Čvrste veze dviju Matica

Uoči obilježavanja 220. obljetnice rođenja Stjepana Moysesa (1797–2017), utemeljitelja Matice slovačke i njezina prvog predsjednika, i 175. obljetnice osnutka Matice hrvatske, Matica slovačka u Bratislavi ugostila je od 8. do 10. rujna izaslanstvo Matice hrvatske iz Zagreba.

Članovi izaslanstva MH bili su: akademik Stjepan Damjanović, predsjednik Matice hrvatske, Stjepan Sučić, dopredsjednik, Đuro Deželić, nekadašnji veleposlanik Republike Hrvatske u Slovačkoj Republici, Alojz Jembrih, profesor na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, Zrinka Kovačević, profesorica Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Renata Husinec, predsjednica ogranka Matice hrvatske u Križevcima. Izaslanstvu se pridružio dugogodišnji predsjednik Matice slovačke u Zagrebu Zlatko Jevak i sadašnji predsjednik te udruge Zlatko Jevak mlađi.

Nakon dolaska u Bratislavu izaslanstvo se uputilo u sjedište Matice slovačke, Gröslingova 23, gdje ih je dočekao i pozdravio domaćin, Marián Tkáč, predsjednik MS, a gosti iz Zagreba položili su vijenac u predvorju Matice slovačke kod spomen-poprsja Stjepana Moysesa; potom, uz okrepu, zadržali se u kraćem srdačnom razgovoru te su zajednički pošli u Sveučilišnu knjižnicu u Bratislavi, gdje ih je pozdravila ravnateljica Knjižnice Silvia Stasselová, a pridružila se pozdravu i opunomoćena ministrica Ankica Vlašić, kao otpravnica poslova Veleposlanstva Republike Hrvatske u Slovačkoj Republici. Pri tom je zagrebačko izaslanstvo položilo vijenac kod spomen-ploče Stjepanu Moysesu u predvorju Sveučilišne knjižnice.

Nakon što je ravnateljica Knjižnice goste provela prostorijama i pokazala sobu gdje je u 19. stoljeću zasjedao Ugarsko-hrvatski sabor, slijedilo je predstavljanje knjige Tragom života i rada Stjepana Moysesa u Zagrebu (1829–1851) Alojza Jembriha. Potom je potpisan Memorandum o zajedničkoj suradnji dviju Matica, koji su potpisala oba predsjednika. Tom je prigodom predsjednik MS bivšem predsjedniku Matice slovačke u Zagrebu Zlatku Jevaku uručio nagradu za njegovanje slovačko-hrvatskih odnosa.

Svakako motiv je i u činjenici da je Stjepan Moyses bio jedan od suutemeljitelja Matice ilirske u Zagrebu 1842, a dolaskom u Bansku Bystricu (1851), kao biskup, utemeljio je Maticu slovačku 1863.

Gosti iz Zagreba nakon zajedničke večere krenuli su na prenoćište u Trnavu, gdje su sutradan, 9. rujna, položili vijenac na spomen-ploču rodne kuće zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Jurja Haulika (1788–1869), potom su otišli posjetiti rodno mjesto zagrebačkoga biskupa Aleksandra Alagovića (1760–1837) u Malženice, kod čijeg su spomen-poprsja ispred crkve položili vijenac, a zajedničkim objedom počastio ih je tamošnji načelnik Miroslav Macko. Nakon povratka u popodnevnim satima članovi Matičina izaslanstva prisustvovali su u Trnavi gala programu Nacionalnih dana Matice slovačke u Kazalištu Jána Palárika.

Prije početka programa trojici članova zagrebačkog izaslanstva dodijelio je odličja – povelju s medaljom – predsjednik Trnavske županije Tibor Mikuš. Odličja su dodijeljena za očuvanje kulturnih tradicija i suradnju među slavenskim narodima, a primili su ih: Đuro Deželić, nekadašnji veleposlanik Republike Hrvatske u Slovačkoj Republici, Alojz Jembrih, autor spomenute knjige o Stjepanu Moysesu, i Zlatko Jevak, dugogodišnji predsjednik Matice slovačke u Zagrebu.

Dan poslije, 10. rujna, gosti iz Zagreba položili su vijence na oltar s posmrtnim ostacima sv. Marka Krizina (Križevčanina) u crkvi sv. Ane samostana sestara uršulinki i na oltar u isusovačkoj crkvi s posmrtnim ostacima dvojice Markovih sumučenika: Stjepana Pongracza i Melkiora Grodieskog. Potom su krenuli prema rodnome mjestu Stjepana Moysesa u Veselé, posjetivši njegovu spomen-kuću (muzej).

U crkvi, u kojoj je Moyses kršten, bili su na misnom slavlju, nakon kojega ih je u mjesnom uredu pozdravila načelnica Viera Šípková, a delegacija je postavila vijenac na spomen-ploču Moysesove rodne kuće. Nakon zajedničkoga objeda, što ga je priredila načelnica mjesta Veselé, gosti su se oprostili od slovačkih prijatelja na čelu sa Štefanom Martinkovičem, dopredsjednikom Matice slovačke, koji je sve vrijeme bio organizatorski dobri duh gostoprimstva, krenuvši na put prema Zagrebu.

Matičino izaslanstvo obogaćeno je prekrasnim uspomenama i dojmovima koje će dugo nositi u sjećanju, za što su zaslužni slovački prijatelji, jer svagdje su nas srdačno primili kao da se već odavna poznajemo.