Politička sporenja u novoj državi

1919.

Glavnu skupštinu za 1918. Matica hrvatska održala je 29. lipnja 1919. Nekoliko mjeseci ranije (9. travnja) umro je Matičin predsjednik Krsto Pavletić pa je skupštinu vodio potpredsjednik Fran Tućan (1878–1954), koji je na toj skupštini izabran za predsjednika. Bio je poznati mineralog i petrograf. Na skupštini je govorio o novim prilikama koje pozdravlja, osobito je isticao suradnju Matice slovenske, Matice srpske i Matice hrvatske, podsjećao je na ugled koji Matica hrvatska ima u narodu i izrazio želju da Matica ubuduće kulturno uzdiže narod kako ga je uzdizala nacionalno. Redovita Matičina izdanja u ovoj se godini tiskaju u nakladi od 10.000 primjeraka, a izvanredna većinom u 5.000 i, usprkos tomu što je još uvijek bilo otežano raspačavanje, prodavala su se jako dobro. Skupština određuje da se honorari povećaju sto posto.

Za potpredsjednika koji će voditi Književni odbor izabran je Dragutin Domjanić. U zapisniku sa srpanjske sjednice Matičine uprave prvi put se spominje Augustin Ujević – moli potporu od 300 kruna i dobiva je čak i prije sjednice.

U listopadu 1919. Matičina uprava opet raspravlja o Savremeniku jer je uprava Društva hrvatskih književnika predložila da se zajednički izdaje književna revija koja bi izlazila dva puta mjesečno i koja bi bila „vjerno ogledalo svih naših književnih i umjetničkih nastojanja“. Razgovori u kojima je Društvo hrvatskih književnika zastupao Joza Ivakić završili su molbom da Matica pomogne Savremeniku, ali je na kraju od obje strane dobio potporu prijedloga da izdavač i urednik bude Milan Marjanović. On je već u studenom molio Matičinu upravu da pomogne s tisuću kruna po broju, što je početkom 1920. odobreno. Izdavaštvo je bogato i zanimljivo strukturirano. Prvo što se uočava, to je čak osam knjiga iz stranih književnosti: objavljene su po dvije knjige Shakespeareu (Otelo, Kralj Lear) i Merežkovskom (drugo izdanje romana Petar Veliki i Aleksej, roman Vječni suputnici), tu su Euripidove drame u prijevodu K. Raca, drama Poljaka Wyspianskoga (Boleslav Smjeli), neumorni graditelj slovensko-hrvatskih odnosa F. Ilešić objavio je izbor Noviji slovenski pisci, a objavljeno je i drugo izdanje Izabranih pripovjedaka Laze Lazarevića. Od hrvatskih pisaca tu su knjige Nehajeva, Dimovića, Ćorovića, Milčinovića, Ivakića, A. Kovačića i novo (Körblerovo) izdanje Gundulićeva Osmana.

Stručne knjige su Rudno blago (Tućan) i Vatroslav Lisinski i u kolu Ilira (A. Kassowitz–Cvijić). U ime Matice dalmatinske objavljena je knjiga Šime Urlića Crtice iz dalmatinskoga školstva (I).

Zanimljivo je da je Ministarstvo narodnog zdravlja dalo Matici hrvatskoj 10.000 kruna da pretisne i raspača knjigu Preporodjaj Milana Jovanovića Batuta izdanu u Beogradu. Autor je utemeljitelj beogradskoga Medicinskoga fakulteta, pisac znanstvenih i popularnih medicinskih knjiga, a ova je jedna od njih (na 78 str.).

1920.

U veljači 1920. na sjednici Matičine uprave razgovaralo se o tom da središnja vlada u Beogradu netransparentno dijeli potpore književnicima i umjetnicima i traže se načini kako da se onemoguće protekcije i uspostavi kontrola. Skupoća raste pa je Matica opet raspravljala o tome da povisi honorare, tim više što su nakon prošlogodišnjega Matičina povećanja neki nakladnici još više povećali i nadmašili Maticu u visini honorara. Za ovu godinu imamo popisane iznose za određene poslove u Matici: za originalno pjesničko djelo 1200 kruna, za prevedeno dvostruko manje, za originalno prozno 800 kruna, za prevedeno dvostruko manje, ponovljeno izdanje ¾ iznosa koji se u taj čas plaća za originalno, korektura 20 kruna po arku. Na sjednici u lipnju čita se na sjednici Matičine uprave prijedlog Srpske književne zadruge o suradnji s Maticom.

