Hrvatske hotelske kuće zdravlja

Hrvatska raspolaže visokovrijednim prirodnim, povijesnim i kulturnim atrakcijama. No iznad svega posjeduje veoma vrijedne sanatogene prirodne uvjete zdravlja i ugode. Već su ispitani i službeno verificirani podaci o brojnim biotropnim pojavama i posebnim lječilišnim činiteljima, kao što su terapeutsko djelovanje lokalna klima, razni prirodni izvori i njihovo medicinsko djelovanje, odlike mora kao velike mineralne vode, kvaliteta vodnih resursa (čistoća izvorske vode).

More s obalom i otocima, lijepe planine, nacionalni parkovi i parkovi prirode, ljekovite toplice, rijeke i jezera, šume i drugi darovi prirode iznimno su vrijedna prirodna bogatstva. Hrvatska je doista bogomdana zemlja za organiziranje i provođenje raznih oblika turističkoga života na rekreativnoj osnovi. Resursi zdravlja, ugode i privlačnosti, kao „sirovinska baza“ turizma, velika su kumulativna vrijednost ne samo jadranske regije nego i niza drugih lokaliteta u unutrašnjosti. U cjelini uzevši, osobiti prirodni uvjeti Lijepe Naše velika su hrvatska razvojna i komparativna prednost; oni su neponovljivi darovi prirode, posebice kad se uzme u obzir morska obala kao najvažniji izvorni, dani element turističke ponude i najatraktivniji objekt cjelokupne turističke potražnje.

Zbog nedostatka sustavne, autentične turističke politike, Hrvatska se stalno susreće s nizom problema u razvoju turističke ponude. Veliki su problemi i promašaji postojali još u bivšoj državi, ali ni nakon osamostaljenja nije se dovoljno radilo na poboljšanju turističke strukture – i dalje je prisutna ekspanzija izgradnje turističkih kapaciteta koji uvjetuju sve veću koncentraciju turističkoga prometa na dva glavna ljetna mjeseca.

Napustiti uniformirani tip turizma

Neprestano umnožavanje broja vikendica, vila, apartmana, privatnih soba, kampova ... te njihovo uključivanje u receptivni sustav ima preveliku težinu u određivanju sezonske dimenzije hrvatskoga turizma – od lipnja do srpnja ostvari se gotovo 85 posto ukupnoga godišnjeg broja turističkih noćenja. Već sama ta činjenica upozorava da bi trebalo radikalno mijenjati smjer razvoja smještajne ponude. Trebalo bi, naime, ublažavati ili, još bolje, otklanjati negativne posljedice forsiranoga razvoja masovnih, uniformiranih oblika turizma. Takav tip turizma s izrazito sezonskim oscilacijama redovno izaziva pojačane pritiske na obalu i more, uzrokujući ne samo devastaciju temeljnih resursa i pad kvalitete općih prihvatnih uvjeta nego i stvaranje nezanemarivih troškova za društvo.

Nekontrolirana (spontana) turistička izgradnja doista umanjuje atraktivnost prostora; takva izgradnja utječe na degradaciju prirodno-turističkih uvjeta, smanjuje snagu turističke privlačnosti i potencijal vlastitog identiteta. Nažalost, u većem broju naših primorskih područja imamo situaciju da je već zauvijek uništen niz mikropejzaža iznimne estetske i kulturne vrijednosti.

U području razvoja turizma očito nam treba više odgovornosti, više kulture i etike, više novoga, posebno menadžerskog znanja. Podizanjem opće razine znanja i kulturnoga razvoja s boljim prostornim planiranjem moguće je cjelovitije i efikasnije rješavati razvojne probleme, posebice one povezane s potrebom sprečavanja špekulacija nekretninama i okupacije prostora, kao i ustrajati na dugoročno održivu razvoju turizma.

Sada nam je u razvoju turističke ponude prioritet podići udio hotelske industrije u ukupnoj ponudi. Izvjesno je da se u tom razvojnom iskoraku moramo otvoriti i prilagoditi vanjskim utjecajima, no naša je stara nevolja skrivena u činjenici da se u turizmu previše oslanjamo na tuđe prosudbe; želimo prodavati ono čega nemamo, a ne prodajemo ono što imamo. A priori prihvaćamo stajalište da brendovi koji nisu hrvatski više vrijede. Taj osjećaj nepovjerenja u sebe jedan je od glavnih razloga što hrvatski turizam ne živi puni izvorni identitet.

