Na ponos Lici i Ličanima

Knjiga Lika i velebitsko primorje u hrvatskoj književnosti predstavljena je 12. svibnja pred zagrebačkom publikom u velikoj dvorani Matice hrvatske, tek nekoliko dana nakon što je izašla iz tiska. Knjigu su predstavili potpredsjednik Matice hrvatske Stjepan Sučić, autorice Ana Lemić i Jasminka Brala Mudrovčić, recenzenti Tihomil Maštrović i Hrvojka Mihanović Salopek te potaknuli sve okupljene na čitanje knjige.

Kuća ili stan u kojima živi obitelj iz Like lako se prepoznaju. Već na ulazu uočava se  lička kapica, tamburica dangubica, plemićki grbovi obitelji, hrvatski grb i križ, slike Plitvica ili kršnog Velebita. Na policama se nalaze  knjige autora koje potječu iz njihova rodnog kraja te autora koji pišu o Lici i velebitskom primorju. Vidjet ćete kapitalna djela kao što su Horvatova Lika i Krbava: povijesne slike, crtice i bilješke, Čuljatov Ričnik ličke ikavice, Markovićevu Ličani kroz prošlost i Ljubovićeve Grbove Gacke i Like.

Zahvaljujući strpljivu radu Ane Lemić i Jasminke Brale Mudrovčić te potpori gospićkoga ogranka Matice hrvatske i udruge Ličana Vila Velebita iz Zagreba, djela gotovo svih više ili manje poznatih ličkih autora objedinjena su u bogatu književnu hrestomatiju. Ova će knjiga mnogo značiti žiteljima iz krajeva podno Velebita, a zapisom onoga što im je blisko – ljudi i kraja – zasigurno će zaslužiti posebno mjesto na njihovim policama.

Potpredsjednik Matice hrvatske Stjepan Sučić, najbolji poznavatelj djelovanja ogranka Matice hrvatske, progovorio je o gospićkom ogranku te u nekoliko riječi opisao njegovo povijesno značenje za kulturu, umjetnost i znanstveni život grada, a i Like kao širega geografskog prostora. Istaknuo je izdavaštvo Matice hrvatske, koje je tijekom 60-ih i 70-ih godina dvadesetog stoljeća bilo pravi most, poveznica između Zagreba i Like. Matica je svojim izdanjima nastojala biti potpora školama, obrazovanju i stasanju učenika i studenata u hrvatskom jeziku. Baš kao i u prošlosti, OMH u Gospiću i danas jednako spremno odgovara na okolnosti. Sučić je pohvalio neumorni rad predsjednice gospićkog ogranka Ane Lemić, istaknuvši kako je prijašnjim djelovanjem i ovom knjigom autorica „poduzela sve da se pobliže opiše ne samo Gospić, ne samo dio Like, ne Lika samo u simboličkom, pjesničkom, proznom, dokumentarnom smislu nego da se uhvati cjelina Like i da se dođe do što šireg pogleda“. Opisavši bogatstvo slike i teksta koji su autorice priredile, Sučić upućuje riječima Ivana Filipovića na potrebu zajedničkoga truda kako bi knjiga uspješno došla do čitateljstva. Na kraju govora istaknuo je: „Knjiga očekuje čitatelje, knjiga očekuje da svi promislimo što ćemo za nju svi mi učiniti, što ćemo učiniti za Liku i Hrvatsku.“

Izdavačica, urednica i priređivačica Ana Lemić ukazala je na ciljeve izdavača knjige Ogranka Matice hrvatske u Gospiću i udruge Ličana Vila Velebita u Zagrebu: „Želja nam je da čitateljstvu omogućimo da uči na poseban način povijest i prošlost tog kraja, gdje su se odigrale mnoge bitke, izgubljene i dobivene, ali uvijek slavne i važne za cijelu domovinu, zaustavljali osvajači, čeznulo za slobodom i ljubilo je iznad svega.“ Ana Lemić zamolila je one koji uzmu knjigu u ruke da im ta knjiga ne ostane stajati na polici. Knjiga je Ličanima „dana da se ponose Likom, da vide što je taj narod dao hrvatskoj književnosti i hrvatskom jeziku, neka ju čitaju s ponosom i neka je drže na važnom mjestu svojoj kući“. Uporne sakupljačice sakupile su tekstove oko 260 autora, a osim pisaca Ličana uvršteni su tekstovi hrvatskih književnika (Nazor, Preradović, Harambašić) koji su Likom i Podvelebitskim primorjem bili impresionirani.

Recenzentica Hrvojka Mihanović Salopek ukazala je kako će se knjiga, uz čitateljstvo koje će privući iz zavičajnih razloga, iščitavati među studentima kroatistike. Ako studenti žele biti „pravi profesori hrvatske književnosti“, mišljenja je Mihanović Salopek, tada moraju znati sve što je napisano u hrvatskoj književnosti – a osobito o ličkoj književnosti koja je zapostavljena. Upravo ta nepravedna zapostavljenost djelomično je ispravljena objavom ove knjige. Tihomil Maštrović ukazao je na potreban trud da bi se sakupila sva književna građa za objavu ove knjige – na broj časopisa i knjiga koje su priređivačice morale proučiti. Zahvalio im je na spašavanju od zaborava stvaralaca vrijednih spomena.

Jasminka Brala Mudrovčić ukazala je na viziju koja je vodila priređivačice. One na Velebit nisu gledale kao na prostor razdvajanja hrvatskog prostora. „S njegovih surih vrhova vide se Lika i primorje. On je promatračnica tih zemalja i čuvar njihove uzajamnosti i povezanosti.“ Upravo simbioza krajeva podno Velebita omogućavala je opstanak ljudi na tim prostorima, misli Brala Mudrovčić. Usporedila je Velebit s mitskom planinom Olimp jer je po njezinu mišljenju riječ o prostoru sa snažnom duhovnom i kulturnom klimom. Izborom tekstova usmjerena je pozornost na neprekidnost i cjelovitost tijeka hrvatske kulture na tom prostoru. Uz ponuđene tekstove književnika i bogate slikovne prikaze na kraju knjige nalaze se pučke pjesme Like i primorja, kao i biografski prikazi autora.