Zvjezdani rat od tisuću godina

U nas objavljeno integralno izdanje znanstvenofantastične strip-trilogije Vječni rat scenarista Joea Haldemana i crtača Marvana podatna je građa za promišljanje ne samo temeljnih žanrovskih sastavnica ili pak izvedbe i jezika stripa u tome djelu nego i odnosa prema ratu kao trajnom fenomenu ljudske vrste, ali i prema totalitarizmu kao državnom sustavu koji potire individualno razmišljanje i ostvarenje osobnosti. Temelj toga stripa istoimeni je Haldemanov roman izvorno tiskan 1974. Taj je roman, zaodjeven žanrovskim ruhom znanstvene fantastike, zapravo interpretirao autorova iskustva sudjelovanja u Vijetnamskom ratu. U žarištu restrukturiranja jednoga rata zrcali se univerzalna antiratna potka svih oružanih sukoba. Kako je roman ovjenčan dvama najvažnijim nagradama anglosaksonske znanstvene fantastike, Hugo i Nebula, a tržišni mu je uspjeh bio znatan, zanimljivim se može činiti da je sam autor adaptaciju u strip pretpostavio mogućoj filmskoj te da je osobno odabrao crtača i oblikovao scenarij.

Belgijski crtač umjetničkoga imena Marvano (pravim imenom Mark Van Oppen) početkom 1980-ih iz arhitekture je prešao u strip, a 1988. i 1989. njegovim su prvim važnim djelom postala upravo tri albuma Vječnoga rata. Vojnik Mandella 2010–2020, Poručnik Mandella 2020–2203. i Bojnik Mandella 2203–3177. kroz osnovnu tematsku okosnicu ratnoga sukoba Zemljana i izvanzemaljaca, nazvanih Tauranci, rata trajanja više od tisuću godina, istovremeno apostrofiraju nekoliko bitnih žanrovskih smjernica. Obrazac putovanja kroz svemir, kao i sukoba s izvanzemaljcima, preklapa se s distopijskim stanjem zemaljske civilizacije. Subjektivna fokalizacija središnjega lika Mandelle čitatelja izravno uvodi u složenu građu stripa i omogućuje mu praćenje konteksta izrazito široka raspona.

Freska distopijskog svijeta

Vječni rat jasna je osuda Vijetnamskoga rata, kao i svih ratova tijekom povijesti, a Haldeman i Marvano kroz strip neprestano provlače motiv ljudske agresivnosti i destruktivnosti. Pa kada u prvom albumu svjedočimo da je unovačenim regrutima tijekom obuke pridodana i hipnotička sugestija mržnje, ne mora nas čuditi ni masakr što ga oni počine, ali se pritom nakon prolaska sugestije moraju nositi s njezinim posljedicama. Tauranci su utjelovljenje Drugosti i proglašeni neprijateljima ljudske vrste, a sarkastično se naznačuje da je početku i dugotrajnosti upravo završena rata pravi uzrok nemogućnost komunikacije dviju inteligentnih vrsta te da upravo naraštaj ljudskih klonova – a ne samih ljudi – uspijeva ostvariti potrebnu komunikaciju i mir. Nije upitno da autori osudom rata kritiziraju i vojnu instituciju, poglavito njezinu hijerarhiju, dok su prema običnim vojnicima znatno blaži. Nimalo ne štede ni same stanovnike Zemlje. Kako je institucija IVUN (Istraživačka vojska Ujedinjenih naroda) preuzela vlast na planetu ne bi li jedinstvom omogućila obranu od izvanzemaljske opasnosti, ispostavlja se da je zapravo posrijedi totalitarni ustroj vlasti. No bez potrebe za agresivnim uništavanjem nepoćudnih, jer se preferira neprestana sklonost raznovrsnim užicima, čime se otupljuje bilo kakva želja za otporom. Spolna i rodna politika u službi su suzbijanja demografskoga rasta pa se i djeca rađaju ne prirodnim putem nego kontrolirano. Neprestana je cenzura i manipuliranje medijima i masama, a ni središnjim likovima Mandelli i časnici Marygay nije dopuštena trajnija veza. Tako je i napredak medicine gotovo isključivo u vojne svrhe, a hipotetički napredak fizike daleko nadrasta Einsteinovu teoriju relativnosti. Tzv. kolapsarnim skokom omogućuju se daleka svemirska putovanja, a vremenski je paradoks uzrok činjenice da Mandella i Marygay ipak preživljavaju zemaljskih tisuću godina rata, jer se tijek vremena u svemirskim bespućima mijenja. Uz neprestanu percepciju burnih zbivanja, svemirskih sukoba i zemaljskoga kaosa, završnica ipak ostavlja nadu u održanje temeljnih humanih zasada i tradicionalnih kodova egzistencije, čime se ipak ublažava ranija gorčina referiranja o znanstvenofantastičnom ratu, ali i komentara suvremenoga civilizacijskog stanja koje teži kolapsu.