Godišnja skupština za 1919. održana je u srpnju 1920. Predsjednik Tućan govori o skupoći i nestašici papira. Tajnik I. Velikanović naglašava da se jedva mogu zamisliti gore prilike za izdavaštvo.

Riječ je dobio i Filip Lukas, profesor Ekonomske visoke škole. Pročitao je okružnicu koju je svojedobno sadašnji predsjednik Fran Tućan, kad je bio povjerenik za prosvjetu i vjere, poslao upravama srednjih škola da bi se spriječio činovnički štrajk koji je prijetio. Lukas je tvrdio da Tućan zbog toga čina nije dostojan da bude predsjednik Matice hrvatske. Lukasa su podržali Vj. Klaić i K. Šegvić i tražili da se Tućanu izrazi nepovjerenje, ali prije izglasavanja predsjednik je dao ostavku i s njim potpredsjednik D. Plavšić, a nova lica u Matičinoj upravi bili su F. Lukas i M. Petanjek. Do izvanredne skupštine koja će izabrati novoga predsjednika Maticu će voditi potpredsjednik D. Domjanić.

U Maticu su se uvukla politička sporenja nepoznata joj dotad. Neki su služili „narodnom jedinstvu“ iz svojih ilirskih temelja, a drugi su se izravno zalagali za jugoslavenski integralizam i za dotad nepostojeću naciju – jugoslavensku.

Kao autor prvi put se u Matici hrvatskoj pojavljuje Miroslav Krleža s Tri kavalira gospodjice Melanije. Od hrvatskih beletrista tu je još samo Ivana Brlić Mažuranić s novim izdanjem Priča iz davnine. Objavljuju se prijevodi Dostojevskoga (Selo Stepančikovo), Shakespearea (Julije Cezar), studija Wyspianskoga o Shakespeareu, Euripidove drame.

Gj. Szabo objavljuje knjigu Sredovječni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji, F. Šišić čak dvije (Jadransko pitanje na Konferenciji mira u Parizu, Dokumenti o postanku Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca), a ponovno se objavljuje i Batutova knjižica Preporođaj.

1921.

U travnju 1921. održana je glavna skupština na kojoj je za predsjednika izabran dotadašnji potpredsjednik, hrvatski pjesnik Dragutin Domjanić (1875–1933). U lipnju se imala proslaviti 300. obljetnica rođenja Petra Zrinskoga (5. lipnja 1621). Počeli su dizati glas oni koji su bili mišljenja da je mnogo toga u djelovanju Zrinskih bilo negativno i da bi istina skinula aureolu s njihove glave, drugi su isticali zasluge i osobito naglašavali njihovu borbu protiv centralizma! Proslava je uspješno održana 5. lipnja 1921.

U kolovozu je stigla vijest da je vršitelj dužnosti namjesnika za Hrvatsku i Slavoniju utemeljio zakladu koju predaje Matici hrvatskoj uz 2.000.000 kruna za izdavanje pučkih knjiga „za najšire slojeve našega naroda“. Knjige će se tiskati od kamata, a Matica će izvještavati Povjerenstvo za prosvjetu i vjere o poslovima i utrošku sredstava. Nastavlja se lijepa praksa da mnogi ugledni pojedinci daruju Matici sredstva za zaklade s različitim, ali uvijek korisnim, ciljevima. Npr. u ovoj godini brodski povjerenik Matičin Pero Bogdešić daje 15.000 kruna za zakladu iz koje će se nagrađivati knjige koje je Matica izdala, a Križevčanin Augustin Vycbodil javlja da oporučno ostavlja 50.000 kruna za zakladu iz koje će se nagrađivati djela iz gospodarske struke. Tako je bilo često u proteklim godinama – Matica je imala u svojoj povijesti mnoštvo dobrotvora. U ovoj je godini izdavačka djelatnost jako skromna i uz dva izvještajna separata izdane su samo četiri knjige: četvrto (Matičino treće) izdanje Homerove Ilijade, Ogrizovićev dramski tekst U Bečkom Novom Mjestu, knjiga Slavka Ježića Život i rad Frane Krste Frankopana s izborom iz Frankopanovih djela i Pregled savremene hrvatsko-srpske književnosti Dragutina Prohaske.

