Za Slavu Striegla
Dječak
Igrom bogova dan
Proroštvom izabran
Neograničen nježnostima slikanja
Zelenookom maštom bojama ljepotama krajolika
Segestike Siscije Siska Lonjskoga polja
Najradosnija nasmijana svjetlost ljeta
Obalama rijeka tabana
Akvarel stvara
Ni u devedeset petoj
Nije mu onemoćala požuda za ljepotama
Ne sustaje ljupko umještvo slikanja akvarela
Svagda se vraća svojoj postojbini
Bozima milim obalama rijeka
Mirisnim lipama lipnja
Panonskom moru pašnjaka hrastovih šuma
Miloti crvenih obrva Staroga mosta
Sisku zanosna zelenila
Kom svaštoznani nedostižni slikar Striegl
Osu dušu snovima
Glazbom boja
Na Janešovoj šetnici radosni vrapci
Matoš na klupi pod lipama opušta noge stihova
Suncem neuznemireni sjede nasmijani slikari
Striegl Kožarić Antolčić
Poslije hodanja obalom
Umorni nebesnici bića svjetlosti
Što neće ostarjeti
Iz bučnih kafića znatiželjne glave
Siščani ne zanemaruju slave velike starce
Rasuli se nesputani crteži boje ulja skulpture akvareli
Ono moćno iracionalno emocionalno vrijeme mladosti
U hladovini trošne oči negdašnje riječi snovi ljubavi
O sjećanjima i propuštenim prilikama Milana Steinera
O velikom Ništa i posljednjim stvarima
O Haronovoj šiklji velikoj alternativi granicama
Neodvojeni od umjetnosti
Nježnim šalama ovjenčaše prijatelja
Medaljara bogova Janeša
Za ljepote smijeh maštu i stvaranje imaju
dovoljno vremena
Ne pretjeruju
Od neizbježive smrti ne strahuju
Oprečnim osobnostima
Vječno se igraju
Muzama pjevaju
Gore na Starom mostu sjeđaše sunce
Obalom šetahu maslačci djevojačkih suncobrana
Smijeh radosnih boja
Dječak umiven srećom slikarstva
Plamenom talenta nastanjena duša zadrhtala
A onda ona moćna zagrebačka Likovna akademija
Tartaglia Becić Šulentić Hegedušić Krizman
Dril atelijera
Neprestana težnja za ljepotama
A život bajkovita strast slikanja
Konji vrani razigrani vjetar u grivama
Korablje sela Lonjskoga polja zaplivale Kupom Savom Odrom
Mršava šiklja puna djevojaka
Hladovina vrba ljubavlju splela gola tijela
A sada dolazi taj prebrzi jubilej što ošamućuje
Devedeset peta
Toliko dobitaka gubitaka
Janešovom šetnicom još spokojno tabana
Sumrak pod krošnjama lipa
Svjetla obrubljena vijencima bijelih leptirića
Panično rasplesani život pregorjeli
Pod nogama hršću skrhana tijela krila
Izgorjela krijesnica gitara Djanga Reinhardta
Jazz i blues vrelih noći kolovoza Damira Kukuruzovića
S druge obale i iz svih smjerova
Prevrtanja šišmiša lastavica
Zrcalom Kupe zaplivali
Keltskoj Segestiki
Dok pod jasenom sjedim u sjeni
Poda mnom
Otkapaju crne nekropole Segestike Siscije
U toj dolini mrtvi stanuju
Prevrnuše
Velike kamene sarkofage crvene cigle
Otvorene grobove prži isto sunce
A onda iz oblaka udarila vrela kiša lipnja
Oprala ljupki nakit prstenje kovanice ogrlice narukvice naušnice
Napunila žalosne uljanice suznice
A gore nada mnom
Krošnje naslade slatke trešnje
U gnijezdima metež
Tužaljke pjevaju zlatovrana sivi i mali ćuk
Uzbrdo i nizbrdo Gundulićevom
Za loptom prema kupalištu trčeći vrište djeca
Djevojke i mladići vladari svijeta ljeta
Pjevaju zagrljeni