Za podizanje konkurentnosti, veću zaposlenost i stabilniji rast turizma iznimno je važno ispravno valorizirati resursnu osnovicu, afirmirati vlastite vrijednosti i vlastitu tradicijsku kulturu. Jednostavno, moramo težiti originalnim, autentičnim rješenjima i znati štititi i vrednovati svoje specifičnosti, pokazujući spremnost da možemo izdržati „dodir“ s vanjskim svijetom.

Mnogi uspjeh našeg turizma mjere isključivo postignutim rekordima u broju dolazaka i noćenja, što je loša praksa s obzirom na to da ti naši turistički rekordi skrivaju mnoge teškoće i promašaje u rastu i razvoju turizma.

Hrvatska stvarnost u razvoju turizma takva je da se došlo do točke kad je nužno poduzeti radikalne promjene u razvojnoj politici, promovirajući vlastiti model rasta hrvatskoga turizma. S inovativnim, kreativnim rješenjima moguće je znatno racionalnije koristiti raspoložive potencijale i kvalitetnije kreirati program pružanja turističkih usluga.

Bez stvaralačkoga duha nema većih uspona u razvitku turizma. Pritom treba uzeti u obzir činjenicu da su mnoga vrijedna hrvatska ostvarenja u najvećoj mjeri izrasla iz autentičnoga nasljeđa. I u oblikovanju turističkoga proizvoda potrebno je uvažavati lokalne, regionalne i nacionalne specifičnosti te na toj podlozi skladno/organski strukturirati elemente koji stvaraju njegovu prepoznatljivu turističku vrijednost.

Danas se okolnosti u međunarodnom okruženju osjetno mijenjaju. Nesigurnost i neizvjesnost rastu, a prijetnje i napetosti zbog terorističkih napada i imigrantskih kriza stalno se povećavaju. No, s druge strane, motivi za turistička putovanja sve su intenzivniji i izraženiji. Svijet je željan stanja u kojem se globalne političke silnice smiruju. I da posvuda vlada mir i blagostanje. Zahtjevi u turističkoj potražnji sve više usmjeravaju prema humanizaciji turizma i cjelovitom turističkom doživljaju.

Dakle, za dobrobit turizma važno je humanističko obrazovanje i davanje veće važnosti životnim sadržajima koji su u funkciji stvaranja istinskog, radosnog zadovoljstva. U svezi s tim valja napomenuti da ta vrst zadovoljstva ne ovisi toliko o novcu koliko o kvaliteti odnosa koji proizlaze iz odgoja i kulture, koja je jednako potrebna i onima koji pružaju i onima koji primaju turističke usluge.

Suvremenom čovjeku odmor na turistički način potreban je da bi održavao fizičke, ali i duhovne snage. U tom pogledu, u turističkom životu važno je poticati dobro psihofizičko stanje kao i osjećaj mira i zajedništva, što stvara napredak u dobru. Također, i gostoprimstvom je potrebno izražavati izvornost.

Turizam kao filozofija življenja

Naravno, uz dobru komunikaciju uvijek je gostima poželjno pružiti bogatstvo kulturnih, sportsko-rekreativnih i zabavnih sadržaja, kao i sve ono ostalo što stvara ozračje privlačne, ugodne i funkcionalno sređene receptivne sredine. Posebno je vrijedno razmišljati o tome da će turističko odredište moći trajno prosperirati ako umije izgraditi prikladnu turističku i gospodarsku strukturu, njegovati kulturu ambijenta, razumno opterećivati prostor i uspješno provoditi nadzor prirodnog sustava.

Današnja sve intenzivnija turistička kretanja uvjerljiv su znak da su u igri ozbiljni motivi. Turizam kao nova socijalna filozofija življenja postaje nezaobilazna ljudska potreba. Modernom čovjeku odmor na turistički način u najvećem broju slučajeva služi da doživi psihičko i fizičko opuštanje. Dani provedeni u izvandomicilnoj turističkoj dokolici povlašteni su dani milosti i duhovnosti; u to vrijeme valja živjeti osvještenije, budući da se odlučujemo za nešto što je dobro kao ljudski izbor. U svakom slučaju, nije svejedno jesu li u vrijeme odmora primarno zastupljeni programi jeftine zabave ili zdravlja, radosno zadovoljstvo ili praznina.