1922.

Matičin potpredsjednik i voditelj Gospodarskoga odbora Mihovil Nikolić upozorava na sjednici koja je održana u veljači da se Matica opet zadužuje i da treba paziti da dugovi ne padnu na teret zakladnine. Predlaže da Matica više vodi računa o gospodarskom i trgovačkom aspektu svojega poslovanja. Čini se da se nisu u tom pogledu mogli sjetiti boljih poteza pa su povećali cijenu knjigama! Na toj je sjednici na mjesto tajnika dao ostavku I. Velikanović, privremeno su ga naslijedili J. Pasarić i M. Petanjek, a u rujnu je izabran Franjo Jelašić, profesor za koga se kaže da je „bez službe, žrtva režima“.

Književnik Đalski piše 6. lipnja pismo predsjedniku Domjaniću i traži da se ono pročita na glavnoj skupštini 11. lipnja. U pismu govori o akciji koja ide za tim da Matica ne bude hrvatska i boji se kakvih zaključaka u tom smjeru pa dodaje: „Proti Svakom takvom eventualno po glavnoj skupštini prihvaćenom zaključku – ja najodrešitije prosvjedujem, a prosvjedujem da si čuvam sva prava... braniti pred javnim vlastima i sudovima kako ustroj Matice hrvatske, tako i njezinu imovinu.“ Kaže dalje da je on već trideset godina apostol ideje „sloge, ljubavi i jedinstva hrvatskoga i srpskoga naroda. Toj pak spasonosnoj i velebnoj ideji ne bi nimalo koristio eventualni zaključak koji bi dirao u posebnost Matice hrvatske i utapljao ju u kakovim novim ustrojenjima. Kako je uopće po ideju narodnog jedinstva sva centralizacija uopće kobna pak je dovela dosad narod do takve razrožnosti i podijeljenosti, kao što nikada prije nije bio razrožan i podijeljen Hrvat od Srbina i Srbin od Hrvata... U interesu sloge, ljubavi i jedinstva hrvatskoga i srpskoga naroda jest da Matica hrvatska ostane Matica hrvatska, isto onako kao i Srpska Matica u Novom Sadu i Srpska književna zadruga u Beogradu, kod kojih dakako nitko ne pomišlja i ne smije pomišljati da bi imale prestati biti srpskim.“

Predsjednik Domjanić podsjetio je da su Hrvati već forsiranjem hrvatskoga imena pokazivali svoj idealizam i spominjao je borbe koje su bile kulturne naravi i nisu imale razarajuću snagu: „Gledajte naše edicije. Vječno veliki i mladi ali po smjeru stari Dostojevski prijateljski se slaže s našim mladim revolucionarom Krležom. A Shakespeare je uvijek mlad i preko njegovih djela prelaze stoljeća nečujno, kao oblaci preko vječnog proljeća.“

Domjanić i Đalski odgovaraju zapravo na sve grublje centralističke i orjunaške pokušaje koji su težili da se sva hrvatska kulturna društva spoje u jednom, a onda to jedno utopi u „vrhovnom jednom“.

Tajnik Petanjek govorio je o slabijem izdavaštvu, pripisujući ga skupoći koja vlada, ali i slaboj prodaji knjiga, o honorarima... i posebno naglašava da se Matičin rad ne smije ograničiti na izdavaštvo. Za riječ se javio Stjepan Radić, koji prigovara dijelu predsjednikova i tajnikova govora koji se tiču politike, ali ga predsjednik i nazočni policijski službenik opominju da ne smije govoriti o politici. Kada je Radić rekao da „odbor ubuduće u općenarodnim stvarima ne skrene protiv volje naroda i njegova predstavništva“, policijski je službenik zahtijevao da Radić prestane govoriti. Tako je i bilo, a policajac je napustio dvoranu.

Izdavaštvo je i u ovoj godini slabašno. Uz tri Shakespeareova djela (Ukroćena goropadnica, Na tri kralja ili Kako hoćete, Prvi dio kralja Henrika IV) izdane su još samo Tolstojeve priče i knjiga Božidara Širole Popevke za jedno grlo i klavir.

(nastavak u sljedećem broju)