Matica je uvijek bila uz Hrvate u BiH

U sprkos zavidnoj baštini koju su Hrvatima u Bosni i Hercegovini ostavili preci, usprkos tomu što je ona pokazatelj ukorijenjenosti hrvatskog identiteta u tu zemlju, u posljednje se vrijeme bosanskohercegovački Hrvati suočavaju s poraznim demografskim trendovima. Koliko je stanje zabrinjavajuće govori prošlogodišnji znanstveni skup Demografska kriza hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Ugledni demografi u svojim su izlaganjima, ukoričenima u časopisu Motrišta mostarskog ogranka Matice hrvatske, upozorili na čimbenike koji dovode do nestajanja postavivši zabrinjavajuća pitanja o mogućem gubitku statusa  Hrvata kao konstitutivnog naroda u Bosni i Hercegovini ako se negativni trendovi nastave. Prepoznavši znakove nepovoljna vremena Matica hrvatska, čija je uloga u kulturnome i duhovnom povezivanju Hrvata u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini sada možda veća nego ikada, odaslala je snažnu poruku potpore tamošnjim Hrvatima održavši 2010. godine svoju Glavnu skupštinu u Čitluku. Potpora ne izostaje niti danas, što se pokazalo susretom Predsjedništva Matice hrvatske na čelu s predsjednikom akademikom Stjepanom Damjanovićem s ograncima iz Bosne i Hercegovine održanom 19. i 20. svibnja. Na sastanku su, uz šest članova Predsjedništva, sudjelovali predstavnici dvanaest Matičinih ogranaka. Simbolično su za mjesta susreta matičara izabrani Karmel sv. Ilije, gdje njegov voditelj, karmelićanin otac Zvonko Martić čuva zbirku narodih nošnji, nakita i čipke Hrvata u Bosni i Hercegovini, i Franjevački muzej Gorica u Livnu, u kojemu je velik dio eksponata posvećen hrvatskoj povijesti, baštini i kulturi.

Livno je do 1326. bilo sastavni dio Hrvatske, a nakon toga postaje dijelom Bosanskog kraljevstva. Franjevački muzej, kroz koji je sudionike susreta vodila v. d. ravnatelja Dražena Džeko, u svojoj arheološkoj zbirci čuva spomenike, hrvatski nakit, oružje i druge predmete iz starohrvatskoga razdoblja. Među eksponatima ističu se kameni ulomci s hrvatskim pleterom iz starohrvatske crkve sv. Petra u selu Rapovine nedaleko od Livna iz 9. stoljeća, srušene u 17. stoljeću. U etnografskoj zbirci čuvaju se predmeti iz 19. i 20 stoljeća. Ona sadržava nošnje muslimaskog i pravoslavnog stanovništva, što govori o tome da su franjevci toga vremena čuvali i svoju i kulturu drugih naroda. Franjevci su u njegovim posljednjim godinama života u samostan primili velikog bosanskohercegovačkog i hrvatskog slikara Gabrijela Jurkića i njegovu ženu. On im je u znak zahvalnosti ostavio svoje slike, koje su dio stalnog postava zbirke. Osim njih muzej ima i sakralnu i numizmatičku zbirku te knjižnicu u kojoj se čuvaju jedna inkunabula Nicolausa Dorbellusa i djela Matije Divkovića, koji je prvi u Bosni i Hercegovini izdao knjigu na hrvatskom narodnom jeziku, Pavla Posilovića, Ivana Bandulavića, Stjepana Margitića i dr.

Stoljetne veze Matice i BiH

Važnim se pokazalo upozoriti ne samo matičare nego i ostale građane na dalekosežnu hrvatsku i Matičinu povijest i njezino djelovanje u BiH. Stoga je Matičino Predsjedništvo 19. svibnja u Franjevačkom muzeju organiziralo program za građanstvo. Predsjednik Stjepan Damjanović i potpredsjednici Stipe Botica i Damir Barbarić trima su predavanjima podsjetili na ono što je Matica hrvatska tijekom 175 godina učinila za hrvatsku kulturu, a govorilo se i o primjenjivosti filozofskog promišljanja o kulturi u praksi.

