Zreli nastup samoborskih klarinetista

Dana 24. travnja, na trećem koncertu ciklusa Mladi glazbenici u Matici hrvatskoj, nastupilo je dvoje darovitih mladih klarinetista. Antonio Uremović i Lucija Bošković oboje dolaze iz klase Mihaela Paara iz Glazbene škole Ferdo Livadić u Samoboru. Antonio je ostvario solističke nastupe u HGZ-u i KD Vatroslava Lisinskog u povodu Dana škole, na smotri klarinetista u Vinkovcima i na Youngmasters Festivalu u Samoboru te je osvojio brojne nagrade na natjecanjima, dok je Lucija također dobitnica dvadesetak nagrada, čime se svrstava u red najnagrađivanijih mladih hrvatskih klarinetista, a kao jedini klarinetist plasirala se u finale izbora hrvatskoga predstavnika za Euroviziju mladih glazbenika 2016. Oboje glazbenika nastupilo je uz glasovirsku pratnju Željke Vojvode.

Koncert je otvorio Uremović izvedbom kratkog Corrente iz Bachove Partite br. 2 u d-molu za violinu solo. U obradi za klarinet Bachovo harmonijsko fraziranje nije došlo do izražaja te se izvedba činila samo kao kratko zagrijavanje za dva opsežnija djela pripremljena za ovaj nastup. Prva od njih, Fantaisie Italienne francuskoga skladatelja Eugènea Bozze, virtuozna je i ekspresivna skladba koja pokazuje mogućnosti instrumenta u cijelom opsegu, dok je s druge strane Weberov Koncert za klarinet u Es-duru, op. 74, djelo klasičnog repertoara i izazov svim mladim izvođačima. Golemi melodijski skok od tri oktave na početku solističkog izlaganja u prvom stavku i nagle promjene registra važno su stilističko obilježje cijeloga koncerta, a kontrast između bogate dinamičke ekspresivnosti drugog stavka i plesu bliskih odlika u trećem stavku iziskuju potpunu koncentraciju i brzu prilagodbu, što je kod Uremovića ponekad izostalo. Općenito se učinilo kako mu ipak više leže brže pasaže nego ekspresivne melodije.

U drugom dijelu koncerta Lucija Bošković predstavila se trima skladbama francuske kulturne okoline. Prva skladba, Solo de concours francuskoga skladatelja Henrija Rabauda, napisana je za natjecanje na pariškom konzervatoriju 1901. te idiomatski savršeno odgovara klarinetu. Rabaud je bio prilično konzervativan skladatelj, ali njegov Solo de concours virtuoznošću čini važan dio klarinetističkog repertoara te je pružio Luciji dobru podlogu da pokaže svu raskoš vladanja instrumentom. Sonatina za klarinet i klavir, najizvođenije djelo poljskog skladatelja Antonija Szałowskog, inače pariškog đaka u klasi utjecajne pedagoginje Nadie Boulanger, još je bolje pokazala da ne postoje nikakve prepreke koje mlada umjetnica ne može savladati. Pogotovo je u sporom drugom stavku došao do izražaja istančan ukus za kolorističke dosjetke i profinjenu mikrodinamiku koja se ne može naučiti. Zadnja skladba bila je Guisganderie Faustina i Mauricea Jeanjeana, a na nju se nadovezao i završni dodatak u kojem su Antonio i Lucija zajedno izveli Bop trio B. Bowera u aranžmanu Petera Ureka. Karakterno je posljednja skladba bila dobro odabrana te je koncert završio u opuštenijem tonu.