Pedeset godina Instituta za filozofiju

Institut za filozofiju u Zagrebu proslavio je 50. obljetnicu postojanja trodnevnim znanstvenim skupom, održanim od 26. do 28. lipnja, i u tom okviru skromnom svečanošću dodjele nagrada djelatnicima Instituta za znanstvenu izvrsnost u 2016. Uz to su prvi put bile dodijeljene i nagrade za najbolji studentski rad studentima sa svih hrvatskih sveučilišta koji su se radovima prijavili na otvoreni natječaj Instituta.

Prvoga dana je nakon kratke pozdravne riječi ravnatelja Instituta Filipa Grgića prisutne u ime predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović, pod čijim visokim pokroviteljstvom je skup održan, kao njezina izaslanica pozdravila Renata Margaretić Urlić, predsjedničina savjetnica za društvene djelatnosti. Prenijela je njezine srdačne čestitke Institutu na važnoj obljetnici, kao i izraze priznanja za dosadašnji rad te najbolje želje za što uspješniju buduću djelatnost. Pritom je istaknula da se u Uredu predsjednice rezultati te djelatnosti stalno prate i da ih se u pripremama za javne istupe koristi mnogo više nego što se to obično misli.

U nastavku je u radnom dijelu skupa prigodno posvećena aktualnoj temi Filozofija u suvremenom društvu podneseno osam izlaganja. Damir Barbarić ponudio je mogući odgovor na vlastito pitanje Zašto u suvremenom svijetu ne može biti filozofije?, a Iris Vidmar odgovarala je na pitanje Zar zaista nema napretka u filozofiji? Nenad Smokrović govorio je o Argumentaciji i zaključivanju kao društvenoj činjenici, a Zvonimir Anić o Filozofiji kritičkog realizma. Luka Boršić i Franko Baković izlaganje su naslovili Philosophy for Non-Philosophy Students, a Jure Zovko engleskim jezikom naslovljeno izlaganje Philosophy and Judgement održao je na hrvatskom jeziku. Zaključno su tog dana govorili Martino Rossi Monti o temi Questioning the Obvious: The Contribution of the History of Ideas te Marie-Élise Zovko o temi Philosophy of Love in a Time of Hatred: Spinoza on the Conversion of Human Emotions.

Drugi dan je nakon dodjele nagrada, prema višegodišnjoj tradiciji u Institutu, Damir Barbarić, jedan od nagrađenih, održao svečano predavanje naslovljeno O slušanju i mišljenju. U nastavku je Ivica Martinović govorio o Povijesti Instituta za filozofiju, a Erna Banić-Pajnić i Mihaela Girardi-Karšulin o Istraživanju hrvatske filozofije na Institutu za filozofiju u Zagrebu, dok je Filip Grgić iznio razmišljanja o temi Institut za filozofiju: izazovi i izgledi za budućnost.

Treći dan skupa Ivana Skuhala Karasman ponudila je izlaganje pod naslovom Filozofija i propaganda, dok je Tvrtko Jolić govorio na temu Filozofija i izazov klimatskih promjena. Petar Šegedin svoj je prilog naslovio „Prazno mjesto“ (Politeia 495c9), nakon čega su govorili Boris Kožnjak o temi Filozofiranje kao životopis i životopis filozofije te Davor Pećnjak pod naslovom Bog, filozofija, vjera.

Premda su izlaganja, kako je vidljivo već iz njihovih naslova, bila raznolika i raznorodna, i to kako prema sadržaju tako i prema načinu izlaganja i osnovnom filozofskom usmjerenju izlagača, ipak su kritičke, ali konstruktivne i svagda akademski vođene rasprave koje su slijedile nakon svakog izlaganja pokazale da komunikacija među različitim načinima i vidovima filozofskog diskursa – koja se u zagrebačkom Institutu za filozofiju i inače nastoji njegovati – ne samo da je moguća nego uz dovoljan napor praćenja argumentacije drugoga i uzajamno uvažavanje sugovornika može biti i višestruko korisna za produbljenje i obogaćenje filozofske spoznaje.