Jubilej hrvatskih studija u Torontu

Što povezuje Sveučilište u Torontu – prema prestižnoj rang-listi Times Higher Education 20. sveučilište u svijetu – sa Sveučilištem u Zagrebu? Odgovor je program hrvatskih studija te kroatološki kolokvij održan 6. travnja u Torontu o temi perspektiva hrvatske znanosti, kulture i jezika. Znanstveni kolokvij nastao je kao plod višegodišnje uspješne suradnje Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu i Odjela za slavenske jezike i književnosti Sveučilišta u Torontu te uz veliku pomoć AMCA-e, udruge bivših studenata hrvatskih sveučilišta koji žive u Ontariju. Osnivanje programa hrvatskih studija na najvećem kanadskomu sveučilištu veliko je priznanje Sveučilištu u Zagrebu i Hrvatskim studijima, ali i doprinos očuvanju identiteta velike hrvatske zajednice u Kanadi.

Kad se govori o broju Hrvata izvan matične domovine, barata se velikim brojkama. Tako Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske ističe kako gotovo četiri milijuna Hrvata danas živi izvan RH pa je očuvanje zajedništva iznimno važno. Na temelju službenih procjena smatra se da danas u Kanadi živi oko 250 tisuća hrvatskih iseljenika i njihovih potomaka. Ta velika zajednica najviše se smjestila u provincijama Ontario, British Columbia, Alberta, Quebec i Manitoba te u gradovima Torontu, Mississaugi, Vancouveru, Montrealu, Winnipegu, Calgaryju.

Hrvati su se iseljavali iz ekonomskih i/ili političkih razloga. Postoji pet generacija hrvatskih iseljenika u Kanadi, koje su se naseljavale od 1890-ih do 1990-ih, a migracije se nastavljaju i danas. Ono što je karakteristično za sve naraštaje našeg iseljeništva, bilo ono u prekooceanskim zemljama, bilo ono u neposrednoj blizini domovine, jest njihova zainteresiranost za suradnju s matičnom zemljom. 

Velik interes za hrvatsku kulturu

Jedan od ključnih ljudi zaslužnih za pokretanje suradnje, i to one u području obrazovanja, između sveučilištā u Zagrebu i Torontu, bivši je predsjednik AMCA-e Nikola Demarin, kaže Davor Piskač, profesor na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, ujedno i prvi predavač na programu hrvatskih studija na Sveučilištu u Torontu te jedan od suorganizatora kroatološkoga kolokvija.

 „Godine 2010. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu održan je sastanak, gdje je gospodin Demarin iznio ideju o suradnji dvaju sveučilišta, s tim da bi se na Odjelu za slavistiku Sveučilišta u Torontu predavali neki predmeti iz hrvatske kulture, a prije svega se mislilo na hrvatsku povijest, književnost i jezik. Gospodin Demarin je bio spiritus movens čitave suradnje te je zapravo pregovarao i nagovarao Sveučilište u Torontu na pokretanje programa hrvatskih studija. Budući da sam imao dosta iskustva na lektoratima u Budimpešti i Pragu, predložio sam program studija koji im se nakraju i svidio, a sama tema suradnje snažnije se aktualizirala 2012“, ističe Piskač. Ideja je bila s jedne strane stvoriti program za studente hrvatskoga podrijetla koji će biti zanimljiv i ostalim kanadskim studentima, a s druge potaknuti akademske aktivnosti hrvatske zajednice u Torontu te stvoriti uvjete buduće suradnje dvaju sveučilištā.

Ugovor o suradnji između Hrvatskih studija i Odjela za slavistiku Sveučilišta u Torontu potpisan je 2012, a preddiplomski se studij sastojao od tri kolegija: Napredni stupanj hrvatskoga jezika, Povijest hrvatske kulture te Izabrana djela hrvatske književnosti.

„U oba semestra imao sam tridesetak studenata, iako smo očekivali od 5 do 10, a više od pola bilo ih je hrvatskoga podrijetla. Studenti su najmanje interesa pokazivali za jezični kolegij, a najviše za kolegij hrvatske kulture vjerojatno zbog toga što su na tom kolegiju mogli izravno iskazati svoju pripadnost bogatoj hrvatskoj kulturi”, istaknuo je Piskač.

Godine 2014/15. dogovoren je i realiziran još jedan kolegij, Mediteranski gradovi, a interes studenata nadmašio je sva očekivanja te su postojale i liste čekanja. Ukupan broj studenata te godine iznosio je 66. Već sljedeće, kada je predavala Dubravka Zima, broj studenata povećan je na čak 104 te je opet najviše zanimanja bilo za kolegij Mediteranski gradovi. Na tome se kolegiju afirmirala ideja hrvatskoga dijela Mediterana, odnosno hrvatskih mediteranskih gradova kao svojevrsne kolijevke europske kulture, što se studentima pokazalo izrazito privlačnim.

