Hrvati u BiH pred izumiranjem

Iza nas je najvažnije vrijeme u liturgijskoj godini – vazmeno trodnevlje. Vrijeme u kojem se katolici spominju najvećeg otajstva spasenja, muke, smrti i uskrsnuća Isusa Krista. U Bosni i Hercegovini katolici u ove dane siju kupusovo sjeme, dok na Veliki petak piju crno vino. Na Veliku subotu kuhaju se jaja s ljuskom luka i priprema se hrana koja se nosi na blagoslov u crkvu. Na mogućnost da te običaje u BiH možda uskoro neće imati tko njegovati upozoravaju katastrofalni demografski pokazatelji prema kojima je hrvatski narod u BiH na putu prema potpunom nestanku. Netom nakon Uskrsa, kada katolici Bosne i Hercegovine primaju čestitke od vjerskih poglavara i političkih dužnosnika svoje zemlje, možda je prilika za glasnu artikulaciju te goruće problematike. Spremno o tome progovara uredništvo časopisa Ogranka Matice hrvatske u Mostaru Motrišta, koje u novome dvobroju donosi radove s međunarodnoga znanstveno-stručnog skupa Demografska kriza hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini koji je organizirala Hrvatska akademija za znanost i umjetnost u Bosni i Hercegovini 15. travnja 2016.

Iako naslovnicu časopisa krasi ugodan grafički dizajn, pregled tekstova i šokantnih podataka u njima upućuje na to da bi bolji izbor bio Munchov Krik ili neka slična slika. Motrišta tako svjedoče „kriku“ trideset uvaženih hrvatskih intelektualaca, akademika i sveučilišnih profesora, koji svatko iz svoga polja znanstvenoga istraživanje upućuju na negativne čimbenike koji vode prema nestanku hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini.

Uzroci demografske katastrofe

Prvi tekst udara točno u glavu – demografi Stjepan Šterc, Mirjana Miličević i Nevenka Herceg predstavljaju brojke koje najbolje dokazuju iznimno nepovoljna demografska kretanja u hrvatskom narodu u BiH. Primjerice, samo u razdoblju između 2014. i 2015. broj Hrvata katolika smanjen je za gotovo 15.000 osoba – kao da je sa zemlje nestao grad veličine Čakovca, Kutine ili Virovitice. Usporedi li se popis stanovništva u BiH između 1991. i 2013, dolazi se do porazna podatka koji kaže da se broj Hrvata tijekom dvadeset godina smanjio za više od 216.000 stanovnika. Zvono za uzbunu, ističu demografi, trebalo bi zvoniti! Stjepan Šterc pred okupljenim je skupom istaknuo, a i tekst u Motrištima kaže, kako samo „sustavna i institucionalna demografska politika može osigurati opstanak Hrvata u Bosni i Hercegovini“. Pritom Šterc ističe primjer Irske i Izraela te njihovih modela reemigracije, imigracije i demografske revitalizacije.

Koji su to negativni čimbenici koji utječu na iseljavanje i izumiranje hrvatskog naroda u BiH? Nejednakost hrvatskoga naroda u odnosu na druge, nerazvijenost tržišta rada i teška zapošljivost radno sposobnih, ratna stradanja i onemogućavanje povratka prognanih, neusklađenost visokog obrazovanja s potrebama tržišta, težak društveni položaj žena…

Ekonomska nestabilnost BiH važan je čimbenik iseljavanja Hrvata – trbuhom za kruhom godišnje iseli cijeli jedan grad. Ne samo zabrinjavajući, već alarmantni podaci kažu da je opća stopa nezaposlenosti mladih u BiH gotovo 63 posto – što je najviša zabilježena nezaposlenost mladih u svijetu. BiH na popisu je dvadeset najsiromašnijih zemalja u svijetu, dok je u Europi prva po siromaštvu. Ivan Tolić, Vinko i Tomislav Kandžija upozoravaju da su visoke stope nezaposlenosti i velika nefleksibilnost proizašle iz neuspjela procesa privatizacije i transformacije gospodarstva. Akademik Božo Žepić progovara o važnosti otvaranja i održavanja radnih mjesta za opstanak hrvatskog naroda. „Svako novo radno mjesto nova je prilika za zaustavljanje iseljavanja, a ujedno povratak onih koji su protjerani ili onih koji su otišli, ali se u tuđini nisu snašli.“ Po njegovu mišljenju, ako čovjek ima pristojne temeljne uvjete za zaposlenje i život od vlastitog rada, teško da će otići u tuđinu.

