Umro najstariji član Matice

Karlo Jurišić rođen u Sarajevu, gdje su se prisilno sklonili njegovi roditelji, a nakon završetka rata se vratili u svoj zavičaj, na Makarsko primorje. Poslije pučke škole, pošao je u Franjevačko sjemenište i gimnaziju u Sinju, novicijat na Visovcu te je studirao u Makarskoj i Zagrebu. Nakon što su komunisti 1943. ubili fra Petra Pavišu, župnika Baške Vode, mladomisnik fra Karlo imenovan je župnikom. Komunisti su 1944. organizirali ubojstvo fra Karla, a od smrti ga je spasio jedan mladi partizan. Potom je fra Karlo imenovan gvardijanom i župnikom samostana u Zaostrogu. Uz Zaostrog bio je bio župnik Drvenika, Podace i Pasičine. Spasio je knjižnicu i arhiv, osnovao Arhiv fra Andrije Kačića i 1953. zamolio Ivana Meštrovića da izradi Kačiću spomenik. Fra Karlo je skupio nešto novaca pa je 1960. spomenik konačno postavljen u Bristu, Kačićevu rodnom mjestu.

Kad je Ivan Meštrović prvi put poslije rata posjetio Domovinu vidio je u dvorištu samostana Gospe od Zdravlja model svoga spomenika Starcu Milovanu pa je uzdahnuo: „O jadni moj fra Andrija! Tko Ti je kriv da si fratar! Da si bio neki borac na Sutjesci, davno bi imao veliki brončani spomenik!“ I kasnije je fra Karlo, kao profesor povijesti na Franjevačkoj visokoj bogosloviji u Makarskoj, bio župnik Velikoga Brda, Kozice i Zavojana. Bio je promicatelj i apostol vjerskoga tiska. U svim naseljima Makarskoga primorja često su ga pozivali da na sprovodima održi prigodne govore. Kako su na tim sprovodima često bili i ateisti, agnostici i komunisti (koji ne dolaze ju crkvu), fra Karlo je shvatio da je to povlašteno mjesto za navještaj Evanđelja. U njegovoj rukopisnoj ostavštini čuva se oko 400 (!) takvih govora.

U međuvremenu je na Bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu položio licencijat (magisterij) i doktorat te objavio knjigu Katolička Crkva na biokovsko-neretvanskom području u doba turske vladavine (1972). Od drugih njegovih knjiga ističemo samo djelo Fra Lujo Marun – osnivač starohrvatske arheologije (1979). Na Bogosloviji u Zagrebu i Makarskoj predavao je: opću i nacionalnu povijest Crkve i Franjevačkoga reda, starokršćansku arheologiju, misiologiju, staroslavenski jezik i metodologiju znanstvenoga rada. Sudjelovao je na mnogim znanstvenim skupovima i objavio više stotina znanstvenih i popularnih članaka. Kad se je pojavio Svjetionik, župski list (Bast-Baška Voda,1966.), prvi župski list u Provinciji Presvetoga Otkupitelja, redovito je u njemu surađivao. Jedan je od pokretača, urednika i redovitih suradnika Zbornika Kačić (1967.).

Član je Matice hrvatske od 1971. godine. Kad su komunistički diktatori zabranili djelovanje Matice hrvatske i njezine članove kažnjavali i progonili, on je među makarskim intelektualcima čuvao „Matičine ideje“. Čim se pojavila mogućnost da se Ogranak MH u Makarskoj obnovi, okupio je „matičare“, osnovao Inicijativni odbor i Ogranak je obnovljen. Budući da nisu imali gdje bi se sastajali, on ih je okupljao u Samostanskoj knjižnici. Izradio je prijedlog Odjela za povijest i kulturnu baštinu Ogranka MH u Makarskoj, koji su svi rado prihvatili. Na „Matičinim tribinama“ održao brojna predavanja. Poticao je i radio na izdavačkoj djelatnosti Ogranka, npr. ponovljena izdanja-reprinti: don Ivan Akčić Jurišić, Strigliagne alke (1782.), don Petar Kaer, Makarska i Primorje (1914.) i druga.

Kad je međunarodno priznata Država Hrvatska, rekao je: „Kad je stvorena Nezavisna Država Hrvatska, kao mladi student teologije bio sam sretan i ponosan. A onda su nastupile strahote… Ipak sam uvijek vjerovao da će Hrvatska jednom doista biti samostalna država, ali sam mislio da ja to nikada ne ću doživjeti. Ipak sam doživio. Bogu hvala!“  Godine 1993. fra Karlu su 75. rođendan pismeno čestital papa Ivan Pavao II, Franjo Tuđman, general Franjevačkoga reda fra Herman Schalück i brojni drugi uglednici, rodbina i prijatelji. Braća franjevci su mu posvetila Zbornik, u kojemu su surađivala 64 znanstvenika (Kačić, XXV/1993., str. 884).

Dobio je i priznanja, među kojima se ističu: Odlikovanje Danice hrvatske s likom Marka Marulića (dr. Franjo Tuđman, predsjednik RH), Nagrada za životno djelo Splitsko-dalmatinske županije i Nagrada za životno djelo Grada Makarske. Mi koji smo s njim živjeli i dobro ga poznavali neizmjerno smo zahvalni Gospodinu Bogu za njegov život i sve dobro što ga je u životu učinio! Requiescat in pace!