Prešućivani književnik

„Bio je književnik, ali i istaknuta figura političkoga života, sudbina koja je miješala i politiku i književnost“, rekao je Antun Pavešković, književni povjesničar, kritičar i prozni pisac na obilježavanju 150. obljetnice rođenja Ante Tresića Pavičića u Društvu hrvatskih književnika 18. svibnja.

Da je hrvatska književnost na neki način neodvojiva od politike, istaknuo je moderator Ivica Matičević, dodavši da DHK ustraje na obilježavanju jubileja istaknutih pojedinaca jer „iz povijesti učimo, ali i potičemo zanimanje za činjenice koje su se događale nekada, a važne su za nas danas”. Jedna od zanemarenih figura hrvatske prošlosti zasigurno je književnik i političar Ante Tresić Pavičić. O njegovu životu i djelu govorili su vrsni stručnjaci, a lirski dašak dao je dramski umjetnik Darko Milas, pročitavši nekoliko Tresićevih pjesama.

Stjepan Matković s Hrvatskog instituta za povijest detaljno je približio politički život Ante Tresića Pavičića, koji je političkim vodama zaplovio kao pravaš, usmjerio se potom na jugoslavenski unitarizam, da bi se na koncu ponovno vratio starčevićanstvu. Matković je istaknuo da je Tresić Pavičić iza sebe ostavio bogatu ostavštinu koja je vrlo raspršena te još nije do kraja istražena. „Njegov opus još čeka zaključnu ocjenu“, smatra Matković, koji je sažeto izložio njegov životni put kroz prizmu dokumenata, fragmenata, monografija i studija. Osim političkoga života u redovima pravaša pa izvan njih, uloge delegata SHS-a, težnje ravnopravnosti sa Srbima i Slovencima, Matković se osvrnuo na uredničke poslove Tresića Pavičića u časopisima kao što je dvojezični tjednik Jadran u Trstu, kao i na stavove o tadašnjim političarima, događajima te balkanskim ratovima koje je pratio.

Profesorica s Filozofskoga fakulteta u Zagrebu Cvijeta Pavlović osvrnula se na književni aspekt Tresića Pavičića, istaknuvši da je politički život negativno utjecao na prikaz njegova književnoga rada, o kojemu je premalo pisano. Nakon 1941. uslijedio je opći tajac o njegovu stvaralaštvu, a trajao je do 1960-ih, kada nekolicina znanstvenika objavljuje kritike i izbore njegovih djela. Istaknula je da je ono što se često zaboravlja činjenica da je u Pavletićevoj Zlatnoj knjizi hrvatskoga pjesništva Tresić Pavičić naveden kao antologijski pjesnik, što je u Društvu književnika istaknuo i Antun Pavešković saževši konkretne detalje iz recenzija, osvrta i kritika o njemu. „Riječ je o nezaobilaznom imenu u spomenaru hrvatske baštine, zastupljenu u svim relevantnim povjesnicama“, ustvrdio je i dodao da je vrijednost njegovih djela, iako do danas neprepoznata, u svakom slučaju nedvojbena.

Cvijeta Pavlović izlagala je i o tome tko se tijekom vremena bavio književnim radom Tresića Pavičića, ističući da taj prešućivan i sustavno zaobilažen književnik unatoč kritikama ima zasluženo mjesto u hrvatskoj književnosti. Naglasila je da je posebno važan jer je napisao posljednji veliki hrvatski ep u klasičnom smislu, Gvozdansko, koji je objavljen tek 2000, zahvaljujući upravi Dunji Fališevac.

Govorila je i o lokalnom aspektu u djelima Tresića Pavičića, s naglaskom na rodno mjesto Vrbanj na Hvaru, povezanosti povijesti s umjetnošću, njegovu lirskom, dramskom i proznom stvaralaštvu te usporedbi sa Shakespeareom i Oscarom Wildeom, kao i sukobu s Nazorom. „Iako se sukobio s Nazorom, politika ih je oboje bacila u sjenu, a na nama je da tu sjenu razmaknemo“, poručila je.