Predsjednik Damjanović naglasio je da Matica svoju obljetnicu obilježava radno kako bi se vidjelo što se od rezultata njezina dugotrajnoga i plodnoga djelovanja može uključiti u današnji kulturni trenutak i kako ona može pomoći da naše danas i naše sutra bude snažnije i ljepše. Podsjetio je da ove godine obilježavamo i 50. obljetnicu Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, događaj koji se urezao u svijest hrvatskoga naroda, naglasivši da je Matica u teškim vremenima zahtijevala da se hrvatski jezik zove hrvatskim. „Nerijetko je Matica na političke događaje odgovarala samo potezima kulturne ustanove uvjerena da kulturni čin ima moć“, kazao je Matičin predsjednik.

Primjerice, kad je Rusija u Reichstadtu 1878. priznala pravo Austro-Ugarskoj da pripoji veći dio BiH, Matičin tajnik Ivan Kostrenčić predložio je da Matica izda knjigu o Bosni i Hercegovini. Knjigu  Bosna: podatci o zemljopisu i poviesti Bosne i Hercegovine je napisao Vjekoslav Klaić, a Matica ju je izdala 1878. Puno je još puta Matica pokazala da je kultura ne samo potrebna nego i moćna. Njezino je izdavaštvo uvijek bilo u funkciji sveukupne djelatnosti i čuvanja i jačanja hrvatske narodne posebnosti. Čuva je Matica i objavljivanjem hrvatskih narodnih pjesama, koje joj je 1876. dao don Mihovil Pavlinović. O tim je pjesmama i o rukopisnim zbirkama usmene književnosti s područja Bosne i Hercegovine govorio Stipe Botica.

Pavlinovićev je potez još jedan kulturni čin kojime se odgovorilo na nastojanje Vuka Karadžića da neke hrvatske narodne pjesme navodi kao srpske. Od 1700 pjesama u zbirci čak ih je 750 s područja BiH. Od još  257 velikih rukopisnih zbornika u Matičinu izdanju 98 ih sadrži kulturno blago BiH. Profesor Botica izložio je na koji je način Matica od svoga osnutka čuvala i valorizirala tradicijsku kulturu potičući i muslimansko pučanstvo koje je preko nje htjelo pripadati hrvatskome kulturnome prostoru. Poentirao je da su segmenti tradicijskog temelj svakog identiteta i izrazio vjeru da će Matičini ogranci znati što učiniti s tim blagom.

Kulturi treba kontinuitet

Ogranci bi trebali biti nositelji kontinuiteta o kojemu je u predavanju Franjo pl. Marković o stupanju Hrvata u „uzvišeni hram umlja svjetskoga“ govorio Damir Barbarić. Matičin potpredsjednik, koji se Markovićem bavio u dvama Matičinim prošlogodišnjim izdanjima njegova djela, kazao je da je Marković (1845–1914) u hrvatskoj povijesti poznat kao književnik, dok je manje poznat njegov silan angažman na zasnivanju akademskog sustavnog i znanstveno utemeljena bavljenja filozofijom u tadašnjoj Hrvatskoj. Bio je prvi profesor filozofije na Mudroslovnom fakultetu, gdje je u prvih deset godina sâm predavao sve filozofijske predmete. Njegovo je najvažnije djelo Razvoj i sustav obćenite estetike iz 1903, a Matica je nedavno objavila njegovu Etiku. Barbarić je naglasio kako je neotklonjiva zadaća hrvatske kulture da ustrajno radi na ponovnom otkrivanju i novom vrednovanju naše bogate, velikim dijelom još slabo poznate ili pak nedostatno, a često čak i pogrešno protumačene povijesne baštine. Na to je pozvana upravo Matica hrvatska sa svojim ograncima. Razložio je da je to jedini način da se djelatno suprotstavimo temeljitom načelnom nedostatku koji podulje čini golem, fatalan problem hrvatske kulture.

