50 godina švicarske škole jazza

Jazz su još u prvoj polovini prošlog stoljeća prihvatile i europske zemlje. Zbog jezika najprije Velika Britanija, potom Francuska, poslije i neke druge države. Među njima i Švicarska, čiji je Landesländer Radio Beromünster bio i jedno od najranijih i prvih doticaja slušatelja s jazzom u Hrvatskoj. Valja spomenuti i program Swing Serenade Radija Ženeva, koji je pedesetih godina prošloga stoljeća uređivao i vodio Remo Colbert. Poznata i priznata švicarska bubnjarska škola iznjedrila je generacije izvrsnih bubnjara na čelu s Danielom Humairom, a tu su još i Perre Favre, Charlie Antolini, Peter Schmidlin. Neki će od te generacije bubnjara stasati i iz glasovitog baselskog ansambla  Bubnjari  i flautisti.

Švicarska je zemlja s razvijenom i povijesno neprekinutom, dinamičnom jazz-scenom zapaženih glazbenika, priznatih jazz-škola, jazz-klubova, jazz-diskografijom i jazz-festivalima. Među imenima sad već starije generacije treba spomenuti i Metronome Jazz Quintet te priznate džeziste, oca Flavia Ambrosettija, alt-saksofonista i sina Franca Ambrosettija, koji je godinama slovio kao jedan od najboljih europskih jazz-trubača. Iz te je generacije i izvrstan alt-saksofonist Heinz Bigler, koji je s Tonijem Hostetterom 1967. u Bernu osnovao i najstariju jazz-školu u Europi, Swiss Jazz School. Na toj su školi predavali i neki američki džezisti, a ta je edukativna ustanova za naše mlade džeziste ostala neopravdano u sjeni onih u Grazu i Rotterdamu. Valja nadalje spomenuti Islu Eckingera, kontrabasista međunarodne afirmacije koji je nastupao i snimao s velikim brojem najistaknutijih europskih i izvaneuropskih džezista, pa i s trubačem Duškom Gojkovićem. Tu su i tenor-saksofonist Urs Leimgruber s višegodišnjim aktivnostima na pariškoj jazz sceni, te pijanist i vibrafonist Remo Rau, poznat i po diskografskom projektu Cafe  Africana, nazvanu po klubu u kojem je nastupao. Vrijedi spomenuti i Big band Radija Ženeva, koji je ostvario važnu ulogu u švicarskom jazzu. 

Jedna od vodećih veteranskih osobnosti švicarske scene je i avangardna pijanistica Irene Schweizer, koja nije odstupila od formule avangardnog improviziranog jazza, te je uvrstiva u svjetsku kategoriju pijanista poput Cecila Taylora. Švicarska jazz-scena ima još modernih  glazbenika o kojima se u nas malo zna, kao što su Nik Bärtsch, Mathias Ruegg, Erika Stucky ili Quintet Pilgrim. Ne bi se smjelo zaboraviti ni danas 81-godišnjeg bariton-saksofonista Bruna Spoerrija, koji je i autor zamašnog recentnog priloga o povijesti jazza u Švicarskoj, velikog projekta povijesti europskog jazza koji će u jesen izdati međunarodna organizacija European Jazz Network.   

Posebno valja navesti i važnu ulogu međunarodnih jazz-festivala. Najviše međunarodni festival u Montreuxu, na kojem je davno nastupio i Zagrebački jazz quintet. Pokrenuo ga je Claude Nobs, kao isključivo europsku manifestaciju s u početku zanimljivim europskim natjecanjem za mlade sastave, koja će s godinama prerasti u jednu od najvažnijih svjetskih manifestacija, ali i s velikim programskim oscilacijama na relacijama rock–pop–jazz. Danas uz taj festival, vrijedi spomenuti svakako i festival jazza u gradu Willisau, koji ugošćuje pretežito predstavnike modernog i avangardnog jazza, te veliki festival posvećen tradicionalnom jazzu New Orleans And Heritage, koji se održava u Asconi, na obali jezera Laggo Maggiore.