Studija osamljenosti i tuge

Vakon drame Oblaci nad Sils Marijom iz 2014. psihološka egzistencijalna drama s elementima fantastike i horora Stilistica drugi je zajednički projekt scenarista i redatelja Oliviera Assayasa i glumice Kristen Stewart. Istodobno nešto slabiji, ponajviše zbog izraženijega posezanja za žanrovima fantastike i horora, odnosno načina na koje se to radi. Prošlogodišnjoj nagradi za najboljega redatelja kojom je Assayas ovjenčan u Cannesu uglavnom se nema što prigovoriti, jer je režija vrlo sugestivna te pametno usredotočena na protagonisticu i oslikavanje njezina tjeskobnog intimnog svijeta, uz suptilno i postupno uvlačenje gledatelja u priču i upoznavanje s njezinim detaljima, podjednako promišljeno i polagano građenje ozračja nelagode i narastajuće paranoje, umetanje mnogo intrigantnih detalja i na šire društvenoj i na intimnoj razini, oslanjanje na maestralnu i u dosadašnjoj karijeri najuspjeliju glumačku interpretaciju Kristen Stewart te zgodno i jasno davanje posvete u kolovozu 2015. preminulu majstoru horora Wesu Cravenu, konkretno uvodnoj sekvenci njegova filma Vrisak iz 1996. Ono zbog čega se Assayasu mogu uputiti zamjerke odnosi se na razmjerno trivijalan način dominantnoga posezanja za fantastikom, tako da se duh protagonističina nedavno preminula brata, koji se kao i ona smatrao medijem, manifestira u obliku lelujave magle koja poprima ljudske obrise, da bi u jednom trenutku izbacila iz sebe nešto što protagonistica proglasi ektoplazmom. Pojavljivanje bratova duha kao odraza u staklu u završnici znatno je uspjelije i manje eksploatacijsko rješenje, a isto se može reći i dvokratno lebdenje čaša. No možda su fantastične i horor-dionice i zamišljene kao posveta hororu i njegovim općim mjestima, na način na koji dopisivanje protagonistice SMS-ovima sa zagonetnim ubojicom funkcionira kao spomenuta posveta Cravenu i prvom Vrisku, a u tom slučaju ni takav pristup tim žanrovima ne treba shvaćati ozbiljno. No ako i jest tako, ostaje činjenica o razmjernoj neskladnosti intrigantne psihološke drame protagonistice i umetnutih žanrovskih elemenata, koji tu dramu donekle razvodnjavaju i mijenjaju joj smjer.

Kristen Stewart (trilogija Sumrak, The Runaways, Café Society), koja se upravo zahvaljujući Assayasovim filmovima ključno afirmira kao darovita glumica, uživljeno i s mnogo nijansi tumači nesigurnu, nestalnu, neuhvatljivu i eteričnu Maureen Cartwright, američku stilisticu koja za slavnu glumicu Kyru Gellman u Parizu nabavlja skupocjenu odjeću i nakit. Maureen je angažman prihvatila i zbog mogućnosti života u Parizu, ali ponajviše da bi se pomirila s činjenicom iznenadne smrti od infarkta svog brata blizanca Lewisa, s kojim dijeli istu i za nju potencijalno kobnu srčanu manu. Istodobno, Maureen dosta vremena provodi s bratovom djevojkom Larom (Sigrid Bouaziz), koja će nakon nekog vremena krenuti u novu vezu i koja spremno prihvaća njezine tvrdnje o nemirnu Lewisovu duhu te o tome da su oboje (bili) mediji. Dok pokušava prizvati bratov duh i stupiti u kontakt s njim, Maureen se suočava sa sviješću o vlastitoj ranjivosti i smrtnosti, s traumatičnim pronalaskom leša okrutno ubijene poslodavke te naposljetku započinje SMS-vezu s nepoznatim muškarcem, odnos koji asocira na pigmalionski i sugerira Maureeninu submisivnost i povodljivost, što je vrlo zanimljiv motiv za koji je šteta što nije razrađeniji. U tom dopisivanju Maureen i neznanac čiji identitet gledatelj lako može pogoditi dotiču se i njoj najdražih horor-filmova, a na brzom izlistavanju poruka utemeljena je i najuzbudljivija sekvenca, ona u kojoj protagonistica shvaća da joj je nepoznati (ubojica) pred vratima.

Sin scenarista Jacquesa Rémyja (Žablje proročanstvo, Mia i Gumeni), nekadašnjega gosta Animafesta, te na početku karijere suradnik Andréa Téchinéa, Olivier Assayas jedan je od najvažnijih suvremenih francuskih filmaša, umjetnik prema vlastitim riječima trajno posvećen istraživanju današnjega globaliziranog svijeta i načina na koje on funkcionira u svim svojim segmentima, od visoke politike i međunarodnog kriminala do velikih ljubavnih priča. Tijekom proteklih godina što na festivalima i revijama a što na malim ekranima imali smo prilike pogledati Assayasove filmove Demonski ljubavnik, Opasni ljubavnici, Ljetni sati, Nešto u zraku i Oblaci nad Sils Marijom, a kroz njih je kreirao kvalitativno neujednačen, ali u smislu režije, glumačkih ostvarenja, snimateljskih doprinosa stalnoga suradnika Yoricka le Sauxa te sjajnim korištenjem prirodne i zadane scenografije impresivan opus. Navedene vrline odlikuju i Stilisticu, djelo u kojem se u tretmanu glamuroznog svijeta celebrityja, slično Oblacima nad Sils Marijom, mogu detektirati i satirični žalci, no koje ponajbolje funkcionira kao studija osamljenosti, otuđenja, apartnosti, izgubljenosti i traganja za samim sobom, u segmentima bez zbivanja u kojima je fokus na osjećajima i stanjima protagonistice, što fantastično dočarava Assayasova muza Kristen Stewart.