Mračna poetičnost i crni humor

Knjiga Mladena Kopjara Veliki Bijeli okuplja osamnaest kratkih priča povezanih tematizacijom psihološke patologije pojedinca kao odraza društvenih devijacija i urušavanja sustava vrijednosti. Priče beletriziraju različite iskorake izvan sfere normalnosti u smjeru izopačenja, amoralnosti, zločina i perverznosti – od narkomanije, voajerizma i preljuba do silovanja, samosakaćenja, samoubojstva i ocoubojstva te komadanja leša ubijenoga oca i bacanja dijelova njegova tijela u kontejner za smeće. Autor problematizira iskliznuće iz kolosijeka elementarnih društvenih i socijalnih konvencija zbog nagona za zadovoljenjem svakovrsne trenutačne čovjekove želje ili potrebe, u ostvarenju čega se zanemaruju obziri i ljudska prava drugih. No, iako priče obiluju smrtima, sakaćenjima, silovanjima, premlaćivanjima, duševnim bolestima i različitim vrstama invalidnosti te nesnošljivošću i drugim emanacijama erozije međuljudskih odnosa i egzistencije suvremenoga čovjeka, autor crnilo i morbidnost pomno dozira izbjegavajući prekomjernost negativnih emocija i motiva.

Iako su postupci likova često nemoralni ili izvan zakonitosti, psihološki su utemeljeni jer su odraz njihova stanja i nekontroliranih nagona, a nisu rezultat autorove isforsirane želje da šokira. Česti efektni bljeskovi mračne poetičnosti u obliku kratkih deskriptivnih dionica snažna simbolizma pričama daju dozu literarizacije kojoj je svrha u humaniziranju dehumaniziranoga svijeta Kopjarovih priča. Npr. u priči Maline u zaključnoj rečenici povezivanjem dvaju apartnih motiva (krv koja miriše na maline) Kopjar simbolički povezuje smrt s bujanjem i radosti života, fabularno zaokruživši jednu životnu putanju okončanu samoubojstvom. I priču U mreži autor zaključuje smrću, uz ponovno povezivanje unutar iste rečenice dvaju kontrapunktiranih motiva, od kojih je jedan odbojan, a drugi sugerira užitak (preko glave mrtva čovjeka pauk je ispleo mrežu, „svilenkastu poput kože ljubavnice iz tople ložnice“). Suptilnim crnim humorom garniran je veći broj priča. Efektan primjer nalazimo u priči Ispod krošnje crnoga graba, gdje protagonist, u želji da primiri vlastitu nabujalu muškost pri susretu s tjelesno natprosječno obdarenom seljankom, zamišlja prizor „polarnih medvjeda koji čereče salaste tuljane a posvud po bjelini štrca krv“, uz indikativno korištenje glagola prispodobivih narativima kojima je cilj poticanje nabujale muškosti.

Riječ je o zbirci skladno zaokruženih i pomno oblikovanih priča, u rasponu od jednostavnih s jednim likom do složeno strukturiranih tekstova u kojima se variraju fokalizacijske ili pripovjedačke pozicije više aktera. Priče su kvalitativno ujednačene, uz tek nekoliko banalno okončanih (Vatra i Ime) i jednom koja se, zbog tematsko-motivske razlikovnosti u odnosu na ostale (Dan mladosti) čini suvišnom. Pažljivim strukturiranjem postignuta je gradacija i unutarnja dinamika jer knjigu otvaraju nešto blaže teme, da bi vrhunac izopačenja došao pri sredini knjige, a svojevrsno smirivanje u zaključnim pričama (na razini problematizacije urušene etike).

Ljudska zastranjenja i perverzije, nemoral i nezakonitosti kojima se priče bave, iako to autor izbjegava eksplicirati, mogu se tumačiti kao rezultat erodiranoga socijalnog stanja i nezdrave društvene atmosfere koju karakterizira nedostatak solidarnosti i brige ljudi jednih za druge, pa općedruštvene aberacije rezultiraju anomalijama na individualnoj razini pojedinačnih jedinki. Vidljiva je usmjerenost pojedinaca isključivo na sebe; svaki akter svoje želje, nagone i potrebe uzima za prioritet i zanemarujući obzire postupa u smjeru promptna zadovoljenja svojih htijenja, ne skrećući s toga puta ni kad to znači prekoračenje granica dopuštenog, u moralnom ili zakonskom smislu. Osobno zadovoljstvo i probitak shvaćeni kao imperativ pokretačka su snaga pojedinaca i otponac događajnosti fabula, a ustrajavanje na hodanju po rubu koji radikalnost fabula dijeli od pretjerivanja ukazuje na implicitnu društvenu kritičnost tih narativa.     

Mladen Kopjar za likove uzima osamljenike, a u slučajevima kad su to bračni ili ljubavni partneri prisutan je i motiv međusobnog optuživanja i zamjeranja, a njihova veza opstaje po inerciji, lišena prisnosti i ljubavi. Od velikoga dijela recentne proze Kopjar se izdvaja tematizacijom položaja radništva; u nekoliko priča tematizira se život žena koje obavljaju niže rangirane poslove (prodavačica, čistačica) i autor ne propušta problematizirati njihov osjećaj degradiranosti i nerealiziranosti te prijezir koji trpe od drugih ljudi. U nekoliko priča (Lego-kocke i Brod u boci) problematizira egzistencijalnu situaciju ljudi viktimiziranih ekonomskom krizom zbog koje su ostali bez posla, ili su zbog pohlepe poslodavca doživjeli istu sudbinu.

U pričama iz knjige Veliki Bijeli Mladen Kopjar vješto kreiranim paralelizmom mračne poetičnosti, mučnih naturalističkih opisa brutalnosti i crnohumorne duhovitosti zrcali svijet egocentričnosti, otuđenja i nesolidarnosti, urušenih vrijednosti i degradirane humanosti, s ljudima koji u poziciji bezizlazja zaboravljaju na konvencije i obzire i postupaju ne razmišljajući o posljedicama, pa je njihova najčešća sudbina smrt, hospitalizacija ili zatvor. Knjiga je to koja beskompromisnom izravnošću i razuzdanošću zaziva Irvinea Welsha, Marija Brkljačića i Zorana Pilića, knjiga koja udara u pleksus, oduzima dah i otrežnjuje, ali i dokazuje da se izvan tokova književnog mainstreama te u izdanjima koje zaobiđe medijska pompa, često kriju istinski dragulji.