China Moses – ime koje obećava

„Jabuka ne pada daleko od stabla“ izreka je koja pristaje relativno novom imenu ženskoga vokalnog jazza. To je China Moses, kći poznate jazz-pjevačice Dee Dee Bridgewater i kazališnog i filmskog redatelja Gilberta Mosesa. China Moses već je s osamnaest godina 1996. snimila svoj prvi singl Time, i to u vrijeme kad je pod utjecajem poznate majke tek stasala, i kad još nije mogla računati na neku važniju karijeru jazz-pjevačice. A taj je utjecaj bio krucijalan u daljem razvoju Chine Moses, koju bismo generacijski mogli uspoređivati sa, u ovoj rubrici spominjanom, Cecile McLorin-Salvant, koja je zbog francuske provenijencije sada više orijentirana na europsku jazz-scenu.

China Moses i Dee Dee Bridgewater, trenutno najpoznatija američka pjevačica jazza, vratile su se nakon duljeg boravka u Parizu u Sjedinjene Države. Dee Dee je bila udana za jazz-trubača Cecila Bridgewatera, kojega će se možda prisjetiti starije generacije naših ljubitelja jazza, jer je kao član trubačke sekcije američkoga studentskog big banda davno nastupio i u karlovačkom Zorinu domu.

China Moses rođena je 9. siječnja 1978. u Los Angelesu. Nakon singla Time slijedila su tri albuma: China (1997), On tournée en rond (We Turn Around) u Francuskoj (2000) i Good Lovin’ (2004). Ta su izdanja bila povezana sa švedskom hip-hop-etiketom Breaking Bread, što se osjeća i u izboru repertoara, ali i u njezinim interpretacijama, dio kojih je, kao i izbor izdavača, bio rezultat višegodišnjega djelovanja majke Dee Dee Bridgewater u Parizu. Tomu u prilog govore i njezini nastupi na francuskom kanalu MTV (2004–2011). Okušala se tamo i kao urednica jazza na radiju, vodeći od listopada 2011. do prosinca 2012. vlastiti program Made In China. China Moses za boravka u Francuskoj postupno se pretvarala u pjevačicu širega repertoara, pa će se raspon njezine vokalne interpretacije proširiti i na soul i pop. Boravak u žrvnju europske glazbene produkcije možda je i zahtijevao takvu repertoarnu širinu. Nakon povratka u SAD uočilo se ipak da europska programska popuštanja i komercijalizacija programa idu na račun jazz-interpretacija Chine Moses, ako ni zbog čega drugog, a ono zbog utjecaja legendarne jazz- i blues-pjevačice Dine Washington. Toj konstataciji pridonosi i činjenica da je China Moses već 2009. uz pomoć francuskoga jazz-pijanista Raphaela Lemonniera snimila uspjeli album posvećen pjevačici uzoru This One’s For Dinah za poznatu američku jazz-etiketu Blue Note. No China Moses i prije je snimila niz tema poznatih iz vokalnih interpretacija povijesnih velikanki vokalnoga jazza: Mamie Smith (Crazy Blues), Lil Green (Why Don’t You Do Right), Esther Phillips (Cherry Wine), Nine Simone (Just Say I Love Him – Work Song), Ette James (I Just Wanna Make Love To You), Bessie Smith (Kitchen Man), Helen Humes (Today I Sing The Blues), a tu su nezaobilazne i Dinah Washington s pjesmom Resolution Blues i Billie Holiday s poznatim jazz-hitom Love Me Or Leave Me. Album Crazy Blues izdan 2012. pripada u dosad najbolja ostvarenja jazz-pjevačice Chine Moses, a njezina interpretacija u projektu The Man I Love te napose CD Nightintales za etiketu MPS, samo potvrđuju njezin talent i džezistički uspon te temeljno usmjerenje, kojima za dosadašnje uspjehe, uz nadarenost, pridonose atraktivna vanjština i ponašanje na pozornicama. Ne treba zaboraviti ni njezine recentnije suradnje s producentom, skladateljem i glazbenikom Anthonyjem Marshallom. „Želim u svojim interpretacijama zadržati staru kulturu jazza“, izjavila je jednom prigodom, potvrdivši tako koliko poštuje nužnu tradiciju jazza i temeljnu estetiku toga glazbenog fenomena.

Među njezine dosadašnje uspjehe valja ubrojiti još i interpretacije poznatih pjesama iz jeseni 2013. Let Me Be Misunderstood, Lullaby Of Birdland i I’ve Got You Under My Skin ostvarene za francusku diskografsku podružnicu etikete Blue Note – EMI. Uza sve to China Moses pjevala je i na međunarodnim Danima jazza UNESCO-a u Parizu 2012. i 2013. Vrijedi zabilježiti i njezine uspješne diobe pozornice s majkom Dee Dee Bridgewater ostvarene na njemačkim pozornicama uz big band WDR-a (Westdeutsche Rundfunk).

Kad se zbroje svi dosadašnji nastupi, snimanja i aktivnosti Chine Moses, možemo zaključiti da je riječ o vrlo perspektivnoj, sad i očigledno afirmiranoj mladoj pjevačici, koja bi uskoro mogla doći na vršna mjesta svjetskoga ženskog vokalnog jazza.