Ljeto

                                            Za Slavu Striegla

 

U SLAVU SLAVINIH LJETA

 

Dječak

Igrom bogova dan

Proroštvom izabran

Neograničen nježnostima slikanja

Zelenookom maštom bojama ljepotama krajolika

Segestike Siscije Siska Lonjskoga polja

Najradosnija nasmijana svjetlost ljeta

Obalama rijeka tabana

Akvarel stvara

 

U SLAVU SLAVI

 

Ni u devedeset petoj

Nije mu onemoćala požuda za ljepotama

Ne sustaje ljupko umještvo slikanja akvarela

Svagda se vraća svojoj postojbini

Bozima milim obalama rijeka

Mirisnim lipama lipnja

Panonskom moru pašnjaka hrastovih šuma

Miloti crvenih obrva Staroga mosta

Sisku zanosna zelenila

Kom svaštoznani nedostižni slikar Striegl

Osu dušu snovima

Glazbom boja

 

 

PRIJATELJI

 

Na Janešovoj šetnici radosni vrapci

Matoš na klupi pod lipama opušta noge stihova

Suncem neuznemireni sjede nasmijani slikari

Striegl Kožarić Antolčić

Poslije hodanja obalom

Umorni nebesnici bića svjetlosti

Što neće ostarjeti

Iz bučnih kafića znatiželjne glave

Siščani ne zanemaruju slave velike starce

Rasuli se nesputani crteži boje ulja skulpture akvareli

Ono moćno iracionalno emocionalno vrijeme mladosti

U hladovini trošne oči negdašnje riječi snovi ljubavi

O sjećanjima i propuštenim prilikama Milana Steinera

O velikom Ništa i posljednjim stvarima

O Haronovoj šiklji velikoj alternativi granicama

Neodvojeni od umjetnosti

Nježnim šalama ovjenčaše prijatelja

Medaljara bogova Janeša

Za ljepote smijeh maštu i stvaranje imaju
dovoljno vremena

Ne pretjeruju

Od neizbježive smrti ne strahuju

Oprečnim osobnostima

Vječno se igraju

Muzama pjevaju

 

 

AKVAREL LJETNA SUTONA

 

Gore na Starom mostu sjeđaše sunce

Obalom šetahu maslačci djevojačkih suncobrana

Smijeh radosnih boja

Dječak umiven srećom slikarstva

Plamenom talenta nastanjena duša zadrhtala

A onda ona moćna zagrebačka Likovna akademija

Tartaglia Becić Šulentić Hegedušić Krizman

Dril atelijera

Neprestana težnja za ljepotama

A život bajkovita strast slikanja

Konji vrani razigrani vjetar u grivama

Korablje sela Lonjskoga polja zaplivale Kupom Savom Odrom

Mršava šiklja puna djevojaka

Hladovina vrba ljubavlju splela gola tijela

A sada dolazi taj prebrzi jubilej što ošamućuje

Devedeset peta

Toliko dobitaka gubitaka

Janešovom šetnicom još spokojno tabana

Sumrak pod krošnjama lipa

Svjetla obrubljena vijencima bijelih leptirića

Panično rasplesani život pregorjeli

Pod nogama hršću skrhana tijela krila

Izgorjela krijesnica gitara Djanga Reinhardta

Jazz i blues vrelih noći kolovoza Damira Kukuruzovića

S druge obale i iz svih smjerova

Prevrtanja šišmiša lastavica

Zrcalom Kupe zaplivali

Keltskoj Segestiki

 

 

POD JASENOM

 

Dok pod jasenom sjedim u sjeni

Poda mnom

Otkapaju crne nekropole Segestike Siscije

U toj dolini mrtvi stanuju

Prevrnuše

Velike kamene sarkofage crvene cigle

Otvorene grobove prži isto sunce

A onda iz oblaka udarila vrela kiša lipnja

Oprala ljupki nakit prstenje kovanice ogrlice narukvice naušnice

Napunila žalosne uljanice suznice

A gore nada mnom

Krošnje naslade slatke trešnje

U gnijezdima metež

Tužaljke pjevaju zlatovrana sivi i mali ćuk

Uzbrdo i nizbrdo Gundulićevom

Za loptom prema kupalištu trčeći vrište djeca

Djevojke i mladići vladari svijeta ljeta

Pjevaju zagrljeni

Za njima idu iz zemlje uzletjeli slobodni duhovi

Besmrtni vjetrić šutljivi

Željan ljubavi

  

