Budućnost s robotima

Riječ inteligencija (od lat. intelligere: razabirati, razumijevati shvaćati umom) iskazuje se višeznačnošću odnosno semantičkom metaforičnošću. Ciceron je inteligenciju smatrao oznakom za višu duševnu moć, sposobnošću za spoznaju, za umske uvide. U Tome Akvinskoga inteligencija ima značenja umske supstancije, umske djelatnosti, umske spoznaje i umskog uvida. Dakle, rečeno Kantovim pojmovnim instrumentarijem, posrijedi je transcendentalni uvjet mogućnosti za razumijevanje, umsko shvaćanje. Karl Marx smatrao je da tim teorijskim značenjima inteligencije treba pridodati praktično značenje, pa je u marksističkoj filozofiji inteligencija trebala biti „oruđe proletarijata“ u revolucionarnoj borbi za besklasno društvo. U marksizmu inteligencija zadobiva i novo, posve određeno značenje: radnici kod kojih umski rad prevladava nad fizičkim (inženjeri, liječnici, profesori, službenici državnog aparata i tomu slično). No inteligencija je, kako smatrahu komunisti, često iskvarena, nepoštena – stoga su se običavali obraćati „radnicima, seljacima i poštenoj inteligenciji“ (iz čega se moglo zaključiti da poštenje svih radnika i seljaka bijaše neupitno).

Danas se pojam inteligencija najčešće razumijeva psihološki: sposobnost učenja, shvaćanja i laka snalaženja u novim okolnostima, sposobnost otkrivanja zakonitosti u odnosima među stvarima i činjenicama; bistrina duha, oštroumnost, pronicavost. Ta sposobnost nije samo kvalitativna nego i kvantitativno izraziva: često se govori o kvocijentu inteligencije (IQ).

Od znanstvene fantastike
do stvarnosti

Čovjek kao razumska životinja (animal rationale), kao umsko i razumsko biće, ne postupa uvijek umno ni razumno. Njegovi postupci nisu uvijek ni etični. Uz napomenu da um (intellectus) i razum (ratio) nisu istoznačnice nego bliskoznačnice, dolazimo do fenomena umjetne inteligencije, u koju običavamo ubrajati nežive sustave što pokazuju sposobnost snalaženja u novim okolnostima, sposobnost donošenja zaključaka, učenja novih koncepata. Mnogo je novih računalnih sustava koji doista imaju tu sposobnost: prisjetimo se šahovskoga sustava Deep Blue koji je 1997. pobijedio svjetskoga prvaka Garija Kasparova.

U umjetnu inteligenciju često se bez ikakve zadrške ubrajaju i roboti, ali oni u većini slučajeva ne pokazuju sposobnost snalaženja u novim okolnostima, mogućnost rješavanja novih, dotad nepoznatih problema. Važno je u svemu uvidjeti da su roboti prijelazom iz fikcije u fakciju, iz romanâ i filmova znanstvene fantastike u stvarnost, bitno promijenili svoju narav i ulogu – nisu više napadači na čovjeka i njegovi neprijatelji, nego čovjeku sve više postaju pomagači i „prijatelji“. Roboti se rabe primjerice u kućanstvu za usisavanje prašine, u automobilskoj industriji za sastavljanje dijelova vozila i njihovo bojanje, u kirurgiji za vrlo osjetljive operacije, k tome služe za razminiranje, a postoje i svemirske robotske letjelice. Treba u ovome diskursu spomenuti i dronove, bespilotne letjelice, koje se može navoditi humano i smrtonosno: dronovi primjerice služe u traganju za ljudima i njihovu spašavanju, ali se njima može i ubijati, u ratnim ili terorističkim akcijama. O tome kako rabiti robote da čovjeku budu na korist, a ne na štetu, bilo je riječi na konferenciji UN-a održanoj u Ženevi početkom lipnja 2017.

