Neangažirano muziciranje

Nakon spajanja Koncertne direkcije Zagreb i Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog, Lisinski je preuzeo cjelokupnu organizaciju koncertnih zbivanja. Među njima je i festival Večeri na Griču, koji je dugi niz godina vezan uz atrij Galerije Klovićevi dvori na zagrebačkom Gornjem gradu. Od 27. lipnja do 9. srpnja na programu je devet koncerata, a festival je otvoren koncertom poljskoga ansambla posvećena povijesno obaviještenu izvođenju, Capella Cracoviensis, pod ravnanjem Jana Tomasza Adamusza.

Program su činila djela glazbe iz razdoblja klasicizma za (više ili manje standardan) sastav za drugu polovicu 18. stoljeća koji čine gudači, dvije oboe i dva (prirodna) roga.

U programskoj knjižici osim biografija ansambala i izvođača ne nalazi se nikakvih drugih informacija o djelima koja su na programu pa je publika (ukoliko pojedinci nisu bili sami informirani, odnosno upoznati sa skladateljima na programu) ostala zakinuta za objašnjenja djela koja su se izvodila.

Prije svega, riječ je o skladbama ne baš često izvođenih poljskih skladatelja osamnaestog i prve polovice 19. stoljeća – Franciszeka Lessela i Bazylija Bohdanowicza. Izbor nije neopravdan, ipak je riječ o koncertu ostvarenu u suradnji s poljskim veleposlanstvom u Hrvatskoj u povodu završetka predsjedanja Poljske Višegradskom skupinom.

Jan Tomasz Adamusz na početku je programa ravnao Uvertirom u g-molu Franciszeka Lessela. Suvremenik Ludwiga van Beethovena, skladatelj je koji se u ovome djelu (a ni po svojem opusu) ni po čemu ne ističe u moru sličnih skladatelja koji u to vrijeme pišu za takav sastav. Slična je situacija i s Haydnovim suvremenikom, Bazylijem Bohdanowiczem, čija je Simfonija u D-duru samo jedno u nizu djela kakva su pisali Kleinmeisteri 18. stoljeća. Ipak, na programu nisu bili tek nedojmljivi poljski skladatelji, već i Joseph Haydn, odnosno njegove dvije simfonije, 40. u F-duru i 59. u A-duru. Naravno, nije riječ o simfonijskim vrhuncima toga skladatelja, ali su to ipak djela u kojima je razvidno bolje poznavanje orkestra kao medija za koji su simfonije napisane.

Nedojmljivost kao crvena nit koncerta nije se ogledala samo na planu programa, nego i u sviranju. Glazbenici nisu bili osobito angažirani, dok je dirigentu nedostajalo invencije i naposljetku više poticaja usmjerena glazbenicima.

Isprazno je i pogrešno govoriti o Sturm und Drangu u glazbi, ali dramatičnost jest prisutna u Haydnovim simfonijama. Lucidnih ideja je bilo, ali razina izvedbe nipošto nije zadovoljavajuća. Prije svega zato što ansambl i dirigent nisu uspjeli ostvariti luk kojim bi obuhvatili svaki stavak kao cjelinu (u manjkavoj knjižici nisu bili ispisani niti stavci), odnosno naposljetku zaokružili čitavo djelo stvarajući smislenu cjelinu. Gudački korpus (iako jedva čujan) ostvario je homogen ton, dok su se kornisti stalno borili za preciznu intonaciju, koje je s njihove strane nerijetko nedostajalo.

Večeri na Griču u ovoj su godini ponovno doživjele promjenu koncepcije. Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog odlučila je održati samo pet koncerata s uglavnom neatraktivnim programima.

S obzirom na to da je riječ o gradskoj tvrtki, ostaje još pitanje zašto se ne riješi problem buke koja dopire u atrij Klovićevih dvora s nedalekog Strossmayerova šetališta (događalo se već da se koncerti i zaustavljaju, npr. zbog vatrometa koji je svojedobno, baš kao i koncert, organizirala bivša Koncertna direkcija Zagreb). No otprilike jednosatni nastup zbog toga (srećom) nije bio prekinut pa je ionako malobrojna publika mogla nastaviti večernje druženje u nekoj drukčijoj (možda i zabavnijoj) atmosferi.