Kolo u znaku Stamaća

Plodonosna tradicija Kola, časopisa Matice hrvatske za književnost, umjetnost i kulturu, obogaćena je i 4. brojem (2016). Tema broja ovoga je puta posvećena jednom od posljednjih homo universalis hrvatske kulturne scene, Anti Stamaću.

Rubrika Književna scena nudi izbor iz hrvatske književnosti u kojemu se nalazi lirika Ljerke Car Matutinović, Branka Maleša, posveta Giacomettiju Dunje Detoni Dujmić, kao i kratke prozne vrste Alojza Majetića, Željke Lovrenčić te Barice Pahić Grobenski. Rubriku Novi prijevod ispunila je pripovijetka književnika Mareka Šindelka.

U spomen na Antu Stamaća (1939−2016) tema je ovoga broja Kola, a obuhvaća koloplet vrlo opsežnog Stamaćeva lika i djela. U tekstu Strast usustavljanja i pjev od propalosti do metafizičkog Cvjetko Milanja sažeo je plodna područja široke Stamaćeve djelatnosti, koja seže od prevoditeljstva, uredništva, književne kritike i teorije, institucionalne djelatnosti do njegova (razlogaškoga) pjesničkoga stvaralaštva, autorstva pojmova slikovno i pojmovno pjesništvo te priređivanja antologija. Stamać ostaje prepoznatljivo ime hrvatske pjesničke scene, a o njegovu je pjesništvu i poetskom diskursu u ovome broju pisao Davor Šalat. Temelj članka čine opisi triju Stamaćevih pjesama koje su izdvojene kao „sinkronijski rezovi na dugotrajnoj dijakronijskoj osi“ njegova stvaralaštva.

Stamaćev studij pjesništva čini velik dio njegova književno-znanstvenoga rada, a upravo je to područje u članku Aktualnost Stamaćeva studija pjesništva približio Tin Lemac s naglaskom  na knjigu Slikovno i pojmovno pjesništvo te analitičku studiju o važnim hrvatskim pjesnicima. Na Stamaćevu duhovnu liriku osvrnuo se Marijan Varjačić.

U radu Ante Stamać − timski rad jednog čovjeka Milan Bešlić donosi svojevrstan presjek Stamaćeva golema opusa, uz osvrt na njegovu osobnost. Obol temi broja daje Prolegomena za autobiografiju iz pera samog akademika Stamaća. Posljednji tekst u okviru teme broja prigodne su riječi Borisa Domagoja Biletića kojima se na Stamaćevu sprovodu oprostio od njega.

Na temu broja nastavlja se rubrika Kazalište, u kojoj Stijepo Mijović Kočan piše o dvjema predstavama vezanim uz hrvatska pjesnička ostvarenja. U rubrici Ogledi rad je Vjekoslave Jurdane, Ovjenčani maslinovim vijencem − Croatia rediviva kao pisanje povijesti i pisanje književnosti.

Posljednja rubrika, Kritika, obuhvaća čak trinaest kritika koje potpisuju Dubravka Oraić Tolić, Vera Blažević Knezić, Tomislav Marijan Bilosnić, Boris Beck, Božidar Alajbegović (tri kritike), Jakov Sabljić (dvije kritike), Ivan Kutnjak, Lada Žigo Španić, Darija Žilić i Josip Sanko Rabar. Brižno odabrani radovi ovoga broja Kola u središnjem su dijelu naglasili veličinu Ante Stamaća, ali i pokazali pravo bogatstvo kritike, ne zanemarivši ni živu hrvatsku književnu i kazališnu scenu.