75 godina Capitol Recordsa

Jednoga jesenjeg dana, na golf-igralištu u Los Angelesu, igrala su trojica znanaca iz tamošnjih glazbenih područja, poznati tekstopisac Johnny Mercer, bandleader Bobby Sherwood te vlasnik trgovine gramofonskih ploča Glenn Wallich, razgovarajući o ideji osnivanja diskografske tvrtke u Kaliforniji. Mercer, afirmirani autor tekstova za brojne popularne filmske i jazz-skladbe, još je 1941. posjetio Wallichevu trgovinu gramofonskih ploča, a 2. veljače 1942. u jednom su se od holivudskih restorana Mercer i Wallish susreli s producentom Buddyjem De Sylvom kako bi ideju o osnivanju nove gramofonske tvrtke ostvarili uz pomoć investiranja snažne holivudske kompanije Paramount Pictures. No ta je kompanija financijsku pomoć otklonila pa se s prvom, relativno skromnom donacijom, čekom od 15.000 dolara, pojavio samo De Sylva, ali je projekt bio ipak definitivno prihvaćen i moglo se početi s realizacijom ideje koja će se ubrzo pokazati vrlo uspješnom. Nova je produkcija gramofonskih ploča dobila ime Capitol Records.

Već je 6. travnja 1942. Johnny Mercer za novu etiketu snimio prve snimke s tada vrlo popularnom pjevačicom Martom Tilton i njezinim hitom Moon Dreams, a ni mjesec dana poslije, četrdesetih i pedesetih godina, vrlo popularni jazz-orkestar Bobbyja Sherwooda, ostvario je snimke dviju instrumentalnih skladbi. Dana 21. svibnja iste godine na najranijoj se listi Capitol Recordsa našao i hit pijanista Freddieja Slacka i pjevačice Elle Mae Morse, Cow Cow Boogie. Do kraja 1946. Capitol Records prodao je vrtoglavih 42 milijuna gramofonskih ploča, a jedan je od rezultata tog ostvarenog profita bilo i ulaganje u ostvarenje projekta arhitekta Weltona Becketa izgradnjom zgrade tvrtke dizajniranom u obliku tornja naslaganih gramofonskih ploča, koja će godinama dominirati arhitekturom Holywooda. Građevina je dobila i nekoliko tada savršeno uređenih najmodernijih studija za snimanje, koje je osmislio i uredio nekad slavan jazz-gitarist Les Paul, poslije sa suprugom pjevačicom Mary Ford i jedan od prvih ekskluzivnih potpisnika ugovora, broj kojih se u uredu Capitol Recordsa potpisanih s najpopularnijim umjetnicima Amerike tog vremena stalno povećavao. Najistaknutiji tadašnji predstavnici jazza i američke popularne pjesme, među kojima su bili i oni s istočne strane, potpisivali su za Capitol Records, među njima i glasoviti pijanist i pjevač Nat King Cole, koji će tijekom vrhunca popularnosti neko vrijeme biti i jedan od donatora te etikete.

Godine 1955. Capitol Records, s neobično bogatim katalogom umjetnika koji je pridonio popularizaciji jazza u domovini i svijetu, postaje dijelom britanskoga glazbenog koncerna EMI. Brojna su imena jazza snimala za tu etiketu ovjekovječivši na gramofonskim pločama dio povijesti američkoga jazza, ali ustupajući postupno prostor i popularnijim imenima koja nisu pripadala tom glazbenom izričaju. Među relevantnim imenima jazza koja su snimala za Capitol Records vrijedi uz Nata Kinga Colea spomenuti poslije i njegovu popularnu kćer Nathalie Cole, gitarista Lesa Paula i pjevačicu Mary Ford, potom gitarista Laurinda Almeidu, alt-saksofonista Juliana Cannonballa Adderleyja, orkestre trubača Raya Anthonyja i Harryja Jamesa, trubača Milesa Davisa, tenor-saksofonista Plasa Johnsona, pjevačicu Peggy Lee, vokalista Loua Rawlsa te od svih jamačno i najkomercijalnije ime, pjevača Franka Sinatru. Zanimljivo je da su Japanci u eri već afirmirana i široko popularna compact-disca, odlučili jednu od prvih i najuspješnijih Capitolovih longplejka Franka Sinatre ostvarenu uz pratnju velikoga revijskog orkestra pod ravnanjem Nelsona Riddlea, osvježiti i na zadovoljstvo brojnih ljubitelja dugosvirajuće ploče, izdati na znatno otpornijoj plastičnoj masi s preslikom originalnog omota i teksta. Cijena je tog remasteriranog izdanja bila dakako daleko viša od originalne ploče i penjala se i do 50 dolara po komadu.

Bogatu programsku ulogu dugovječne etikete Capitol ne bi trebalo promatrati samo kao veliki prilog jazzu, što je svakako i bila, nego i kroz komercijalne naočale njezinih programskih menadžera. Tako se sve više produbljuje programski jaz u odnosu jazza i komercijalna izdanja, od primjerice džezistički znatno profiliranijih etiketa Blue Notea ili kalifornijskog Concordea. S pojavom sve popularnijeg američkog popa i rock & rolla početkom pedesetih godina prošlog stoljeća te svakako i europskog rocka, među potpisnicima ugovora s Capitolom nalazimo sve veći broj vokalnih interpreta iz jakih komercijalno glazbenih područja, primjerice sastava The Beach Boys i Pink Floyd, pjevača Neila Diamonda i Katy Perry te povrh svih Beatlesa, potom i njihova člana Paula McCartneyja, a na tom je popisu mjesto našla i fuzijska pijanistica te vokalistica Norah Jones. I to naravno nije sve, popis je velik, a sva su ta imena Capitolu, koji će u međuvremenu potpasti i pod jaki međunarodni diskografski koncern Universal, donijela i velike financijske dobiti.

Od osnutka etikete Capitol Records prošlo je lani u studenom punih 75 godina. U međuvremenu mnogo se toga u svijetu jazza i zabavne glazbe promijenilo, a Capitol Records zaslužuje sve čestitke za svoj prilog jazzu u neuobičajeno dugom i povijesno važnom diskografskom stvaralaštvu.