Odlazak intrigantnog filmaša

Posljednji film nedavno preminula Jonathana Demmeja koji su imali priliku pogledati hrvatski filmofili bila je humorna glazbena drama Rock kraljica iz 2015, u cjelini tek mediokritetsko ostvarenje koje nije uspjela u dovoljnoj mjeri izvući ni još jedna odlična uloga Meryl Streep. Posrijedi je film koji nesigurno vrluda između rutinske priče o disfunkcionalnoj obitelji te portreta glazbenice koja u sumrak karijere pokušava spasiti obitelj i raščistiti s nekim intimnim problemima. Na temelju tog, unatoč tek korektnoj režiji klišeizirane obiteljske drame, ipak gledljivog, zabavnog i ponajviše zahvaljujući raspoloženim glumačkim interpretacijama šarmantnog djela, slabije upućeni gledatelj ne bi mogao pretpostaviti da ga je režirao tijekom 80-ih i u prvoj polovini 90-ih godina prošlog stoljeća jedan od najzanimljivijih i najintrigantnijih filmaša, koji je iznimno utjecajnim remek-djelom Kad jaganjci utihnu obilježio čitavo desetljeće.

Jonathan Demme se nakon karijere filmskog kritičara tijekom studija te PR-angažmana za neovisnu producentsku i distributersku tvrtku Embassy Pictures neko vrijeme bavio produkcijom TV-reklama i poslom glazbenog urednika, da bi se po njegovu budućnost presudnim pokazao susret s kraljem niskobudžetnoga neovisnog eksploatacijskog filma Rogerom Cormanom. Tijekom prve polovine 70-ih Demme je figurirao kao scenarist, autor priča, skripter i koproducent Cormanovih projekata, a kao redatelj je debitirao 1974. ženskom humornom zatvorskom dramom Zatvorska vrućina. Riječ je o eksploatacijskom djelcu u kojem je Demme kroz tretman središnjih likova, zamjetne feminističke konotacije i politizirane detalje naznačio buduća važna obilježja svog autorskog rukopisa. Presudan film kojim je Demme privukao pozornost Hollywooda bila je humorna drama Melvin i Howard iz 1980, za koju je scenarij prema navodno istinitim događajima povezanima s oporukom Howarda Hughesa napisao dvostruki oskarovac Bo Goldman. U tom je filmu razvidna Demmejeva ljubav prema likovima, koje poštuje unatoč njihovim osobinama i neuvjerljivosti premise, a uz ujednačeno održavanje humorne intonacije i spretnost u kreiranju slikovitih karaktera koji funkcioniraju kao pomaknuti predstavnici onodobne američke radničke klase, zamjetan je i autorov podigrani stil u kreiranju satirične storije o pokušaju ostvarenja američkog sna.

Tijekom prve polovine 80-ih Jonathan Demme režira glazbene spotove te sjajan inovativni koncertni dokumentarac benda Talking Heads naslova Stop Making Sense, da bi 1986. uslijedila izvrsna romantična krimi-komedija Čudesna djevojka. Riječ je o dinamičnoj, energično režiranoj, duhovitoj i neodoljivo šarmantnoj storiji o otkačenoj Melanie Griffith, koja će emotivno, svjetonazorski i u cjelokupnom egzistencijalnom smislu preobraziti protagonista Jeffa Danielsa. U najuspjelijim i najvažnijim Demmeovim filmovima kompleksni se protagonisti mijenjaju, upoznaju i ponovo stvaraju sami sebe, pri čemu vrlo važnu ulogu igraju ženska intuicija i u slučaju Čudesne djevojke odmak prema apsurdu te u kontekstu gotovo opipljiva egzistencijalna tjeskoba. U slučaju spomenutih antologijskih Jaganjaca…, vrlo sugestivno režirane adaptacije romana Thomasa Harrisa, ženska intuicija kojom se u spletom profesionalnih okolnosti usmjerenom rekreiranju same sebe vodi FBI-eva agentica Clarice Starling u sjajnoj izvedbi Jodie Foster nadopunjena je utjecajem za nju dijelom očinske figure kanibala Hannibala Lectera (Anthony Hopkins) te njezinim suočavanjem s iznimno traumatičnim lovom na serijskog ubojicu, lovom precizno gradirana suspensea.

Veliku preobrazbu i ponovno otkrivanje same sebe doživljava i Angela de Marco, protagonistica vrlo dobre romantične krimi-komedije Udana za mafiju iz 1988, u kojoj Michelle Pfeiffer tumači frustriranu mafijašku udovicu koja progonjena od mafije i policije pokušava započeti novi život. Na životnom se raskrižju, pred svođenjem računa i novim početkom, nalazi i mlada Kym, protagonistica romantične drame Rachel se udaje, posljednjeg važnog i odličnog Demmeova filma u kojem se za Oscar nominirana Anne Hathaway afirmirala kao darovita glumica sposobna vrlo uvjerljivo tumačiti nesimpatične likove. Naposljetku, drastičnu psihofizičku i općenito životnu transformaciju doživljava i mladi odvjetnik Andrew Beckett (još jedna nezaboravna uloga Toma Hanksa), protagonist egzistencijalne gej-drame Philadelphija, koji se neočekivano suočava sa sviješću da boluje od AIDS-a i da će to u trenu dramatično promijeniti čitav njegov život, i profesionalni i intimni. U Demmejevu žarištu i ovdje su iznijansirani likovi te njihovi odnosi i osobne drame, čemu je pridodan izraziti društveni i manjinski angažman.