Program hrvatske kulture nalazi se u sklopu preddiplomskoga studija općega smjera koji biraju studenti sa čitavog Sveučilišta u Torontu, odnosno pohađaju ga budući arhitekti, elektroničari, liječnici i humanisti koji moraju iz područja umjetnosti dobiti određen broj bodova. „Jezični kolegij došli su studirati i studenti koji su već znali ponešto hrvatskoga“, kaže Piskač i ističe zanimljivost da na Odjelu za slavistiku jedino ruski jezik i književnost imaju veći broj studenata. Piskač dodaje da se program hrvatskih studija pokazao jako dobrim jer „imamo što reći, imamo bogatu kulturu, književnost nam je zanimljiva, a Mediteran čaroban“. Tako da se uskoro kreće prema projektima koji će na kulturnoj razini povezivati Hrvatsku i Srednju Europu, odnosno Zagreb – Beč – Budimpeštu. Takav se komparatistički pristup prema Piskaču pokazao plodnim jer pokazuje Hrvate visoko kulturnima, i multikulturnima, što je u kanadskome društvu uvijek vrlo zanimljiva tema.

Tijekom održavanja programa hrvatske kulture zanimljivo je promatrati odnos koji, osobito mlade generacije rođene u Kanadi, imaju prema matičnoj domovini, odnosno koliko je u njih i kako izgrađen osjećaj za hrvatski identitet. „Studenti koji su imali hrvatsko podrijetlo zaista su se smatrali Hrvatima, iako je njihovo znanje hrvatskoga bilo jako skromno. Neki studenti su zapravo samo mislili da govore hrvatski, premda ga nisu govorili jer se radilo o, ako tako mogu kazati, manje nego osnovnom stupnju hrvatskoga, ali su se svejedno posve jasno i nedvosmisleno osjećali Hrvatima. Pripadnost i identitet vezali su uz pripadnost hrvatskoj kulturi i sport koji su studentima bili važni, zatim uz neizostavno Jadransko more i ljetovanje. Razina znanja hrvatskoga jezika  u njihovu slučaju nije toliko vezana uz hrvatski identitet. Proizlazi da je ponekad dovoljno tek da osoba misli da govori hrvatski, da zna nešto o hrvatskoj kulturi, i to je posve dostatnim da se osjeća Hrvatom“, kazao je prof. Piskač.

Važan kroatološki kolokvij

Bogatim programom kroatološkoga kolokvija obilježen je petogodišnji program hrvatskih studija na Sveučilištu u Torontu. Kolokvij je organizirao Odjel za slavistiku Sveučilišta u Torontu, Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu te AMCA Toronto, a glavne riječi vodili su predavači sa sveučilišnom reputacijom.

Tako je Vinko Grubišić sa Sveučilišta u Waterloou prigodom pedesetogodišnjice objavljivanja Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika (1967) izlagao o važnosti toga dokumenta za hrvatski identitet te istaknuo kako je hrvatski jezik stoljećima bio integralni dio hrvatskoga nacionalnoga identiteta, koji se čuvao upravo njegovim pravom da se svoj jezik naziva vlastitim imenom. Dovezujući se na pitanje jezika i identiteta Aleksandra Srša Benko dotaknula se poslanice blaženoga Alojzija Stepinca hrvatskim emigrantima, koju je 1940. u časopisu Hrvat u tuđini objavilo Društvo sv. Rafaela za zaštitu i pomoć hrvatskim iseljenicima. U izlaganju je naglasila kako poslanica upozorava na nejasnoće koje se pojavljuju tijekom multifunkcionalne integracije jezikā.

Dubravka Zima s Odjela za kroatologiju Hrvatskih studija iznijela je ključne točke hrvatskoga kulturnog poimanja kroz koncept dugovječnosti, odnosa starih i modernih vremena na osnovi omiljene hrvatske zbirke bajki Priče iz davnine I. B. Mažuranić, dok je Igor Štagljar, šef Odjela za biokemiju Sveučilišta u Torontu, pridonio interdisciplinarnom duhu kolokvija izlaganjem o suvremenim dostignućima u istraživanju raka. Edward J. Mavrinac istaknuo je kako ga je izlaganje o tamburici i etnomuzikologiji dovelo do boljeg razumijevanja hrvatskoga jezika, što mu je pomoglo u organiziranju kanadsko-hrvatskog zbora te izvedbi opere Zrinjski u Kanadi.

Joseph Schallert s Odjela za slavistiku Sveučilišta u Torontu u svojem je izlaganju o Lingvističkom atlasu Mediterana Mirka Deanovića istaknuo rad na komparativističko-povijesnoj analizi čakavskoga i štokavskoga naglasnoga sustava te tako dodatno obogatio kolokvij o perspektivi hrvatske znanosti, kulture i jezika. Pozdravne riječi iznijela je veleposlanica RH u Kanadi Marica Matković, pročelnica Odjela za slavistiku Donna Orwin, sadašnji predsjednik AMCA-e u Torontu Krešimir Mustapić te Davor Piskač, predavač i koordinator programa hrvatskih studija na Sveučilištu u Torontu.

Ovaj kolokvij, kao i vrlo uspješan program hrvatskih studija u Torontu, primjer je ostalim sastavnicama Sveučilišta u Zagrebu kako se može oplemeniti hrvatski obrazovni sustav. Snažne internacionalne suradnje sa sveučilištima, kao i s hrvatskim iseljeništvom, znače bolju vezu s matičnom zemljom, ali i jačanje hrvatskoga identiteta u svijetu.