Zanimljivo je spomenuti da riječ robot nije ni grčkog ni latinskog podrijetla, ni engleskog, nego je posrijedi slavenska riječ. Prvi ju je uporabio 1920. češki književnik Karel Čapek u drami R. U. R. (Rossum’s Universal Robots; pri čemu je „engleska“ riječ rossum ironična igra riječju rozum odnosno razum) za opis čovjekolikog mehanizma sposobna za razmišljanje i zaključivanje, koji je trebao zamijeniti ljudski rad u tvornicama. Češki robota (hrvatski oblik je rabota) znači rad, kmetski rad, tlaka. Time se dade razaznati da roboti mogu biti seljaci kmetovi, radnici u tvornici, čak i ratnici, a pitanje mogu li roboti uz to biti i „poštena inteligencija“ traži odgovor koji se dotiče etičnosti i neetičnosti, moralnosti i amoralnosti robotâ i umjetne inteligencije. Može li se umjetna inteligencija učiniti emocionalno pametnom i etičnom, takvom da će njezini postupci biti prosuđivani kao moralno ispravni i neispravni, odgovorni i neodgovorni?

O tom i mnogima drugim s time povezanim pitanjima odnosno temama – od industrijskih i medicinskih robota preko autonomnih sustava naoružanja do utjecaja robota na međuljudske odnose – bilo je riječi na četvrtoj Zagrebačkoj konferenciji o primijenjenoj etici koja je pod naslovom Etika robotike i umjetne inteligencije (The Ethics of Robotics and Artificial Intelligence) održana od 5. do 7. lipnja 2017. u velikoj dvorani Matice hrvatske. Riječ je o međunarodnome znanstvenom skupu koji su zajedno organizirali Udruga za promicanje filozofije i Odjel za filozofiju Matice hrvatske. Sudjelovala su dvadeset i četiri predavača iz deset zemalja: Hrvatske, Slovenije, Mađarske, Poljske, Njemačke, Italije, Španjolske, Velike Britanije, Turske i Kine. Sva su predavanja bila na engleskome jeziku.

Ukorak sa suvremenim zbivanjima

Konferenciju su pozdravnim riječima otvorili Tomislav Bracanović, predsjednik Organizacijskog odbora Konferencije, Tomislav Janović, predsjednik Udruge za promicanje filozofije, te Stipe Kutleša, pročelnik Odjela za filozofiju Matice hrvatske. Kutleša je između ostaloga rekao: „Matica hrvatska je najstarija hrvatska kulturna ustanova koja ove godine slavi 175 godina od osnutka. Ona je u svim područjima znanosti, filozofije, književnosti i kulture općenito prva koja je promicala nove europske ideje u Hrvatskoj i radila na osvještavanju hrvatskog naroda. U doba komunističke ere u bivšoj Jugoslaviji rad Matice hrvatske bio je zabranjen dvadeset godina. Nakon uspostave hrvatske državnosti Matica hrvatska nastavila je svoje kulturno djelovanje. Matica hrvatska ima dvadesetak odjela, tj. postoje odjeli za gotovo svako područje znanosti i kulture. Odjel za filozofiju, kao i drugi odjeli Matice hrvatske, organizira simpozije, predavanja, okrugle stolove te druge vrste susreta. Tako i ovaj međunarodni filozofski simpozij pokazuje da Matica hrvatska slijedi svjetske trendove u filozofiji i nastoji biti ukorak sa svjetskim akademskim i znanstvenim zbivanjima.“

Hoće li nas roboti porobiti?

