Sama svoja majstorica

Umjetnica svjetskoga glasa, Zagrepčanka s berlinskom adresom, hrvatska pijanistica Martina Filjak oduvijek je neprijepornom izvrsnošću izazivala zanimanje publike i glazbenih kritičara. Glazbenica koja govori čak sedam jezika i uživa u svakom putovanju na koje je vode koncertna gostovanja uistinu se svagdje na svijetu osjeća kao kod kuće. U njezinoj se interpretativnoj osobnosti susreću ne samo izniman talent baštinjen pijanističkim genima oca i majke (slavni pijanist Ranko Filjak i ugledna pijanistička pedagoginja Milvija Filjak) nego i silnice triju različitih pijanističkih škola. Kao jedna od posebno nadarenih učenica studirala je u klasi Vladimira Krpana na Muzičkoj akademiji u Zagrebu usporedo pohađajući zagrebačku opću gimnaziju i Bečko sveučilište, da bi poslije klavirsko umijeće tesala na visokim glazbenim institucijama Rotterdama, Karlsruhea i Hannovera. Trolist uz slavenski i germanski stil u njezinu sviračkom profilu skladno upotpunjuje talijanska pijanistička škola, koju je kao završni sjaj stekla na majstorskom studiju na jezeru Como. Sve se to odražava u njezinu pristupu pozivu, naslovima koje odabire i skladateljskom izričaju koji oživljava u djelima koja možemo poslušati na njezinu posljednjem albumu Martina Filjak – Piano. Nakladnik je njemačka tvrtka Solo Musica etikete Naxos unutar svjetskog megadiva Sony Music Entertainment i pratit će u stopu Martinine obilaske svijeta. Otkako je završila fazu osvajanja međunarodnih natjecanja, što joj je donijelo niz koncerata i snimanja albuma, Martina se 2010-ih posvetila aktivnom muziciranju i istraživanju repertoara koji joj najviše leži. Svoja je glazbena promišljanja, najdraže skladbe i viziju idealne glazbene osobne karte ostvarila na prvom albumu nakon petogodišnje stanke. Ovdje je ona „sama svoja majstorica“ – ne samo da je odabrala djela koja izvodi i čiju snimku producira (snimljeno u talijanskom studiju Bartok u gradiću Bernareggio kraj Milana) nego je istodobno odabrala dizajn omota, dala ideju za koncept svoje fotografije s „iščupanim“ tipkama u ruci (autor fotografije poznati je hrvatski fotograf Romano Grozić) te napisala popratni tekst u knjižici na njemačkom i engleskom jeziku. Tu spaja moderno s klasičnim, romantično s neobuzdanim, povijesno s aktualnim i apsolutno stvara vezu glazbe s kojom se bavi s današnjim nemirnim vremenima sumnji i propitkivanja. Potencijalnoga konzumenta izdanja Martina će možda šokirati naslovom teksta u privitku u kojemu citira Beethovenove riječi zapisane uz njegov 16. gudački kvartet, op. 135: „Muss es sein? – Es muss sein! Mora li biti tako? – Mora!“ Odmah na početku rješava bilo kakvu zabludu glede sigurnosti u svoj životni i profesionalni izbor. Mora li se baviti glazbom? – mora, konstatira umjetnica, jer je bez nje ne bi ni bilo. Tu vrstu bezuvjetne posvećenosti potrebno je shvatiti pri slušanju za njezin dosadašnji umjetnički put tako tipičnih djela s kojima se već godinama druži na koncertnim recitalima. U program nas uvodi Lisztova transkripcija Bachovih orguljskih Preludija i fuge u a-molu, barokna tekstura ublažena romantičarskim duhom u bojama i virtuoznoj bravuroznosti oca modernog pijanizma. Tu se Martina predstavlja kao pijanistica ozbiljnih namjera, maksimalno poštujući dvostrukost skladateljskih slojeva. Slijedi središnje djelo, opsežna 1. klavirska sonata u fis-molu Roberta Schumanna, njegov dar supruzi pijanistici Clari Wieck Schumann, u kojemu se već odražava podvojenost buduće skladateljeve osobnosti, što će poslije sam izraziti u tekstovima pod različitim pseudonimima: Eusebius i Florestan. Djelo je pijanistici pružilo mogućnost da na klavijaturi „propjeva“ na više razina, pokaže bogatstvo boja i izraza te sposobnost naglih promjena ozračja i raspoloženja. U trećem je djelu na izdanju, mladenačkoj 1. sonati u f-molu, op. 6 devetnaestogodišnjeg Aleksandra Skrjabina naglasak na njezinoj vrhunskoj sviračkoj tehnici, snazi prodiranja u bogat zvukovni volumen, ali i sposobnosti uživljavanja u ekspresionistički skladateljski psihogram dramatičnoga djela. Album je svakako dobar sažetak dosadašnjeg umjetničina stvaralaštva i istodobno najava njezinih nastupa u idućoj sezoni Zagrebačke filharmonije i ciklusa Lisinski subotom.