Postoje prognoze koje najavljuju da će budući svjetski valovi razvoja imati jaku dozu težnje k „ozdravljenju“, podrazumijevajući pod pojmom zdravlja ne samo odsutnost bolesti nego i puno tjelesno, duševno i socijalno blagostanje, što će ponijeti novi svjetski razvoj. S obzirom na tu okolnost kao i na činjenicu da je upravo zdravlje najstariji i trajno najjači motiv turističkih kretanja, razumno je da Hrvatska – destinacija istaknutih privlačnosti sadržanih u čistoj zemlji, vodi, zraku i moru – svoj turistički proizvod dominantno usmjerava prema visokovrijednim uslugama za poboljšanje tjelesnog i emocionalnog zdravlja. Naša tradicionalna turistička mjesta, Hvar, Lošinj, Crikvenica, Opatija... prepoznali su mogućnosti zdravstvenoga turizma još potkraj 19. stoljeća.

Da bismo znatno napredovali u razvoju turizma, udovoljavajući zahtjevima za visokom kvalitetom i novim stilovima življenja, potrebno je u okviru hotelskih kuća („tvornica zdravlja“) stvarati sustav usluga utemeljen na cjelovitom programskom osmišljavanju turističkog boravka, koji, dakako, uključuje dinamični razvoj osebujnih kulturnih i zdravstveno-rekreativnih programa.

Za funkcioniranje hotelskih kuća zdravlja važno je da one djeluju u zdravom, privlačnom i slobodnom rekreativnom prostoru, s osloncem na postojeće i nove specijalističke i istraživačke centre, zdravstvene i druge prateće ustanove. Važno je usto izgrađivati i razvijati zdravstvenu infrastrukturu te visokokvalificirane stručne kadrove.

Diljem Hrvatske postoje mogućnosti da se bez velikih odgađanja može pristupiti oblikovanju mreže afirmiranih nositelja preventivno-zdravstvene turističke ponude koja će ponudom atraktivnih i uzbudljivih, često i edukativnih programa znati odgovarati na izazove modernih procesa.

Izvorni hrvatski turistički brend

U kreiranju konkretnih programa valjalo bi sabrati nekoliko ključnih elemenata, i to: analizu mikroklimatskih uvjeta, klimatoterapiju, zdravu uravnoteženu prehranu obogaćenu proizvodima iz lokalnih izvora, prirodne oblike kretanja, vježbanje, opuštanje raznim metodama i aktivnosti kao što su vožnja bicikla, veslanje, plivanje, rekreativno planinarenje, organiziranje berbe maslina i sl. Realizacijom tih programskih aktivnosti istodobno se djelotvorno štiti okoliš, potiče autohtona proizvodnja i, što je osobito važno, stvaraju se uvjeti za izvansezonsko poslovanje. Prema tome, realno je procijeniti da će pojavljivanje hotelskih kuća zdravlja označiti početak stvaranja ključne razvojne faze u cjelokupnoj turističkoj ponudi Hrvatske. Sada bi bilo bitno temeljito razraditi početnu ideju i početi raditi na pripremi projekta koji bi zbog kompleksnosti i važnosti za Hrvatsku trebalo rangirati kao „državni projekt“, kako bi se osigurali uvjeti da doista možemo oblikovati visokovrijedni, profinjeni turistički proizvod, s promidžbenim epitetom prvorazrednog izvornog hrvatskog turističkog brenda.

Iz sama predstavništva Europske komisije u Hrvatskoj nedavno se pojavila vijest da Unija podupire ideju o subvencioniranju odmora za umirovljenike kako bi se potaknuo razvoj turizma izvan sezone, što je problem gotovo svih europskih ljetovališta, a ne samo hrvatskoga turizma. Riječ je zapravo o razmjeni putem koje bi se na principu reciprociteta umirovljenička populacija iz sjevernih zemalja poticala da zimi dolazi na odmor na jug kontinenta, dok bi se građani iz zemalja Sredozemlja tijekom ljetnih mjeseci odmarali na sjeveru Europe, i na kraju bi sve zemlje od toga profitirale.

U Hrvatskoj već postoje tvrtke koje uspješno djeluju u promicanju preventivno-zdravstvenih programa. U tom poslu prestižno mjesto ima lošinjska tvrtka Jadranka, koja u sklopu Hotela Vitality Punta usavršava bogatu ponudu wellnessa, sporta, sadržaja za zdravlje i rekreaciju uz programe za animaciju, a u tijeku je i razrada specijalističkih zdravstvenih programa, što će gostima omogućiti prirodno liječenje, oporavak te razne druge tretmane i prevenciju. Sve to na stanovit način ipak upućuje na postojanje duge tradicije promicanja zdravstvenog turizma u širem smislu, koja je u tome kraju u raznim oblicima prisutna već više od 120 godina.