Učinkovito koketiranje sa žanrom

Psihološka egzistencijalna drama s elementima krimića Nepoznata djevojka sasvim se skladno uklapa u dosadašnji opus braće Jeana-Pierrea i Luca Dardennea, filmaša koji su se prijelomno afirmirali impresivnim ostvarenjem Rosetta iz 1999, Zlatnom palmom i još dvjema nagradama u Cannesu ovjenčanim djelom u kojem su definirali svoje dominantne tematske interese i općenito autorske habituse. I u ovom naslovu, kao i u većini onih koji će uslijediti, braća Dardenne kreirala su veristički i gotovo dokumentaristički socijalno usidrenu storiju o senzibilnoj mladoj ženi koju nevesele životne okolnosti potiču na djelovanje te poduzimanje ponekad i radikalnih koraka. Pritom središnji zapleti s elaboriranjem osobnosti protagonistica kojima su gdjekad pridodani muški partneri, ili se neki likovi postupno profiliraju kao takvi, bivaju obogaćeni širim društvenim kontekstima, od onih na mikrorazinama u intimnom, poslovnom i(li) obiteljskom okruženju do logičnog prikaza širih socijalnih uvjetovanosti i okolnosti. Tijekom posljednjih desetak godina, od izvrsne drame Lornina šutnja preko žanrovski srodna sjajnog ostvarenja Dječak s biciklom do dojmljive egzistencijalno-socijalne freske Dva dana, jedna noć, filmova koji su redom osvajali Cannes ili barem nagrađivani na njemu, braća Dardenne kreiraju manje ili više, odnosno suptilnije ili izravnije feminističkim tonovima obojene, ravnomjerno egzistencijalnim i socijalnim motivima impregnirane te načelnim pesimizmom i generalnim nepovjerenjem u ljude obilježene priče u ishodištima kojih su mlade žene kao simboli autorske vjere u pojedinca kao takva, u njegove motive, namjere i htijenja, ali ne i u veliku korist njegova djelovanja. Protagonistice navedenih filmova, a sličan je slučaj i s antijunakinjom Nepoznate djevojke, opstaju, makar i samo privremeno, bez obzira na sve otegotne okolnosti, na vlastite slabosti i nemoći, na izloženosti opresiji ili životnoj opasnosti, na nevesele uže ili šire društvene zadanosti.

U tom je kontekstu mlada Jenny Davin (odlična Adèle Haenel iz Muškarca kojeg su voljele Andréa Téchinéa), liječnica iz belgijskog industrijskog grada Serainga, tipična protagonistica braće Dardenne. Ona je staložena i poslu praktički posve predana osoba koju će jedna rutinska i u drugim okolnostima ni po čemu bitna odluka, to da sat nakon završetka radnog vremena jednoj djevojci ne otvori vrata ordinacije u kojoj radi sa stažistom Julienom, odjednom neočekivano suočiti s golemim grizodušjem i vlastitom savješću. Spomenuta je djevojka, naime, iste večeri ubijena, a Jenny će vođena mišlju da je mogla spasiti život tinejdžerice koja se čini se prostituirala, odnosno da je odgovorna za njezinu smrt, krenuti rasvjetljavati pozadinu njezine pogibije. Tu braća Dardenne čvršće žanrovski profiliraju svoje djelo, oblikujući ga kao film istrage ili detektivski film, jer je pred Jenny niz razgovora sa svima koji su možda došli u kontakt sa žrtvom, a među kojima se krije i (nehotični) ubojica. Kroz Jennine razgovora s galerijom dosta slojevito makar i minimalistički predočenih likova, od možda problematičnoga tinejdžera Bryana, njegova oca (čest suradnik braće Dardenne Jérémie Renier) i majke, preko Jennina starog pacijenta Lamberta i njegova neočekivano agresivna sina, do dvojice mutnih i s kriminalom povezanih tipova u lokalnom internet-kafiću. Razgovarajući sa svima njima i Jenny će se početi mijenjati i preispitivati, pa će isprva grub odnos prema Julienu, nesigurnu u izbor liječničkog zvanja, postupno zamijeniti mnogo blažim i u nekim detaljima gotovo majčinskim.

I ovaj film braće Dardenne sjajno je režiran, naglašeni realizam koketira s dokumentarističkim verizmom, kamera opet ukorak slijedi protagonisticu, tjeskobno ozračje sugestivno je kreirano, socijalni kontekst kao i narativno-dramaturški koncept slični su onima u Dva dana, jedna noć i vrlo su dojmljivi, a humanizam i empatija efektno su kontrastirani tamnom i mračnom ljudskom naličju. Iako se u koncipiranju priča već počinju generalno gledano ponavljati, a i sve intenzivnije prema nekima nepotrebno posežu za žanrom, što se ipak čini pretjeranim i neopravdanim prigovorom, braća Dardenne i u Nepoznatoj djevojci ostaju vjerni sebi, vrlo zanimljivi i intrigantni.