On se, prema Barbariću, sastoji u tome da svako razdoblje u njezinoj povijesti, koje uvijek nastaje više ili manje radikalnim skokom, preokretom i prijelazom u novu vladajuću duhovnu i intelektualnu paradigmu, sebe shvaća toliko apsolutnim da pod svaku cijenu, ne libeći se pritom svake vrste otvorenog i prikrivenog nasilja, briše svaku svijest o prošlom. Niječući svaki trag svog podrijetla te svijest o prošlom hoće se prikazati kao onaj s kojim je započeo svijet. Kontinuitet je ono što čini pravu snagu nekog naroda i kulture. Pritom je važno da kontinuitet ne znači puko trajanje i mehaničko, ravnodušno napredovanje, koje bi svagda bilo u sebe sigurno i lišeno unutarnje napetosti, sukoba, bitnih prevrata i preokreta. Samo takvim dubokim i oštrim mijenama život sebe čuva i nastavlja, ujedno pomlađuje i ponavlja. Jedini način da se spriječi za kulturu nacije pogubna diskontinuiranost, atomiziranost duha u vremenu i prostoru, jest stalno upiranje pogleda u ono što u svakom razdoblju vrijedi kao veliko i najveće, a tome uči djelo Franje pl. Markovića.

U svome čuvenome nastupnome rektorskome govoru upravo je on posegnuo duboko natrag u povijest tražeći ishodište u dubrovačkih filozofa renesanse. Pokazao je da se prisvajajući misli prethodnika premošćuje duboki jaz zaborava koji nas od njih dijeli i time se uspostavlja povijesni kontinuitet za cjelovit i istinski plodotvoran duhovni život. To je najveća zadaća hrvatske filozofije i kulture. Barbarić je također naglasio da filozofijske misli u narodu imaju sličnu ulogu kao živci u ljudskome organizmu – samo onaj narod koji si je stekao domovinu misli, prisvojio si je i tvarnu domovinu. Time takav narod stupa u „uzvišeni hram umlja svjetskoga“.

Brojno članstvo

Poruke upućene građanstvu ponovljene su i drugog dana na radnome sastanku Predsjedništva s ograncima Matice hrvatske iz Bosne i Hercegovine u Karmelu sv. Ilije na Buškom jezeru. Matičin predsjednik otvorio je sastanak naglasivši da za što bolje provođenje programskih ciljeva Matice hrvatske i za suradnju Matičinih ogranaka jedni o drugima moramo što više znati kako bismo što uspješnije surađivali. „Mi koji vodimo Maticu moramo što više znati o uvjetima u kojima radite, o sadržajima koje nudite, o oblicima rada kojima se služite, o suradnji s lokalnim vlastima i višim oblicima vlasti. Isto tako ogranci Matice hrvatske moraju biti informirani o radu Središnjice kako bi mogli i druge ljude upoznati o njihovu radu.“ Iznio je potrebu za boljom suradnjom među ograncima i ogranaka sa Središnjicom. Uputio je na odjele Središnjice Matice hrvatske, koji nude mnoge zanimljive sadržaje, te pozvao ogranke da prate njihov rad i prenesu neke od sadržaja u svoje sredine vodeći pritom računa o članstvu kako bi što bolje osmislili sadržaj koji bi članstvo mogao zanimati.