 

ŠTO SLAVO SLIKANJEM SLAVI

 

Svjetla i sjene obrise Starog mosta

Pjesmu društvanca iz čamca

Žute mirise rascvalih lipa

Uspravan istegnut razgovor klepetavih roda

Rastrčala barbarska stada konja

Proročansku ljepotu oči krava

Božica Lonjskoga polja

Velikan ulja na staklu crteža kolaža akvarela

Slikar ruža rajskog vrta riba oblaka ptičica djevojačkih lica

Slavo Orfej i Pan kista blista

Panonska zelenila krajolika hvata vedute grada

Akvarelnom brzinom boje razlijeva

Pamteći crtežom grafikama kolažom uljima

Snove osjećaje sjećanja

Izdahle dane svoje postojbine

I sada u starosti u traženju svjetlosti

Kada su svi prozori oka zatvoreni

Slavo slavi začudnu lakoću svojih tabana

Iako se više ničemu ne nada

Portretira lice sunca

 

 

LJETO

 

Vrelina kolovoza šetnicom tabana

Istrošen nakošen starački samački život slikara

Vrijeme uzdiže ruši stvara i razara

Ide kraj dana suton nizbrdica

Ko sunce što pred noć pada sa visina

Ipak

Ostao mlada duha jasan maštovit ko oko osmijeh i govor dječaka

Još tvori škarama mamne čari ljupkih lica ptica djevojaka

Ljepljive ljepote ljetna krajolika

 

 

SLAVO TAJ DRUID
I KELT AKVARELA

 

Strieglova šumovita visoka keltska druidska začarana Segestika

Siscia prepuna hramova rimskih careva srebra i zlata platana parka

Suviše savršen metež najdražeg sisačkog svijeta

A Kupa ogledalo crvenih obrva Starog mosta

Koračanje ribara kupača golaća veslanja povlačenja šiklji obalama

Šetnica procvalih lipa zamirisala

Digla se nasmijala opet s nama tabana duša slikara

Nastanku stvaranju Slavinih mokrih slika

Kumuju sada cjelovi muza i bogova akvarela

 

 

SLAVA RAŠKAJ

 

Kad zelenooka djevojka prepuna strasti slikanja

U podne djevojaštva usavršavanja blistava leta vilin-konjica

Nježnim drhtavim prstićima igrama kista bojama

Miješanjem intuicijom onoga što će odoljeti između nužde i slučaja

S mračnog dna jezera iz debelih zelenih listova

Izvlači stvara bjelinu latica rascvalih lopoča

Stotine očiju malih sunca rasutih u kapima spaja

Sva svjetla ljeta proslavlja

Iako ne čuje ne razumije govor drugoga

Podiže glavu mirom ispunjena

Ćuti i gleda

Zamišlja sretna što nije sama

Kako do nje s grma ruža

Zaljubljeni slavuj pjesmom proslavlja ljepotu njena akvarela

 

 

U GUŠTIKU S LIJESKAMA
BREZAMA JABUKAMA

 

Una čudna prevrtljivica buntovnica

Čemerna proročanstva Zrinskih – Frankopana

Marmontov hrastov most oštrice čelika ledobrana udara

Skok u tminu otvara potop i ono vječno vrijeme mira i rata

Od obale vrba lipa brijestova čakljom odgurnut čamac brzac presijeca

Brzo brzo do otoka snova sjedišta našeg orfičkog nauka

Tu moj jezik dječaka mladića zrela čovjeka starca sam za sebe pjeva

Iz crna se oblaka prosula bodljikava kiša promjena odrastanja odlaska

Unakažena izbrazdana lica bol oćutjela

Mrazovi mahnita zanosna listopada

Besmislenim crvenilom zagrlili sva zelenila

Istjerivanje ljeta otkidanje kestena leden-vjetrovima

A ja veslam po leđima se šibam brezovim grančicama

Bavim se istjerivanjem zlih duhova pjesništva

U grmu lijeske lješnjake mašte ljuštim grizem jabuku čarolija

Sanjam i sve se nadam da se izbavljam i da sam s vječnošću povezan