Park Puccinijeve glazbe

Martina Serafin u naslovnoj ulozi Turandot i Carmen Giannattasio kao Liu, Donata D’Annunzio Lombardi kao Magda u Lastavici, Piotr Beczala kao Rodolfo u La Bohème i Hui He kao Tosca bili su zvijezde prvih izvedbi navedenih naslova na 63. Puccinijevu festivalu u skladateljevu omiljenome ladanjskom mjestu Torre del Lago, koje si je 1938, na diku, pridodalo njegovo ime – Puccini.

Ugodna klima jezera Massaciuccoli, dva kilometra od obale Ligurskog mora, godila je senzibilnom hedonistu Pucciniju. Uživao je u miru, automobilima, lovu i ljubavnim avanturama sve do 1921, kada je, razočaran i ogorčen, napustio gradić zagađen iskorištavanjem treseta i preselio se u obližnji Viareggio. Od 1891. skladao je u Torre del Lago Manon Lescaut, La Bohème, Toscu, Madamu Butterfly, Čedo zapada, Lastavicu i Triptih. Godine 1899. izgradio je vlastitu vilu u čijoj kapeli počiva uz suprugu Elviru, sina Antonija i snahu Ritu. Tek nedavno riješeno je pitanje vlasništva te vile. Pripala je unuci Simonetti Puccini, izvanbračnoj kćeri sina Antonija, nakon dugih sudskih postupaka u kojima je svoj dio bogatstva tražilo nekoliko potomaka, kako su tvrdili, Puccinijeve izvanbračne djece

Tema festivala bila je počast Francuskoj kao žrtvi terorizma. Lastavica je izvedena u povodu 100. obljetnice praizvedbe. Velikoj ljetnoj pozornici na obali jezera s gledalištem od oko tri tisuće mjesta pridodana je posljednjih godina velebna ulazna zgrada čiji foaje može poslužiti kao sklonište od kiše, a cijeli je okolni prostor pretvoren u Glazbeni park. Na pozornicu su smješteni golemi crni zvučnici za diskretno i jedva primjetno (očito nužno) ozvučenje orkestra na tome otvorenom prostoru bez prirodne akustike. Zvučnici nagrđuju izgled pozornice, a ni jezero Massaciuccoli u pozadini nikad „ne igra“ u predstavama, a baš se moglo dobro uklopiti u treći čin Lastavice kao vizura Azurne obale.

Produkcija Turandot redatelja Alfonsa Signorinija tipično je klasično operno uprizorenje usmjereno na atraktivnost masovnih prizora, koji moraju vizualno zadovoljiti publiku i ničim je ne opteretiti u smislu kojekakvih reinterpretacija i sličnih redateljskih mudrovanja. Solističku podjelu predvodila je sopranistica dramskog, ali milozvučnog karaktera glasa, Irina Rindzuner, uz raspoloženog tenora Amadija Laghu u ulozi Calafa i dirljivu lirsku sopranisticu Angelu De Luciju u ulozi Liu (izvedba 4. kolovoza). Amadi Lagha spremno je, na bis, otpjevao ariju Nessun dorma. Očito se taj običaj njeguje na festivalu, ali ne kao puka parada jer je drugi put ariju pjevao interpretativno drukčije negoli prvi put.

Opera Lastavica ima nekoliko verzija i čak tri verzije trećega čina i završetka opere: u prvoj Magda, kao kurtizana i nedostojna njegove ljubavi, napušta Ruggera, dok je on moli da ostane; u drugoj Ruggero, saznavši za njezinu prošlost, otjera Magdu i ona umire u moru, što ima pomalo nadrealistički karakter; dok u trećoj verziji ona samo odlazi, što ima određeni veristički karakter. U tim verzijama nadasve su zanimljive djelomična inverzija sopranske i tenorske dionice u duetu, različiti tekstovi na istu melodiku i različit dramaturški karakter, dok je simbolika odlaska lastavice ista. Puccini je nenadmašnim opernim lirizmom majstorski ostvario napetost i dramatiku opere koji vode prema nesretnom kraju.

Izvedena je izvorna verzija s praizvedbe u Monte Carlu 1917. Režija znana nam Plamena Kartaloffa uredno je iznosila ljubavnu priču, u okrilju sjajne scenografije Giuliana Spinellija, koja skulptorski izražava let lastavice uvis. Tako su protagonisti imali priliku da žarom vlastite interpretacije i glume ostvare ljubavnu dramu: redom odlični Alessandro Fantoni kao Ruggero, Elisabetta Zizzo kao Lisette i Alberto Petricca kao Prunier, na čelu sa sopranisticom prekrasna rasnog pučinijevskoga glasa Lidijom Lunettom (izvedba 5. kolovoza).

Posebno iznenađenje bila je dirigentica Beatrice Venezi, široke dirigentske geste i opuštene, ali sigurne agogike, za razliku od odveć mehanički usmjerena dirigenta Turandot Vagarda Nilsena. Sudjelovali su vrlo dobri orkestar i zbor festivala.

Za iduću godinu najavljuju se, između ostaloga, izvedbe Manon Lescaut, Edgara i Triptiha, u povodu stogodišnjice praizvedbe.