Glavni tajnik Zorislav Lukić prezentirao je analizu situacije u ograncima u BiH. Pokazao je kako su raspoređeni na geografskoj karti BiH, a predočivši broj članova pojedinog ogranka naglasio je da on pokazuje da možemo biti zadovoljni – primjerice Mostar ima 390 članova, a i manje mjesto Čitluk čak 258 članova. Znatan je broj Matičinih članova i u drugim mjestima u BiH u kojima Matica hrvatska ne djeluje, pa je pozvao prisutne predstavnike ogranaka da  pomognu osnivanje ogranaka u tim mjestima. Iznio je podatke o gostovanjima predstavnika Središnjice koji su pokazali da oni redovno putuju u BiH i podupiru manifestacije ogranaka. Ogranci iz Bosne i Hercegovine redovno predstavljaju djelatnost u Središnjici. Istaknuo je da i ogranci surađuju međusobno predočivši nekoliko primjera suradnje – susret ogranaka u Posušju, suradnju Matičinih ogranaka u Čitluku i Vinkovcima na izdavanju knjige i dr. Posebno je pohvalio inicijativu OMH u Osijeku, koji je 2015. pomogao osnivanje OMH u Žepču, a ove godine u OMH u Grudama gostovao je s izložbom. Predložio je zajedničko pokretanje manifestacije Tjedan hrvatske knjige u Bosni i Hercegovini. Zamišljena je tako da se svaki dan u tjednu održi program u po jednome ili dva ogranka, a sadržavao bi predstavljanja knjiga iz nekoliko Matičinih biblioteka i Matičinih časopisa te gostovanja autora. To bi se spojilo s promocijom Matičinih nacionalnih programa i programa ogranaka, a u suradnji s Uredom za Hrvate izvan Republike Hrvatske knjige bi se donirale školama, knjižnicama i fakultetima.

Matica ima sadržaj

Matičin gospodarski tajnik Damir Zorić naglasio je da je Matica hrvatska od sama utemeljenja 1842. imala članove u BiH. Već na prvom popisu u prvom izvješću među utemeljiteljima je upisan anonimni „Rodoljub iz Bosne“. Iz izvješća Matice hrvatske vidljivo je da gotovo da nema mjesta u kojemu Matica nije imala povjerenstvo, a u njima nisu djelovali samo Hrvati  nego i Srbi i muslimani. Pokazuje to da Matica ima potencijal, vrijednost i sadržaj. Naglasio je da neki projekti ogranaka imaju značenje za Maticu hrvatsku i za hrvatsku kulturu u cjelini kao manifestacija Mostarsko proljeće, koja važnošću nadilazi granice BiH. Vrijednošću se ističe i biblioteka Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u sto knjiga, projekt Ogranka MH u Sarajevu. Apelom na zajedništvo zaključio je izlaganje kazavši: „Mi smo jedna kultura i imamo različite pojavnosti. To se treba shvatiti kao bogatstvo, a ne kao hendikep. Kultura jednog naroda ne može postojati ako ne postoji kolektivna memorija, koja se mnogo puta htjela dokinuti. Zbog toga ogranci Matice hrvatske trebaju nastupati zajedno, jedni drugima trebaju biti potpora i ohrabrenje i brinuti se o institucionalnom očuvanju kulture jer institucije govore narodu tko je, što je i gdje živi.“

U drugome dijelu sastanka svaki je od dvanaest ogranaka predstavio svoj rad. Osim spomenute značajne biblioteke fra Petar Vidić, predsjednik sarajevskog ogranka, izvijestio je da je kupljen prostor za ogranak. Ljerka Ostojić, predsjednica mostarskog ogranka i rektorica Sveučilišta u Mostaru, uz manifestaciju Mostarsko proljeće istaknula je važnija izdanja – časopise Motrišta i Suvremena pitanja i časopis za djecu Cvitak. Uz nju je sastanku prisustvovao i Miro Petrović. Bosanskohercegovački ogranci posvećuju pozornost upravo djeci, pa nekoliko njih redovito raspisuje natječaje za književne i likovne radove učenika. Za održavanje kulture čitanja u učenika posebno se brine Ogranak Matice hrvatske u Bugojnu, čiji predsjednik, profesor likovne kulture Antonio Džolan, matičarski duh prenosi na svoje, ali i na učenike drugih škola. Nekoliko ogranaka – u Grudama, Mostaru, Sarajevu i Tuzli redovito održavaju Dane Matice hrvatske, a grudski ogranak, pod vodstvom predsjednika Marija Bušića, manifestacijom Šimićevi susreti čuva uspomenu na Antuna Branka i Stanislava Šimića. Ogranci brinu i o obilježavaju vjerskih blagdana. Ističu se Uskrs s Maticom u Brotnju u organizaciji Ogranka Matice hrvatske u Čitluku, koji vodi Andrija Stojić, i Bugojanski božićni sajam. U svemu navedenome ne iscrpljuje se bogatstvo bosanskohercegovačkih ogranaka koje nadilazi vremenske granice radnog sastanka, ali i prostorne granice ovoga teksta. No važno je da su se spomenuti i svi drugi predstavnici ogranaka Matice hrvatske – Tomislav Perković iz Livna, Joso Živković i Magdalena Mišković iz Orašja, Blago Kovač iz Posušja, Gojko Jelić iz Širokog Brijega, Mate Kelava iz Tomislavgrada, Marica Petrović i Jurica Šuster iz Tuzle te Perica Jukić iz najmlađeg bosanskohercegovačkog ogranka Matice hrvatske u Žepču – složili da bi se ogranci trebali odazvati pozivu na zajedništvo.