Marvanova crtačka nadgradnja takva sadržaja i konteksta zorni je pokazatelj mogućnosti jezika stripa. Primjerenim izborom kompozicijskih postavki tabloa, montažom prizora, njihovom veličinom i gradiranjem Marvano je iscrtao dinamičnu građu svih triju albuma, nenametljivo vodeći čitateljevu percepciju. Njegova je strip-režija vrsni doseg Vječnog rata. Precizno ocrtavanje atmosfere raznih segmenata, ritmičko gradiranje sekvencija akcijskoga djelovanja, kao i čisto ugođajne scene, samo su dio raskošnog autorskog rukopisa. Realizam mu je vidljiv u svakoj sceni, ali istodobno čitatelja retorički navodi na promišljanje iscrtanoga. Nasljeđe je arhitektonskog obrazovanja razvidno u preciznome crtežu građevina ili pak svemirskih letjelica, a evokativni eksterijeri dalekih planeta ili Zemlje izrazito su emocionalnoga predznaka. I oblikovanje je stranica vrlo često arhitektonsko, dok se u drugim slučajevima pokorava uvriježenim oblikovanjima tabloa od po četiri vodoravne pasice. U prvome albumu uočavamo mjestimičnu rudimentarnost crteža lica, ali ubrzo se zapaža jasan stilski napredak, uspješnije ocrtavanje karaktera crtežom ljudskog lica. No nije uputno zaboraviti da uz Haldemanov scenarij i Marvanov crtež kvaliteta ovoga stripa mnogo duguje i koloristu Bruni Marchandu. Svemirska prostranstva, raznovrsni planeti, izvanjski ili unutarnji prostori letjelica ili građevina, baš kao i dijelovi dana ili noći sasvim sigurno ne bi dosegnuli takav intenzitet bez široke palete Marchandovih boja.

Važan europski stripaš

S lakoćom dakle možemo ustvrditi da se Vječni rat uvrštava među prijelomna djela žanra znanstvene fantastike čija kvaliteta ne jenjava ni četrdeset godina poslije nastanka romana, odnosno gotovo trideset od nastanka stripa. Iako su i književno djelo i njegova stripovska adaptacija referentne točke u opusima Joea Haldemana i Marvana, ni u kom slučaju nije posrijedi čudo od jednoga hita. U Haldemanovu slučaju nužno je spomenuti barem još nagrađivani roman Vječni mir (1998) te manji niz također prestižnih novela i kratkih priča, a ne treba zaboraviti ni činjenicu da je 2012. primljen u Kuću slavnih znanstvene fantastike. Pritom je zanimljivo da je Haldeman scenaristički surađivao s Marvanom i u dva znanstvenofantastična strip-serijala, Dallas Barr (sedam albuma, 1996–2005) i Slobodan zauvijek (tri albuma, 2002–03). Marvano se 1990. okušao i u žanru tzv. herojske fantastike, pa su stripovi Crveni vitez i Osamljeni pokazatelj njegovih crtačkih mogućnosti neposredno nakon Vječnog rata. U serijalu Rourke (četiri albuma, 1991–95) upustio se u redefiniranje pustolovnoga stripa, a nužno je spomenuti tri autorska serijala kronološki određenih burnim razdobljem 1930-ih i 1940-ih. Berlin (tri albuma, 1994–2008) govori o prvoj velikoj krizi hladnoga rata – sovjetskoj blokadi Zapadnoga Berlina 1948, Grand Prix (tri albuma, 2010–12) predočava dva automobilistička trkača u jeku uspona nacizma, a recentni Židovska brigada (također tri albuma, 2013–16) određen je posljednjom godinom Drugoga svjetskoga rata, 1945. Pridodamo li tomu nizu još i scenarističku suradnju s crtačicom Magdom u grafičkom romanu Mali oproštaji (2009) ili sudjelovanje u projektu Predrasude (2011) s povijesnim pregledom antisemitizma tijekom dugih stoljeća, sasvim je jasno da Marvano zauzima bitno mjesto u suvremenome europskome stripu, a dobrodošla je činjenica da se nizu svjetskih izdanja stripa Vječni rat pridružilo i hrvatsko. S obzirom da ga europska kritika stilom i izrazom uspoređuje sa značajnim autorima poput Švicarca Coseyja (pr. Jonathan), nažalost preminuloga Hrvata Edvina Biukovića (pr. Star Wars) ili pak Francuza Philippea Berheta (pr. Poison Ivy), Ralpha Meyera (pr. Asgard) i Denisa Bajrama (pr. Univerzalni rat), jasno je da je Vječni rat tek vrh sante leda Marvanova stvaralaštva i nadam se samo početni uvid u njegov rad. A u sagledavanju odnosa književnog izvornika Joea Haldemana i vrsne strip-adaptacije Haldemana i Marvana treba navesti i podatak da je znameniti filmaš Ridley Scott prije desetak godina otkupio prava na prilagodbu Vječnog rata u ruhu sedme umjetnosti pa se spone i sprega književnosti, stripa i filma manifestiraju upravo s tim znanstvenofantastičnim djelom.