Povratak Aliena

Nakon što se dugo očekivan film Alien: Savez redatelja Ridleyja Scotta pojavio u kinodistribuciji, potrebno je naznačiti njegovo mjesto u filmskome serijalu o Alienu, započetu Scottovim remek-djelom u nas prevedenim kao Osmi putnik (1979). Nakon uspjeloga nastavka Aliens (1986) Jamesa Camerona te kvalitetom znatno slabijih Alien³ (1993) Davida Finchera i Alien: Uskrsnuće (1997) Jean-Pierrea Jeuneta, Ridley Scott je redateljem i prequela Prometej (2012), filma koji je izazvao podijeljene reakcije. Alien: Savez radnjom je smješten između Prometeja i Osmoga putnika. Prisjetimo se da su poglavito početni naslovi serijala – usprkos znanstvenofantastičnim obilježjima – izrazito uspješno korespondirali s temeljnim predajama o mitskim čudovištima, predajama klasificiranim još u spisu iz 4. stoljeća pod naslovom Alaeanus de natura animalium, a bili su upotpunjeni i širokim kontekstom koji zbog središnje uloge protagonistice Ripley postaje i odrazom pradavnoga matrijarhata. Njezina egzistencijalna suprotnost, androidi – kao predstavnici zemaljske tvrtke – Aliena žele čak i iskoristiti u vojne svrhe. Spomenemo li i sve naglašenije religijske motive te visoke umjetničke dosege filmova, serijal nadilazi svoj žanr znanstvene fantastike i potiče na mnogobrojna tumačenja. Prometej je primjerice bio zasnovan na potrazi za podrijetlom čovjeka, a široki spektar mogućih izvorišta ljudske vrste preklapao se s religijskim, biološkim i denikenovskim pretpostavkama.

U filmu Alien: Savez svemirski brod Savez putuje prema planetu Origae-6 s petnaesteročlanom posadom koja se zbog nezgode mora probuditi ranije, uz još dvije tisuće hiberniranih kolonista i mnoštvom ljudskih embrija. No kada posada otkrije signal s planeta više nalik Zemlji od zadane destinacije, odluči ga istražiti. Kako je to mjesto na kojem je stradala ekspedicija u Prometeju, poveznice dvaju filmova osnažuju se referencijama na protagonisticu toga filma dr. Shaw te susretom s preživjelim androidom Davidom (Michael Fassbender). U gradiranju napetosti jasne su i neprestane dvojnosti likova. Uz činjenicu da je i posada – osim androida Waltera (također Fassbender) – sastavljena od supružnika, nakon stradanja kapetana, njegova supruga Daniels (Katherine Waterson) suprotstavlja se odluci zamjenika Orama (Billy Crudup) o neplaniranom spuštanju. Suprotnost je pritom i njegovih vjerskih nazora i njezina zaštitničkoga habitusa, ali najvažnijom se uspostavlja dvojnost dvaju androida. Od prvotnoga prepoznavanja, preko homoerotičnoga upoznavanja pa sve do antagonizma ta dva androida okosnica su odnosa prema ljudima i prema alienima.

Jasna je gradacija izvanjskih i unutarnjih prostora kao djelatnih segmenata filmske građe. U krajnostima od dramskog do akcijskoga percipiramo i nenametljivo razmatranje klasične i popularne glazbe, poezije, likovnih umjetnosti ali i religijskih pitanja. U odnosu na tezu o mitskim čudovištima o čijem se nastanku ne zna ništa Alien: Savez apostrofira premisu o znanstveniku androidu koji ih stvara jer, budući besmrtan, smatra da treba dokinuti sva smrtna stvorenja pa tako i ljude. No podjednako opažamo i da alieni usprkos pogibeljnoj agresivnosti nisu tako monstruozni kao u ranijim filmovima. Je li pritom riječ o mogućoj redundantnosti ili pak o nešto manje retoričnim redateljskim postupcima Ridleyja Scotta nego u Osmom putniku? Uz vrlo učinkovite akcijske sekvencije i stupnjevanje napetosti, nužno je naznačiti da dramske scene mjestimice ne dosežu potreban intenzitet, čime pomalo umanjuju vrijednost cjeline. Manji je to nedostatak, koji zasigurno nadoknađuje jezoviti, iako naslućivan svršetak kao razvidnu najavu sljedećega nastavka serijala.

Na scenarističkom predlošku Johna Logana i Dantea Harpera Scott primjenjuje redateljske postupke zreloga i vrsnoga filmskoga autora. Kompozicijski sklad, ugođaj i evociranje dalekih i pogibeljnih svjetova sastavnice su njegova rukopisa baš kao i složeno vezanje gledatelja uz sudbine likova. Zadivljuje i sugestivna filmska fotografija Dariusza Wolskog, kao i produkcijski dizajn Chrisa Seagersa. Ponajbolji je glumački doseg Michaela Fassbendera kao Waltera/Davida, iznijansirana tumačenja, suzdržane mimike i gesta koje anticipiraju karakterne razlike androida i njihova djelovanja. Uspješna je i Katherine Waterson, no njezin učinak ne treba uspoređivati s karizmatičnom Sigourney Weaver u liku Ripley, naprosto jer je riječ i o različitim likovima i filmskome kontekstu. Zanimljiv je i Billy Crudup kao zamjenik kapetana razdiran sumnjama i vlastitom ulogom u ekspediciji te Danny McBride kao pilot Tennessee, spreman učinkovito djelovati u prijelomnim trenucima.

Kakvo je naposljetku mjesto filma Alien: Savez u okviru serijala? Iako nema dvojbe da u tome filmu uočavamo poveznice s ostalim ostvarenjima, kao što se i razlučuju motivacijski sklopovi nastanka čudovišnih stvorenja, nije uspio ostvariti ništa odveć inventivno u odnosu na prijelomnu temu. Možemo se složiti s dijelom kritike da je posrijedi najbolji rad nakon Osmoga putnika i Aliens. I ako ustvrdimo da je u sklopu znanstvenofantastičnoga dijela opusa Ridleyja Scotta Alien: Savez superiorniji Prometeju, kvalitetom je još daleko iza Osmoga putnika, Istrebljivača (1982) pa čak i iza Marsovca (2015). Upitnim ostaje još samo kakav će biti idući nastavak velikoga filmskoga serijala i hoće li pomaknuti kvalitativnu ljestvicu naviše?