Neprekinuta koncentracija

U nešto malo više od mjesec dana od koncerta proslavljenoga svjetskog tenora Piotra Beczałe, u ciklusu Lisinski arioso održana su još dva koncerta. Rusko-američki pjevačko-bračni par sa svjetskih pozornica, sopranistica Jekaterina Siurina i tenor Charles Castronovo izveli su, 24. travnja, uz pratnju Zagrebačke filharmonije, pod ravnanjem Tončija Bilića, niz arija i dueta iz opera Traviata, Arležanka, Don Pasquale, La bohème, Werther, Romeo i Julija, Biserari i Carmen. Tim popularnim programom i ugodnim lirskim glasovima pružili su ugodnu večer zagrebačkoj publici.

Danski bariton Bo Skovhus, koji nastupa u uglednim europskim  opernim kućama, zaključio je ovosezonski Arioso, 7. svibnja, s ciklusom od dvadeset pjesama Lijepa mlinarica Franza Schuberta, na stihove Wilhelma Müllera. Djelo tipičnog promišljanja ranoromantične epohe sazdano je od stihova koji obiluju pjesničkim slikama i metaforama. Schubert, kao majstor psihološkog tumačenja, nudi nepresušno bogatstvo izvorne melodike i jednostavnih motiva s efikasnim dramaturškim akcentima u doživljaju romantičarskog lutanja što ga izaziva ljubavni nemir. Već su prve tri uvodne pjesme ciklusa, Putovanje, Kuda? i Stoj!,  ukazale na jasan, dinamičan početak toga putovanja, nošena bujicom što je lome mlinski kotači, u provedbi baritona Boa Skovhusa i njegova glasovirskog pratitelja Stefana Vladara.

Oni su osmislili dramaturgiju tumačenja pjesama koja je nastavila rasti poslije četvrte pjesme Zahvala potoku, u kojoj se prvi put spominje Mlinarica, kao u ugođaju povjerljiva salonskog razgovora. Nekoliko sljedećih pjesama donose motive čežnje i neizvjesnosti. Mlinar doseže ljubavnu sreću u središnjim pjesmama Moja!, Odmor i Zelena vrpca na lutnji. Naročito je dojmljiva bila interpretacija pjesme Odmor u kojoj je sreća tako velika da se ni pjevati o njoj ne može. Pjesme Lovac te Ljubomora i ponos bile su povezane u dramatičnu cjelinu najjače dinamike, jer se pojavio suparnik, Lovac; nakon čega je slijedila stalna rezignacija prema konačnom, neizbježnom Mlinarevu kraju, uz neprestan žubor protoka vode kao metafore protoka života. Skovhus i Vladar izveli su, nakon dijaloga Mlinara i potoka, završnu pjesmu Potok pjeva uspavanku kao epilog ciklusa tragične misli.

Suživljeni partneri imali su nekoliko osebujnih trenutaka, primjerice u agogičkom oblikovanju pjesme Kuda? ili u krajnje suspregnutu izrazu klavira i glasa u pjesmi Kiša suza. Ciklus su izveli u jednom dahu, uz neprekinutu koncentraciju, svoju i publike. No glas Boa Skovhusa nije prirodno bogat i nedostaju mu boje i preljevi. Svjestan toga, pjevač se okreće drukčijim izražajnim sredstvima kao što je svojevrsno recitiranje u intonaciji ili ravan ton bez vibrata za tiša dinamička mjesta, čime mjestimično postiže delikatnost izraza. No ipak je, nad takvim vokalnim tumačenjem, naposljetku prevladala jednoličnost i neka neugodna suhoća. Koju su srećom raspršila dva odlična dodatka: Schubertova rjeđe izvođena pjesma Willkommen und Abschied i popularna Ich liebe dich Edvarda Griega, na danskom jeziku (Jeg elsker dig).