Crnohumorna scenska groteska

Dani satire Fadila Hadžića, 41. po redu, otvoreni su 2. lipnja predstavom Peter Kušter. Bizarna opereta Slovenskoga narodnoga gledališča iz Nove Gorice u režiji Ivane Djilas. Simultani prijevod ponudio je i hrvatski naslov Janko Raščupanko te zamjenu raznih dječjih imena tijekom predstave pa je ta nepotrebna jezična zbrka uz nesigurnost na početku izvedbe bila jedan od rijetkih nedostataka te uigrane groteskno-crnohumorne kazališne predstave, glazbenoscenske igre žanrovska odrednica koje je i dijelom naslova – bizarna opereta – nastale prema libretu i glazbi londonske skupine Tiger Lillies (The Tiger Lillies, Julian Crouch, Phelim McDermot) koju je redateljica Ivana Djilas prvi put slušala i gledala uživo na Edinburškom festivalu prije petnaestak godina pa su njome nadahnuti „pomaknuti“ kostimi Jelene Proković i falsetni glasovi i tonovi glumaca i glazbenika što podsjećaju na bizarni falset frontmena Martyna Jacquesa.

Shockheaded Peter skupine Tiger Lillies, praizveden 1998. u Londonu pa uprizoren na Broadwayu i diljem svijeta, preradba je jezovite dječje slikovnice Struwwelpeter iz 1845. njemačkoga psihijatra, pjesnika i pisca Heinricha Hoffmanna, koju je napisao za svoga trogodišnjega sina služeći se metodama zastrašivanja djece na podlozi tzv. crne pedagogije i mizanscene ozračja crne romantike, koju je na engleski preveo i Mark Twain.

Slijedeći tu junk-operu i kodove adaptacija Roalda Dahla, predstave u Burgtheatru i brojne druge, sve do filmskih i televizijskih i ekranizirane parodije Family Guy, redateljica s dramaturginjom Anom Kržišnik Blažica i ansamblom stvara sintezu kabareta, punka, varijetea, pantomime, nijemoga filma, lutkarskoga i satiričnoga kazališta na malenoj sceni koja je podijeljena na tamnocrveno-zlatni barokni teatrin koji skriva lutkarsko kazalište, kuću strave u lunaparkovima i insceniranu slikovnicu na rasklapanje te prostor za glasovir i orkestar sprijeda.

Iskrivljena lutkarska kutija upućuje na disfunkcionalnu obitelj i pritisak na djecu kojoj roditelji prijete kaznom u slučaju nepokoravanja njihovim odgojnim mjerama, a teatarski kaleidoskop kratkih skečeva grotesknost gradi na spoju utemeljenu na tradiciji lutkarskoga teatra Punch & Judy i na viktorijanskoj estetici te na mistici srednjoeuropskih bajki i na silnicama oživjela adventskoga kalendara. Istaknutu dimenziju predstavi daje namjerno rasklimana i raštimana glazbena kutija spojena s varijeteom i kabaretom koji u vodviljskom tonu vodi publiku od noćne more do svijeta mrtvih (izvođači su s bijelim maskama na licima, oblikovateljica je maske Tine Prpar), a glazbeni trio Boštjan Narat, Blaž Celarec i Joži Šalej, koji je i autor aranžmana, svirajući na harmonici, gitari i bubnjevima-udaraljkama vodi publiku, nerijetko i glumački, u svijet sprovoda i smrti. Druga, atipična i malena glazbala, od pile koja pjeva do otkačenih činela svijet šokantnih odlazaka djece kontrapunktiraju dadaističkom formom, npr. Cabareta Voltaire. Djeca koja iskaču iz slikovnice da bi umrla jer ne žele jesti, jer ne paze kuda hodaju, jer se igraju šibicama, što dovodi do utapanja, gorenja i drugih šokantnih smrti prikazana su u minijaturnom lutkarskom kazalištu u okvirima malešnoga kazališta, lutkama lucidne Barbare Stupica, autorice i cjelokupne scenografije, koja(malo)građanka obiteljska okupljanja podcrtava različitim bojama te ukošavanjem i otvaranjem scene, s različitim glavama koje pokreću, uza savjete Brane Vižintina, slovenski glumci koreografski uvježbani pod vodstvom Maše Kagao Knez. Uz mistično-vodviljsko oblikovanje svjetla Same Oblokara predstava teče predvođena majstorom „ceremonije“ Kristijanom Gučekom, koji se jednako dobro snalazi u ulozi pripovjedača, glumca, izvođača u publici i dirigenta aplauza, u duhovitoj rečenici: „Naša opereta ima dvanaest činova, sad smo na drugom.“

Hoffmannove groteskne priče scenski konkretizirane crnim cilindrima i šokantnim vlasuljama te uvećanim predmetima (škare), glavama i figurama životinja (ribe) u preciznoj i maštovitoj režiji Ivane Djilas predstavljaju ansambl devet slovenskih glumaca u govornom (lektor Srećko Fišer), pjevačkom, a dijelom i animatorskom skladu. Uz Gučeka ravnopravno angažirano i disciplinirano sudjeluju glumci Ana Facchini, Peter Harl, Gorazd Jakomini, Patrizia Jurinčič Finžgar, Jure Kopušar, Matija Rupel, Marjuta Slamič, Andrej Zalesjak.

U svakom songu u predstavi Peter Kušter u izvrsnom prijevodu na slovenski Andreja Rozmana Roze umre po jedno dijete, za razliku od Hoffmannovih priča. Jesu li iza svakoga prozorčića skriveni luđaci ili umrle osobe, pita se predstava.

Velik uspjeh koji predstava Peter Kušter Slovenskoga narodnoga gledališča iz Nove Gorice doživljava od svoje premijere 7. veljače i nagrade koje dobiva do danas nisu bili dovoljan jamac publici pa sam samo oko sebe u šestom i sedmom redu izbrojila čak dvadesetak praznih mjesta koja su se podvostručila tijekom predstave odlaskom nekih gledatelja. Preostala publika sudionike je na kraju nagradila dugotrajnim pljeskom i ovacijama.