Osvrnut ćemo se na samo neka od mnogobrojnih predavanja. Prvoga dana konferencije, 7. lipnja, održao je Davor Pećnjak s Instituta za filozofiju u Zagrebu predavanje Odgovornost i autonomni oružani sustavi. Ukazao je na tendenciju prema uvođenju autonomnih oružanih sustava te je objasnio o čemu je riječ: „Sustav oružja koji, kad se jednom aktivira, može odabrati i aktivirati ciljeve bez dalje intervencije ljudskog operatora. Potrebno je razlikovati autonomne oružane sustave od uređaja kojima se daljinski upravlja.“ Davor Pećnjak dodao je da prema dostupnim mu podacima još nema potpuno autonomnih oružanih sustava koji su u punoj operativnoj uporabi te je zaključio da će uporaba autonomnih oružanih sustava ovisiti o njihovoj visokoj pouzdanosti u svim uvjetima nakon testiranja i da neće biti nekih posebnih etičkih pitanja u vezi s odgovornošću za autonomne sustave – njihova će se uporaba voditi ponajprije praktičnim, a ne metafizičko-etičkim razlozima.

Dana 6. lipnja turska je filozofkinja ­Cansu Canca održala predavanje o istraživačkim etičkim povjerenstvima za umjetnu inteligenciju, istaknuvši da s razvojem umjetne inteligencije raste potreba za čvrstim etičkim okvirom unutar kojega bi se istraživali postupci proizišli iz odluka umjetne inteligencije. „Nekonvencionalna etička pitanja mogla bi se svrstati u dvije glavne kategorije: moralno opravdanje ponašanja umjetne inteligencije te moralni status umjetne inteligencije“, rekla je Cansu Canca te upozorila na opasnost da nas umjetna inteligencija, koja je svuda oko nas, počne nadzirati. K tome je ukazala na okolnost da još nemamo ne samo pravnu regulaciju nego ni javno mnijenje o toj problematici. „Gotovo svaki čovjek ima neko stajalište o pobačaju, eutanaziji ili tržištu organa, a ta su pitanja i pravno regulirana. Ali kada je riječ o programu u ‘pametnom telefonu’ ili iPhoneu, tu još nemamo stajališta. To je posve nova interakcija, potpuno nova vrsta odnosa u našim životima“, rekla je Cansu Canca (koja je inače izazvala pozornost javnosti stajalištem da treba ozakoniti prodaju i kupnju organa za transplantaciju, ali uz jasna i strogo postavljena pravila).

Suživot čovjeka
i umjetne inteligencije

Posljednjega dana Zagrebačke konferencije za primijenjenu etiku održao je Andreas Matthias sa Sveučilišta Lingnan u Hong Kongu predavanje Moralni imperijalizam i socijalna dinamika kod međudjelovanja ljudi i robota. Govorio je o interakcijama ljudi i autonomnih artefakata u situacijama samostalne vožnje, skrbi za starije osobe, skrbi za djecu, ali i u slučajevima robota namijenjenih ratnom djelovanju. „Analiza pokazuje velike razloge za zabrinutost s obzirom na pitanje kako će međudjelovanje ljudi i strojeva utjecati na ljudsku slobodu, autonomiju i dostojanstvo. Istraživačima etike robota to pitanje treba biti u središtu pozornosti kako bi se spriječila šteta ne samo pojedincima nego i našem razumijevanju slobode i dostojanstva ljudskoga bića“, zaključio je Andreas Matthias.

Na konferenciji su se mogla čuti raznovrsna i zanimljiva predavanja o sve svakodnevnijim problemima koji se u posve određenom smislu iskazuju interdisciplinarnima i multidisciplinarnima: u njima se susreću, isprepleću i prožimaju filozofija odnosno etika s tehničkim, medicinskim i drugim znanostima i vještinama. Ugostivši međunarodnu konferenciju Etika robotike i umjetne inteligencije, Matica hrvatska još se jednom pokazala ustanovom ne samo nacionalnom nego i kozmopolitskom, ustanovom zamalo dvostoljetnoga trajanja koja se nije iscrpila u slavnoj prošlosti i bogatoj tradiciji, nego tradiciju prenosi u budućnost otvarajući se složenim i višestruko uvjetovanim izazovima postindustrijskog doba.