Porazni su podaci i o položaju žena na tržištu rada. Akademik Žepić postavlja pitanje koje bi trebalo pitati sve bosansko-hercegovačke političare: „Čime se to može opravdati činjenica da žene u BiH za isti posao i radni angažman u prosjeku zarađuju 300 KM manje od muškaraca!?“ Statistike govore da država Bosna i Hercegovina dopušta sustavno podcjenjivanje žena u politici, obrazovanju i na radnom mjestu, prema jednakosti plaća i sigurnosti radnog odnosa. Gledajući te podatke, čini se da BiH kao država sama uništava svoj revitalizacijski potencijal tjerajući mlade i žene iz svoje zemlje.

Neravnopravan položaj Hrvata

Doktor Žarko Dugandžić upozorio je na promjene u stanovništvu uzrokovane ratnim sukobima u BiH između 1992. i 1995. godine. Dugandžić je ukazao kako je rat radikalizirao nepovoljne tendencije i demografska kretanja. Ratni gubici doveli su do još većeg poremećaja u dobnoj i spolnoj strukturi te pojačali neravnotežu u prostornom razmještaju stanovništva – ostale su, kaže, krnje generacije. Poslijeratno društvo u BiH karakterizira velik broj prognanih Hrvata, što unutar BiH, što prema inozemstvu, od kojih se velika većina nije vratila. Žalosno je što BiH sustavnim dovođenjem Hrvata u nejednak položaj te kršenjem njihovih ljudskih prava i slobode obeshrabruje njihov povratak.

Demografsku krizu potiče i to što hrvatski narod nema jednaka prava ni mogućnosti kao ostali konstitutivni narodi. Rektor Sveučilišta u Mostaru Frano Ljubić u novom broju Motrišta istaknuo je neravnopravan položaj hrvatskog jezika u usporedbi sa srpskim i bošnjačkim jezikom. Ljubić piše: „Hrvatski jezik je diskrimiran u odnosu na druga dva službena jezika, nije jednako zastupljen u javnim medijima, novčanicama, dokumentima, pečatima, vozačkim ispravama i dr., a normalno je da postoje javni emiteri i kanali na srpskom i bošnjačkom jeziku, ali ne i na hrvatskom.“ Davanjem ravnopravnosti u smislu jezika i medija ostali narodi ne bi izgubili ništa, ukazuje Ljubić, dok bi se rješavanjem tih pitanja smanjili razlozi za iseljavanje Hrvata, što bi pridonijelo ukupnoj stabilnosti Bosne i Hercegovine.

Nekoliko doktora znanosti i akademika u novom dvobroju Motrišta progovorilo je o značenju obrazovanja za demografsku obnovu hrvatskoga naroda u BiH. Akademik Jakov Pehar ukazuje na moduse rješavanja problema neusklađenosti tržišta rada s visokim obrazovanjem. Pehar smatra kako je potrebno smanjenje broja studija društvenih i pedagoških znanosti u korist tehničkih i biotehničkih ,koje su danas u deficitu. Broj studija treba usporediti sa strategijom općeg društvenog razvitka, a cilj kojem treba težiti jest usklađivanje potreba tržišta s obrazovanjem mladih ljudi koji će za koju godinu doći na to tržište.

Što na kraju čitanja novog broja Motrišta u uskršnjem vremenu? Imati vjeru kako se čudo može dogoditi, jednako kao što se dogodilo Kristovo uskrsnuće koje katolici slave. Vjerovati kako novi dvobroj Motrišta sa stavovima i prosudbama vrsnih intelektualaca može doći u ruke onih koji odlučuju o sudbini hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Vjerovati kako BiH može bolje od toga da bude najsiromašnija europska zemlja, koja svoje stanovništvo zatire i protjeruje nedemokratskim postupcima i nebrigom za vlastito stanovništvo.