Zbogom, gospon Fulir

Hrvatska umjetnost i kultura doživjela je velik gubitak: 7. travnja napustio nas je Relja Bašić, velikan hrvatskoga kazališta, televizije i filma, glumac, redatelj i producent, legenda hrvatskoga glumišta. U respektabilnoj je umjetničkoj karijeri odigrao više od 3700 kazališnih predstava, glumio u 56 hrvatskih filmova i u brojnim inozemnim, osnovao i trideset godina vodio putujuće kazalište Teatar u gostima

Rođen 14. veljače 1930. u Zagrebu, od majke Elly Bašić (rođ. Lerch), poznate hrvatske glazbene pedagoginje i pijanistice, i oca Ive Prišlina, skladatelja i dirigenta. Od očuha Mladena Bašića, hrvatskoga dirigenta, stječe vrlo rano i glazbenu naobrazbu, a violinu uči kod Stjepan Šuleka. Uspješno se bavio sportom: klizanjem, hokejom na ledu, košarkom, skijanjem.... Polazio je Klasičnu gimnaziju u Zagrebu, ali zbog incidenta s profesorom ruskoga jezika maturirao je na Pomorskom tehnikumu u Bakru i tako stekao zvanje brodskog ekonoma. Vraća se u Zagreb, studira ekonomiju, bavi se novinarstvom, svira kontrabas. Upisao je glumu 1955. kao prvi Zagrepčanin na tom studiju. Diplomirao je glumu na Kazališnoj akademiji (danas ADU) u klasi dr. Branka Gavelle. Redatelj Bojan Stupica, tadašnji ravnatelj Drame, uključuje ga još kao studenta u dramski ansambl HNK-a u Zagrebu, gdje ostvaruje niz uloga s istaknutim redateljima (Stupica, Radojević, Gavella, Paro, Habunek, Violić, Juvančić, Spaić): odigravši 498 predstava ostaje u stalnom angažmanu do 1967.

Godine 1968. prelazi u status samostalnog umjetnika te kao glumac i redatelj djeluje u Teatru &TD, Kazalištu Komedija, Zagrebačkom kazalištu mladih i na Dubrovačkim ljetnim igrama. U tim je kazalištima i na festivalu odigrao 797 predstava i realizirao svojih prvih šest režija (Ljubaf, Crna komedija, Jedan dan u smrti Joe Egg, Stara vremena, Obećanja i Hotel Plaza).

Godine 1974. sa skupinom istaknutih glumaca svoje generacije (Sanda Langerholz, Ivo Serdar, Ljubica Jović, Ana Karić, Fabijan Šovagović, Vanja Drach, Boris Buzančić, Pero Kvrgić) utemeljuje prvo hrvatsko putujuće privatno kazalište Teatar u gostima, u kojem kao umjetnički ravnatelj, glumac i redatelj ostaje sve do njegova prestanka djelovanja 2004. Teatar u gostima za vrijeme svoga tridesetogodišnjeg života izveo je 4213 predstava u 340 mjesta i gradova u Hrvatskoj i inozemstvu.

Na filmu debitira prije upisa na studij glume u antologijskom Koncertu Branka Belana (1954), najavljujući još istaknutije uloge u filmovima koji su promijenili tijek hrvatske kinematografije, poput Ronda Zvonimira Berkovića, za koji osvaja i Zlatnu arenu na Pulskom filmskom festivalu 1966. Njegova interpretacija slikara Feđe, muškarca čiji je brak utonuo u krizu, obilježila je film i označila preokret u novim razmišljanjima o filmskom mediju. Godine 1970. ulogom Gospona Fulira u filmu Tko pjeva zlo ne misli, prema prozi Dnevnik malog Perice Vjekoslava Majera, redatelja Kreše Golika, Bašić postaje ikonom urbanoga hrvatskoga filma.

Njegova filmska karijera broji 56 domaćih i – zahvaljujući Bašićevu poznavanju njemačkoga, francuskog, slovenskog, talijanskog te engleskog jezika – 71 strani naslov, uključujući suradnje s najvećim imenima europskog i svjetskog filma (Volker Schlöndorff, Peter Ustinov, Abel Gance, Robert Hossein, Lamont Johnson, James Cellan Jones, Alexandre Astruce, Mauro Bolognini, Wojtech Jasny, Luigi Magni, Wolfgang Becker i Giuliano Montaldo).

Nastupio je u tridesetak televizijskih serija i u nekoliko stotina radijskih drama. Dobitnik je mnogih nagrada i priznanja. Istaknuo se i kao borac za ljudska prava i pravednost.

Relja Bašić obilježio je zemljovid hrvatske glume, režije i produkcije intrigantnom i karizmatičnom osobnošću. Snagom dječačke zaigranosti, neodoljiva šarma, suptilnoga gospodstva, vrhunske inteligencije, dojmljive tehnike, izobrazbe i talenta, profesionalnošću i ugodnim stilom ophođenja stvorio je snažnu glumačku osobnost. Uloge je gradio i zahvaljujući daru moduliranja specifična glasa i načina glumačkog govora kojim je, uz elegantne kretnje i razrađene muževne, galantne geste i hod stvorio bogat glumački svemir. Vizija Teatra u gostima približila je kazalište visokoga estetskoga dosega i najmanjem mjestu. Relju Bašića poznajemo kao plemenita čovjeka i sjajnu osobu. U Areteju na Dubrovačkim ljetnim igrama kao Krležin Apatrid razmaknuo je granice, okrenuvši se dobroti i ljepoti neizrecivoga.