izborom duhovne kantate Die Himmel erzählen die Ehre Gottes, BWV 76 i Magnificata u D-duru, BWV 243 J. S. Bacha te na kraju poznate himne Zadok, the priest, HWV 258 G. F. Händela – sa solistima Katalin Szutrély i Ágnes Pintér, soprani, Péter Bárány, kontratenor, Zoltán Megyesi, tenor, Lóránz Najbauer i Ákos Borka, basovi – mađarski su glazbenici dokazali vrsnu upućenost u zahtjeve koje istraživanja otkrivaju, a suvremena praksa postavlja pred izvođače razdoblja vokalne monodije uz pratnju, preciznog izvođenja dionica u malim grupama bassa continua, dakle prvenstveno čembala i viole da gamba, kao i vladanja starim glazbalima bilo da je riječ o baroknim trubama ili pak gudačima i blok-flautama. Sve bogatstvo Bachovih zapisa u pogledu izvedbi ukrasa, emocionalnih i dinamičkih kontrasta, agogičkih finesa, kao i vokalnih bravura, osobito dojmljiva pjevanja tenora Zoltána Megyesija, bilo je predstavljeno na adekvatan način, a zdušno otpjevana i odsvirana pompozna zvučnost Händelove antologijske himne zaključila je večer. Gromoglasni je pljesak ispratio prve mađarske goste, a vatromet u gradu i onima koji nisu mogli slušati koncert uživo ili su ga pratili u izravnom prijenosu HTV-a bogatstvom šarenila rasvijetlio noć.