Za njima idu iz zemlje uzletjeli slobodni duhovi
Besmrtni vjetrić šutljivi
Željan ljubavi
Svjetla i sjene obrise Starog mosta
Pjesmu društvanca iz čamca
Žute mirise rascvalih lipa
Uspravan istegnut razgovor klepetavih roda
Rastrčala barbarska stada konja
Proročansku ljepotu oči krava
Božica Lonjskoga polja
Velikan ulja na staklu crteža kolaža akvarela
Slikar ruža rajskog vrta riba oblaka ptičica djevojačkih lica
Slavo Orfej i Pan kista blista
Panonska zelenila krajolika hvata vedute grada
Akvarelnom brzinom boje razlijeva
Pamteći crtežom grafikama kolažom uljima
Snove osjećaje sjećanja
Izdahle dane svoje postojbine
I sada u starosti u traženju svjetlosti
Kada su svi prozori oka zatvoreni
Slavo slavi začudnu lakoću svojih tabana
Iako se više ničemu ne nada
Portretira lice sunca
Vrelina kolovoza šetnicom tabana
Istrošen nakošen starački samački život slikara
Vrijeme uzdiže ruši stvara i razara
Ide kraj dana suton nizbrdica
Ko sunce što pred noć pada sa visina
Ipak
Ostao mlada duha jasan maštovit ko oko osmijeh i govor dječaka
Još tvori škarama mamne čari ljupkih lica ptica djevojaka
Ljepljive ljepote ljetna krajolika
Strieglova šumovita visoka keltska druidska začarana Segestika
Siscia prepuna hramova rimskih careva srebra i zlata platana parka
Suviše savršen metež najdražeg sisačkog svijeta
A Kupa ogledalo crvenih obrva Starog mosta
Koračanje ribara kupača golaća veslanja povlačenja šiklji obalama
Šetnica procvalih lipa zamirisala
Digla se nasmijala opet s nama tabana duša slikara
Nastanku stvaranju Slavinih mokrih slika
Kumuju sada cjelovi muza i bogova akvarela
Kad zelenooka djevojka prepuna strasti slikanja
U podne djevojaštva usavršavanja blistava leta vilin-konjica
Nježnim drhtavim prstićima igrama kista bojama
Miješanjem intuicijom onoga što će odoljeti između nužde i slučaja
S mračnog dna jezera iz debelih zelenih listova
Izvlači stvara bjelinu latica rascvalih lopoča
Stotine očiju malih sunca rasutih u kapima spaja
Sva svjetla ljeta proslavlja
Iako ne čuje ne razumije govor drugoga
Podiže glavu mirom ispunjena
Ćuti i gleda
Zamišlja sretna što nije sama
Kako do nje s grma ruža
Zaljubljeni slavuj pjesmom proslavlja ljepotu njena akvarela
Una čudna prevrtljivica buntovnica
Čemerna proročanstva Zrinskih – Frankopana
Marmontov hrastov most oštrice čelika ledobrana udara
Skok u tminu otvara potop i ono vječno vrijeme mira i rata
Od obale vrba lipa brijestova čakljom odgurnut čamac brzac presijeca
Brzo brzo do otoka snova sjedišta našeg orfičkog nauka
Tu moj jezik dječaka mladića zrela čovjeka starca sam za sebe pjeva
Iz crna se oblaka prosula bodljikava kiša promjena odrastanja odlaska
Unakažena izbrazdana lica bol oćutjela
Mrazovi mahnita zanosna listopada
Besmislenim crvenilom zagrlili sva zelenila
Istjerivanje ljeta otkidanje kestena leden-vjetrovima
A ja veslam po leđima se šibam brezovim grančicama
Bavim se istjerivanjem zlih duhova pjesništva
U grmu lijeske lješnjake mašte ljuštim grizem jabuku čarolija
Sanjam i sve se nadam da se izbavljam i da sam s vječnošću povezan
Klikni za povratak