Bogatstvo izričaja i tehnika

Tijekom posljednjih nekoliko desetljeća likovna disciplina grafike pod znatnim je utjecajem novih, ponajprije digitalno generiranih tehnologija. Postupci poput digitalnog ili inkjet-printanja u nemaloj su mjeri proširili dosege i mogućnosti medija, pa stoga nimalo ne iznenađuje i njihova razmjerno velika popularnost među likovnim umjetnicima najrazličitijih poetskih nazora, osobito onih mlađe ili tzv. mlađe-srednje generacije. Tomu govore u prilog i selekcije posljednjih nekoliko Hrvatskih trijenala grafike.

Tu pojavu, dakako, valja smatrati osvježenjem, ali istodobno nije naodmet ukazati i na sve ono negativno što je ona sa sobom donijela. Sve veća opčinjenost mogućnostima digitalnih tehnologija u znatnoj je, naime, mjeri smanjila zanimanje za originalne grafičke tehnike. I doista, radovi koje neki suvremeni umjetnici i nadalje izvode u dubokom, visokom ili plošnom tisku sve češće kod likovnih kritičara ili kustosa prolaze nezapaženo. Posve neopravdano! A to što situacija po tom pitanju ipak nije isključivo tmurna i depresivna ponajprije valja zahvaliti Kabinetu grafike Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Ta institucija ne zadovoljava se tek sustavnim prikupljanjem, izučavanjem i prezentiranjem spomenute građe, već i aktivno potiče njezinu produkciju. Dokaz za to je i nakladnički projekt što ga je pod naslovom Argola 2013. osmislila i pokrenula upraviteljica Kabineta grafike Slavica Marković. O čemu je točno riječ?

Tehnička raznolikost

Promišljajući kako osmisliti i na određeni način kreativno premostiti razdoblje između dvaju izdanja Hrvatskoga trijenala grafike, Slavica Marković došla je na ideju da se odabranim domaćim autorima odnosno autoricama – njima desetero – koji se u radu koriste originalnim grafičkim tehnikama dubokoga, visokoga i plošnoga tiska, kao i autentičnim inačicama plemenitih tehnika, ponudi izrada grafičkih mapa. Osnovni kriteriji za izbor autora i autorica, osim njihove već potvrđene izvrsnosti, bili su generacijska raznolikost te tehnička raznovrsnost. Na taj je način projekt Argola omogućio nastanak niza od deset ukusno opremljenih i tekstovima stručnjaka popraćenih grafičkih mapa. Sve mape nastale su, dakle, u razdoblju od studenog 2013. do prosinca 2016, a cjelokupni projekt sada je zaokružen i prigodnom izložbom svih realiziranih grafičkih listova.

Maja S. Franković izrazila se u tehnici litografije, a naslov je njezine mape Jutro. U asocijativno-apstraktnim formama reduciranim isključivo na crvenu i sivu umjetnica ostvaruje zanimljiv i dinamičan suživot plošnih i linijskih sekvenci.

Nevenka Arbanas svoju je mapu – zapravo je riječ o dvjema komplementarnim mapama – nazvala Dani/Noći. Složenim postupcima akvatinte, pretiska, rezervaža i foliotiska realizirana su dojmljiva i slojevita prožimanja ploha s mjestimičnim verbalnim sekvencama.

Kombinacijom bakropisa, suhe igle i akvatinte Karina Sladović u mapi Podmorje ostvaruje prepoznatljivu poetiku, a ovaj put u središtu njezina zanimanja našao se život ispod morske površine. Riječ je o izrazito složenim kompozicijama smiona kolorita i naglašeno ekoloških poruka.

Karakter je naslov mape Stanislava Marijanovića. Njegove apstraktne forme izvedene u tehnici akvatinte zasnivaju se na prožimanju svjetlosti i tame, i kao da poniru u dubinu ljudske psihe, u ono najelementarnije što čuči u svakome od nas.

Spoj mladosti i iskustva

Akvatintom se poslužio i Igor Čabraja. Izrazito akromatski tretirani, umjetnikovi motivi prirode, čak i one izvanzemaljske – zanimljivo, jedino ona sadržava ljudski lik u obliku astronauta – objedinjeni su jednostavnim naslovom Album te nas, iako ga ne poznajemo, na začudno sugestivan način navode na zaključak da je riječ o jednom od mlađih sudionika projekta Argola. Teško je objasniti zbog čega; jednostavno, njegove su grafike nekako cool.

A kada već spominjemo mladost, najmlađa od svih je Ana Vivoda. Njezine titrave i energijom prožete akromatske površine realizirane u tehnici rezervaža i suhe igle nose zajednički naslov Tragovi. Ovdje je doista moguće osjetiti umjetničino djelovanje na materijal, njezin temperament i žudnju da se ostavi neki trag.

Majstorica svjetlosnih instalacija Mirjana Vodopija za ovu se priliku poslužila akvatintom, bakropisom i suhom iglom. Mirjanini listovi u mapi nazvanoj 5 godišnjih doba dvostrani su, pa ih je bilo nužno izložiti kao viseće strukture u prostoru. Začudno sučeljavanje nadrealnih i realnih motiva te fascinantne linijske sekvence autoricu su prometnule u moga osobnog favorita na cjelokupnoj izložbi.

Iskusni Ivica Šiško u svojim će akvatintama, mezzotintama i suhim iglama objedinjenim sugestivnim naslovom Kristaličnost crte ostati vjeran svojim nadasve prepoznatljivim i dekorativno potentnim motivima, pri čemu mi se najzanimljivim čini način na koji je tretirao prednje i stražnje planove.

Mapa Zdenke Pozaić nazvana je Znamen. Njezini drvorezi i linorezi u boji odlikuju se kultiviranom dinamikom, kako u kompozicijama tako i u koloritu, odnosno njegovim zanimljivim gradacijama. Diskretne naznake figuracije na privlačan će način koegzistirati s dominantno apstraktnim plohama.

Kvalitetan postav

Ines Krasić s mapom Periferija izvedenom u tehnici akvatinte i kolografije drugi je moj osobni favorit. Umjetnica problematizira značenjske kontekste, poigrava se različitim narativima te kreira metaprostorne ugođaje. Od svih mapa realiziranih u sklopu projekta Argola njezina je zasigurno najintelektualnija i, čini mi se, nekako najosobnija.

Kako je već rečeno, svaka grafička mapa popraćena je stručnim tekstom. Spomenimo stoga njihove autore odnosno autorice: Slavica Marković (Maja S. Franković i Karina Sladović), Ružica Pepelko (Nevenka Arbanas i Ines Krasić), Ana Petković Basletić (Stanislav Marijanović), Anita Petrinec (Igor Čabraja), Libuše Jirsak (Ana Vivoda), Tonko Maroević (Mirjana Vodopija), Milan Bešlić (Ivica Šiško) i Iva Koerbler (Zdenka Pozaić).

Postav izložbe također valja pohvaliti, i to ne samo zbog načina na koji su raspoređeni eksponati. U edukacijskom smislu iznimno su, naime, korisna i popratna objašnjenja – tiskana su i u katalogu – iz kojih posjetitelji mogu ukratko saznati kako svaka od zastupljenih grafičkih tehnika nastaje. I ja sam nešto iz toga naučio.

Projekt Argola upozorio nas je na bogatstvo izričaja što ga originalne grafičke tehnike mogu ponuditi. U uvodnom kataloškom tekstu Slavica Marković jasno je dala naslutiti kako se ta praksa namjerava i nastaviti. Držim je za riječ.