Dosadašnjim radom oni pak potvrđuju da su „čudesno živa mreža snažnih kulturnih stjecišta bez kojih bi karta hrvatske kulture bila bitno siromašnija“, kako ih je gotovo poetski opisao Matičin predsjednik Stjepan Damjanović, i da će provoditi njegovu misao da je „sinergija različitih darovitosti na dobro i radost čovjekovu i svatko od nas u tom procesu ima svoju ulogu“. Poruke ovog skupa ogranci će nastaviti artikulirati svojim djelovanjem, a tako će, kako im je sugerirao predsjednik Damjanović, „znati postaviti ciljeve koji su vrijedni dostizanja, koji će naše društvo činiti boljim, da naši naraštaji žive bolje, ponosni na svoje hrvatsko ime, tradiciju i kulturu“.

* * *

Mario Bušić, OMH u Grudama

Sastajati se jednom godišnje

Skup je bio prekrasan, ideja odlična, a blagoslovili su je članovi OMH u Grudama. Bratsko druženje, iskreno i otvoreno. Naišli smo na razumijevanje koje je i dosad postojalo i nadamo se da će se ubuduće održavati ovakvi susreti koji nam trebaju, čak i češće. Ako ne u ovako veliku broju, treba se susresti i manje ogranaka, ali svakako bi trebali biti jednom godišnje.

Ljerka Ostojić, OMH u Mostaru

Raduju me poruke zajedništva

S velikim smo zadovoljstvom u ogranku primili poziv i odazvali se. Raduje me sastav ovoga susreta jer je na njemu sudjelovalo cijelo Predsjedništvo Matice hrvatske iz Središnjice i ogranci iz cijele Bosne i Hercegovine. Posebno me raduje što je dana mogućnost svima da pokažu što su radili u proteklo vrijeme i da su poslane poruke zajedništva, dane su smjernice za ono što bi trebalo raditi i način na koji bi trebalo raditi u budućnosti.

Fra Petar Vidić, OMH u Sarajevu

Skup je motivirao ogranke

Očekivao sam ovakav rezultat, vrlo lijep i pozitivan. I mislim da smo Predsjedništvo iznenadili onim pozitivnim što ogranci u Bosni i Hercegovini rade. Možda nisu bili dovoljno upoznati, ali danas kad smo iznijeli izvješća o radu ogranaka, mislim da su ponijeli sa sobom pozitivne misli o našim aktivnostima. Skup je još više motivirao ogranke, posebno zbog zaključka da će se ovakvi skupovi održavati jednom godišnje, gdje će ogranci iznositi i razmjenjivati svoje planove, želje i rezultate.

Antonio Džolan, OMH u Bugojnu

Energija iz Središnjice
jako je važna ograncima

Skup je dobra praksa koja bi se trebala nastaviti. Energija iz Središnjice jako je važna ograncima i ovakvi susreti jačaju njihovu suradnju. Osobno sam i na ovom susretu izmijenio iskustva s predsjednicima ogranaka u Grudama i u Širokom Brijegu i riješio svoje dvojbe oko izdavanja u ogranku već odavno planirana časopisa Obzorja.