Sjajni zlatni jubilej

Najbolji i najvredniji koncert (neklasične glazbe) koji sam u dugogodišnjem praćenju glazbenih priredbi u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog slušao i pratio bio je koncert  Život moj  Radojke Šverko, održan 6. svibnja ove godine uz pratnju orkestra Zagrebačke filharmonije pod vodstvom Alana Bjelinskog i uz sudjelovanje Akademskog zbora Ivana Gorana Kovačića. Uz taj osobni, netko će reći subjektivni, stav dodajem i profesionalnu ocjenu da je to bio koncert dostojan velikih međunarodnih, čak i svjetskih, pop-glazbenih diva, koje doduše nismo imali prilike uživo čuti na koncertima u našoj glazbenoj palači ali ih znamo iz posrednih prilika, po tonskim zapisima. Bio je to koncert kojim je Radojka Šverko dokazala da je pola stoljeća jedna od najznačajnijih i najvrednijih pjevačica hrvatske lake, zabavne, neklasične glazbe!

Odmah valja zapaziti i zabilježiti da je riječ o koncertu koji je spreman dulje vrijeme (pritom ne mislim na pokuse s Filharmonijinim orkestrom u Zagrebu), da je Radojka Šverko imala višemjesečnu pripremu s osnovnim, baznim pratećim sastavom koji su predvodila dva važna glazbenika. Istaknuti pijanist Vladimir Babin, koji na riječkom odjelu zagrebačke Muzičke akademije predaje glasovir i koji je imao i uspješnih solističkih koncerata, pa i u Zagrebu, te basist Olja Dešić koji je uz svirku baznog pratećeg sastava znalački za filharmonijski orkestar pripremio sve i to  nove aranžmane dvadesetak pjesama iz Radojkina poznatog repertoara. Uz njih dvojicu u baznom pratećem sastavu svirali su još i gitarist Ivan Pešut i bubnjar Tonči Grabušić, a Radojkin pjev gotovo je u svim pjesmama vjerno pratio vokalni kvartet: Andrej Babić, Ana Jakšić, Martina i Mateja Majerle.

Glazbeni raspored donio je dvadesetak pjesama iz Radojkina repertoara te čak četiri bisa. Koncert je doduše (ta svirao je orkestar Zagrebačke filharmonije!) započet Smetaninom Vltavom, a u rasporedu (nedostatak je programskog listića izostanak imena autora svih otisnutih naslova izvedenih skladbi) bile su i dvije skladbe koje su uz Radojku pjevali zboristi Ivana Gorana Kovačića (Laudate Dominum i Sanctus).

Prva pjesma na programu bio je splitski festivalski šlager Esada Arnautalića i Arsena Dedića Kud plovi ovaj brod. Bila je tu i Ave Maria iz Gubec-bega i naravno Ljubim te do bola Jakše Fiamenga i Dalibora Paulika pa Lanterna te na kraju koncerta naslovna Špišićeva pjesma Život moj, ali i znani međunarodni standardi, koje je sjajno otpjevala, kao što su People Jula Stynea i Boba Merrila iz brodvejskog  mjuzikla Funny Girl ili Grammyjem ovjenčana pjesma Paula Simona Bridge over Troubled Water. Cijeli koncertni raspored Radojka Šverko otpjevala je bez stanke, oduševljavajući sjajnim glasom velika raspona, naročito privlačna u vokalnim dubinama, u kojima je nenadmašna.

Kao dugogodišnji pratitelj pjevačkog umijeća Radojke Šverko bio sam sretan  što sam dočekao takav njezin koncert, koji bih rado bio slušao i prije dvadesetak godina i koji je trebala pjevati barem svake godine. A ne tek sad, kad je mogla proslaviti pedeset godina svoje umjetnosti!