Licemjerje malograđanske idile

Saskia de Coster (rođ. 1976, Leuven, Belgija) cijenjena je belgijska spisateljica srednje generacije. Već u dobi od jedanaest godina pobijedila je na državnom književnom natječaju, ali pisanju se profesionalno posvetila tek nakon završetka studija, jer se do dvadeset i druge godine uspješno bavila performansom i vizualnom umjetnošću. Dosad je objavila šest romana, od kojih je najveći uspjeh postigao Mi i ja. Roman je izvorno objavljen 2013. i bio je u užem izboru za pet književnih nagrada, a jednu je i osvojio – nagradu Cutting Edge Award. Roman Mi i ja inozemna kritika uspoređuje s djelima Jonathana Franzena i Oscarom nagrađenim filmom American Beauty (1999, red. Sam Mendes); riječ je o romanesknoj obiteljskoj fresci u kojoj autorica analizira odnose između više pripadnika srednjostaleške belgijske obitelji u tridesetogodišnjem razdoblju.

Roman je to uspjele psihološke karakterizacije i individualizacije troje članova jedne obitelji, pun dramatično oslikanih generacijskih i inih sukoba, i s dugo skrivanom obiteljskom tajnom koja utječe na tijekove života članova obitelji. Održanje privida stabilnosti i malograđanske idile u okrilju obiteljskih sukoba i razmirica, izvorište kojih je u krizi srednjih godina i osjećaju nerealiziranosti, ali i u prikrivanim poslovnim neuspjesima i nelegalnim postupcima, ono je što obilježava svakodnevicu obitelji Vandersanden. Neurotična kućanica aristokratskih korijena Mieke, opsesivno sklona kontroli i čistoći; ambiciozan i ustrajan, karijeristički oportunist Stefaan i razmažena hiperemocionalna kći Sara sudaraju se i izbjegavaju u prostorima prividno idilične vile u brdima (koja je „kao tijelo oko tvoga tijela“ te kao stvorena za „skrivanje vlastitog stida“), jedno na drugo, svatko iz svog razloga, međusobno kivni, sve do tragičnoga događaja koji će osvijetliti disfunkcionalnost njihove zajednice.

Autorica uvjerljivo portretira svakog od članova obitelji i psihološki ih nijansira u razdoblju od Sarina rođenja 1980. pa sve do njezine trudnoće 2013, uzrok njihovih problema detektirajući u neriješenim traumama iz prošlosti (otac Stefaan), nerealiziranim ambicijama i posesivnosti (majka Mieke) te emocionalnoj nezrelosti i nestabilnosti (kći Sarah). Pritom Saskia de Coster njihove međusobne odnose kontekstualizira kritičkom analizom društvenih odnosa u suvremenoj Belgiji, pojedinačno čineći odrazom općeg, obiteljski mikrokozmos čineći simboličkom preslikom brojnih paradoksa suvremene Europe, licemjerno vođene po formuli „izvana gladac – iznutra jadac“ te s egoizmom i nedostatkom empatije kao osnovnim obilježjem vremena u kojem živimo.

Autorica uspješno obrađuje problem suprugova osjećaja klasno uvjetovane inferiornosti spram supruge. Jer, dok je Stefaan tzv. self-made man koji je imetak i društveni status stekao upornim i teškim radom, ali i ne uvijek legalnim postupcima, na koncu doguravši do menadžerske pozicije u farmaceutskoj tvrtki, Mieke potječe iz aristokratske obitelji pa dinamika neravnopravnosti neprestanom napetošću opterećuje njihov međusobni odnos. Štoviše, stalni suprugov strah pred sve težom održivosti financijske stabilnosti obitelji tu neravnopravnost, zbog njegova patrijarhalnim odgojem uvjetovana osjećaja ambicije i odgovornosti, dovodi do vrhunca. Najveća je žrtva takve emocionalne disharmonije i obiteljske nefunkcionalnosti, naravno, dijete, adolescentica Sarah, čije osjetljive formativne godine dodatno opterećuje kriza samoostvarenja i nedostatak samopouzdanja, zbog čega ona poseže za nepromišljenim postupcima samodokazivanja u svrhu osamostaljenja i oslobođenja iz obiteljskih okova, što roman obogaćuje ozračjem neizvjesnosti.

Autorica provodi postupnu, dubinsku karakterizaciju likova, služeći se multiperspektivnošću. U poziciji fokalizatora izmjenjuje se troje protagonista, što čitatelju omogućuje uvid u njihove sumnje, nade, strahove, želje i nesigurnosti, pa nam se oni, unatoč svojim slabostima, polako, ali duboko uvlače pod kožu te s njima recipijent razvija ono što njima međusobno uvelike nedostaje – empatijski odnos. Pritom se pripovijedanje garnirano osjetnom dozom ironije pokazuje dodatnim začinom romana, u podtekstu čega Saskia de Coster zapravo propituje filozofiju determinizma, analizirajući u kolikoj je mjeri čovjekova životna putanja obilježena klasnom pripadnošću u odnosu na utjecaje sredine, drugih ljudi, kulture, nasljeđa…

Mi i ja solidan je roman o ljudima koji su taoci svoje klase i koji odrađuju društveno im nametnute uloge umjesto da žive; roman koji propituje održivost obiteljskoga mi u uvjetima društveno nametnuta imperativa kompetitivnosti i uspjeha, uz sveopću prevlast ja, egoizma kao neizbježna modus vivendi u suvremenom kapitalizmu. No Saskia de Coster također piše o teškoćama bivanja ja u okvirima obiteljskoga mi, što podrazumijeva podređenost mišljenju i stajalištima drugih na račun osobnog integriteta. Autorica u romanu rastače privid malograđanske idile obitelji opterećene tajnama, lažima i grijesima iz prošlosti, stvorivši tercet dugo pamtljivih, uvjerljivom rukom ocrtanih likova, u romanu o fluidnosti identiteta i tegobnosti samoostvarenja i života pod teretom društveno nametnutih ambicija i očekivanja te o teškom putu do sreće. Naročito u slučaju kad je i ono što se srećom podrazumijeva zapravo tek društveno stvoren, profitu podređen ideološki konstrukt.