Izgubljena karika civilizacije

Biografska pustolovna drama Izgubljeni grad Z scenarista, redatelja i koproducenta Jamesa Graya temelji se na dvije prijelomne smjernice. Temeljna je svakako tematska, dakle odnos filma prema povijesnome i mitskome nasljeđu o gradu od zlata smještenu u južnoameričkim divljinama, nasljeđu koje potječe još od ranog 16. stoljeća i nadahnjuje mnogobrojne istraživače i pustolove, koji su često zbog njega gubili živote. Na prvi pogled manje vidljiva smjernica tiče se Grayeva redateljskoga opusa, sastavljena od šest naslova. Od kriminalističkoga prvijenca Little Odesa (1994) do drame Imigrantica (2013) u 2000-ima bilježimo još dva kriminalistička naslova, U ime pravde (2000) i Braća po krvi (2007) te ljubavnu dramu Ljubavnici (2008). No kako je u srži svakoga Grayeva filma prije svega snažna dramska okosnica zaogrnuta u žanrovsko ruho, ne treba nas čuditi ni biografsko-pustolovni iskorak u Izgubljenom gradu Z, djelu nastalu prema istoimenome publicističkom djelu Davida Granna iz 2009.

Životopis visokoga časnika britanske vojske Percyja Fawcetta, početkom 1900-ih premještena u Južnu Ameriku, gdje je trebao pronaći izvor rijeke Verde kao potvrde granice Bolivije i Brazila, a pritom je našao i materijalne ostatke moguće starije civilizacije, u Grannovu izvorniku kao i u Grayevoj filmskoj prilagodbi žarište je kroz koje se propituje neutaživa žudnja pojedinca za prijelomnim povijesnim otkrićem, pretvaranjem mita u stvarnost. Pritom Fawcett nije ustrajao na uvriježenu imenu grada od zlata El Dorado, već ga je nazvao izgubljenim gradom Z, pri čemu je završno slovo engleskoga alfabeta za Fawcetta simboličnim dovršetkom čovjekova traganja za neistraženim. No za razliku od istraživača 16. stoljeća, Španjolaca poput braće Quesada, kojima je osnovni cilj bio zlato, ili Engleza poput Sir Waltera Raleigha, koji je nastojao suzbiti španjolsku dominaciju i uspostaviti englesku ravnopravnost, Fawcett je u potrazi za arheološkim otkrićem želio naći izgubljenu kariku civilizacijskih dosega. U dva putovanja, prvim u prvoj polovici 1910-ih, prekinutim zbog opstrukcije jednoga člana ekspedicije te drugim u 1925, tijekom kojega je s najstarijim sinom zauvijek izgubljen u amazonskoj džungli, Fawcett ipak nije ostvario želju koja ga je stajala obiteljskoga zajedništva pa čak i društvenoga ugleda.

U filmskoj prilagodbi James Gray uspostavlja dramaturšku strukturu koja se pokorava kronologiji: Fawcettovo (Charlie Hunnam) djelovanje u irskoj vojarni, kamo ga prati supruga Nina (Sienna Miller), odlazak u Južnu Ameriku i prvo putovanje, zatim kratki boravak u Engleskoj te drugo putovanje na kojem se pridružuje i ugledni James Murray (Angus Macfadyen). Kao časnik Fawcett je sudjelovao u Velikome ratu i ranjen je glasovitoj bitci na rijeci Sommi, a, nakon rata umirovljen, živio je s obitelji. No najstariji sin Jack (Tom Holland) potaknuo je želju za nastavkom istraživanja, a putovanje s kobnim ishodom neslavni je završetak potrage. Takvu strukturu Gray proširuje jasnom percepcijom engleskih i južnoameričkih društava, razradom obiteljskih postavki u kojima je jasno da protagonistovo djelovanje može biti na račun odnosa sa ženom i djecom kao i širokim rasponom oslikavanja južnoameričkih domorodaca. I dok je sasvim jasno da je europska percepcija domorodaca podložna rasističkim tumačenjima koja Fawcett pokušava dokinuti, upravo u nekim segmentima akulturacijskih dodira središnje skupine istraživača s indijanskim plemenom Guarani opažamo izravne veze s etnološkim ili antropološkim radovima. Tako i u završnome stradanju oca i sina uočavamo suprotnost divljaštva i indijanske duhovnosti. Pritom je jasna i tjeskoba Nine Fawcett, kao i nada da su joj muž i sin ipak živi.

Izgubljeni grad Z prostorno se poklapa s filmskim ostvarenjima poput njemačkoga Aguirre, gnjev Božji (1972) Wernera Herzoga ili španjolskoga El Dorado (1988) Carlosa Saure, a izvedbom slijedi ostvarenja istraživačke tematike klasičnoga filmskoga razdoblja. James Gray nepobitno je nastojao stvoriti djelo epske grandioznosti, pri čemu je u mnogim segmentima i uspio. Precizna režija filma trajanja skoro dva i pol sata, zagovaranje širih planova u eksterijerima, mjestimično naglašavanje središnjega lika donjim rakursima tek su neka od obilježja rukopisa Jamesa Graya. Sugestivna filmska fotografija Dariusa Khondjija, uglavnom zagasita kolorita, dojmljivo oslikava razna podneblja i prostore, dok montaža Johna Axelrada podcrtava dramsku potku filma čak i u akcijskim sekvencijama. Glazba Christophera Spelmana u početku je vrlo ambijentalna, a poslije se laća partitura uobičajenih za epske filmove. Suzdržano glumačko tumačenje Charlieja Hunnama više odražava protagonistovo gubitništvo negoli karizmatičnost, dok Sienna Miller kao da redefinira sličan lik iz Snajperista (2014) Clinta Eastwooda.

Izgubljeni grad Z dojmljivo je ostvarenje, film koji dosljedno revalorizira djelovanja i dostignuća Percyja Fawcetta, istraživača zanemarena u odnosu na, primjerice, Amerikanca Hirama Binghama, koji je 1911. otkrio Machu Picchu. Ujedno percipira Fawcettove mjestimične proturječnosti, bilo obiteljske, bilo društvene. Vrstan, iako ne i posve cjelovit, film proširuje ne samo opus Jamesa Graya nego i (pod)žanr pustolovnih filmova o povijesnim istraživanjima.