Čuvamo jedinu nacionalnu zbirku nošnji Hrvata u BiH

Kada ste počeli skupljati narodne nošnje i nakit Hrvata iz Bosne i Hercegovine i što vas je za to motiviralo? 

Nošnje i nakit započeo sam prikupljati 1999, kada je u Sarajevu na jednoj reviji trebalo pokazati tri nošnje Hrvata iz različitih krajeva BiH. Zapravo, trebalo je pokazati nošnju iz Bosanske Posavine, središnje Bosne i iz Hercegovine. Tada se pokazalo da Hrvati u BiH nemaju ni jednu kulturnu instituciju ni folklornu skupinu koja ima nošnje iz ovih krajeva. Bio sam razočaran i ljut i na sebe i na sve one koji mašu barjakom kulture Hrvata u BiH, a ne pokazuju nikakav interes za tradicijsku kulturu i ne rade na njezinu očuvanju. Tada sam već imao nošnju iz okolice Dervente i župe Čemerno, u okolici Sarajeva, gdje sam tada bio župnik, a nošnju iz Hercegovine darovao mi je Tomislav Miličević iz Velike Gorice. Od tada sam krenuo s prikupljanjem nošnji i danas ih imamo sto i četrdeset kompleta iz različitih krajeva Bosne i Hercegovine. 

Što ta muzejska zbirka znači Hrvatima u Bosni i Hercegovini? 

Ovo je, koliko je meni poznato, trenutno jedina nacionalna zbirka nošnji i nakita Hrvata u BiH. Ostale samostanske zbirke, a ne znam da ih ima izvan samostana, zavičajne su. Teško mi je govoriti što znači Hrvatima, ali činjenica je da je jedina u koju se sustavno skupljaju i čuvaju nošnje i nakit od Bihaća do Brčkog, od Neuma do Orašja. Za mene osobno osobitu važnost ova zbirka ima što u njoj ima nošnji iz zapadne Bosne, u kojoj je veoma teško pronaći neke primjerke hrvatske tradicijske odjeće. Tako jedinstvenost i brojnost zbirku čine veoma važnom za hrvatsku kulturu.

Mislite li da je tradicijska baština Hrvata u Bosni i Hercegovini danas ugrožena?

Hrvatska tradicijska i ostala kultura Hrvata u BiH ugrožena je ponajviše jer je ugrožen i fizički opstanak Hrvata u ovoj zemlji. To je ono o čemu ovisi sve. No sigurno postoje i razni vanjski razlozi proizašli iz promjene globalnih strujanja iz širega društvenog konteksta. Nije manje važno ni kako se Hrvati sami odnose prema svojoj tradicijskoj baštini. Postoje i subjektivni razlozi proizašli iz unutarnje hrvatske kulturne scene, kojoj je baština najmanje važna. Žao mi je i što kulturne udruge i društva, koja se predstavljaju kao jedini čuvari i nositelji aktivnosti u očuvanju nacionalnog i svakog drugog identiteta Hrvata u BiH, prema baštini ponašaju kao da je to gotovo nevažna sastavnica našeg identiteta. 

Što mislite o ulozi ogranaka Matice hrvatske u BiH u očuvanju baštine? 

Moram priznati da sam surađivao samo s ograncima u Sarajevu i u Tomislavgradu. Osobito sam mnogo projekata imao s fra Pericom Vidićem u Sarajevu. Napravili smo nekoliko koncerata i revija u kojima smo prikazali razna područja tradicijske kulture. Iz te suradnje mogu reći da je Matica hrvatska pokazala, u nekim slučajevima, snažniji osjećaj od mnogih udruga i društava kulture u BiH. U Tomislavgradu sam surađivao s folklornom skupinom koja se okuplja pod upravom Matice hrvatske. Taj primjer također pokazuje kako Matica i na lokalnoj razini preuzima inicijativu u očuvanju i promicanju tradicijske kulture. Nadam se da sličnih primjera ima i u ostalim ograncima.