Praizvedba do praizvedbe

Dobar je običaj ili tradicija da Muzički biennale Zagreb angažira domaće izvodilačke snage. Uvriježeno je da prilog programu daju i dva simfonijska orkestra: Simfonijski orkestar HRT-a i Zagrebačka filharmonija. U zgusnutom programu pridonijela je i Filharmonija s nekoliko praizvedbi pod ravnanjem bugarskoga dirigenta Diana Čobanova. On je 2003. osvojio drugu i specijalnu nagradu na Međunarodnom dirigentskom natjecanju Lovro pl. Matačić i od tada, kao pouzdan suradnik, biva periodično pozivan.

Filharmonija i Čobanov našli su se pred pet djela, od kojih su čak četiri označena kao praizvedbe. Dvorana je bila praznjikava, otprilike trećina popunjenih mjesta, jer navodno publika Zagrebačke filharmonije nevoljko prihvaća slušalačke izazove pa koncert nije uvršten u pretplatničke cikluse. Greška u koracima! Jer proskribirana „nova glazba“ danas je potpuno pitoma.

Steven Prengels donosi glazbene uvide u skladbi The World of Yesterday and Tomorrow (Svijet jučerašnji i sutrašnji). Svijet jučerašnji i sutrašnji u Prengelsovu glazbenom govoru ilu­strativna je ili poticajna glazba za suvremeni ples, film, televizijsku seriju... Hoće li svijet jučerašnji i sutrašnji biti isti, sličan ili nalik, tada postaje svejedno. Ivan Josip Skender u skladbi Phantasmagoria oslanja se na (valj­da) zabilježene, a možda i u hodu izmišljene snove u osam epizoda serije. Maštovito se i uvjerljivo to manifestira u kompoziciji. Prava pravcata orkestralna fantazmagorija, koja bi se rado ponovno slušala.

Drukčijim putem skladatelja staroga kova došla je skladba Plohe i boje za gudački orkestar Davorina Kempfa. Naslov dijelom zaziva likovnost, a iskonska je glazbena stvarnost i prvi dojam – objedinjeno od Bacha do učitelja Šuleka. Domogli su se slušatelji gustoga namaza gudača nakon sveprisutnih udaraljki i puhača. Kempfove gudačke Plohe i boje našle su se u pravo vrijeme na pravome mjestu. Isto je tako bilo vrijeme reći: hvala!

Skladateljica Lina Tonia, koja je, nakon prošloga Biennala na natječaju za petominutnu operu stekla pravo biennalske narudžbe za kompoziciju za klavir i orkestar, ostvarila to i zapisom skladbe Squall za klavir i orkestar. U jednom od mogućih značenja, „vrisak“. Tonia očito još nešto želi izgovoriti, vrisnuti... Ima sve predispozicije: glazbeno pismena, po svim kriterijima uzduž i poprijeko lijep ljudski stvor. Glavna joj je potpora za solističkim klavirom bila nepogrešiva Srebrenka Poljak. Lina Tonia, nagrađivana uzduž i poprijeko, na Biennalu je dobila šansu na osnovi petominutne operne scene, a nagradno je pisala klavirski koncert. Njezin Squall dobro bi se uklopio i u ovogodišnji natječaj Biennala za klavirski koncert, upola skraćen da zadovolji spomenutu minutažu. Ne zna se bi li se tko odvažio da u konkurenciji nagradi svježi opus Line Tonia. Na kraju koncerta Zagrebačke filharmonije s dirigentom Dianom Čobanovim pojavio se višesmisleni naslov skladbe Springs Sande Majurec, navodno namijenjen istraživanju zvukovnih mogućnosti orkestra, koje kao skladateljica već odavno poznaje. Što se to istražuje? Sanda Majurec, sa skrivenim osjećajem za humor, istražuje iskrenih namjera, ali i mrvicu predugo.