Zborska glazba za oproštaj

Maestro Vladimir Kranjčević ravnao je izvedbama Zbora HRT-a 14. veljače u Muzeju Mimara, u ciklusu Sfumato. Tim koncertom se mo.Kranjčević službeno oprostio od zbora, kojem je bio i šef dirigent, a poslije i vrlo drag i čest gost. Koncert je naslovljen Hvala, maestro!

Program sa zborskim djelima hrvatskih autora, po maestru biserima hrvatske glazbe, s nepravom rijetko izvođenim i zanemarenim, radi njihove zahtjevnosti, mo.Kranjčević je iskusnom rukom vodio u izvedbama Ljetnih madrigala (Madrigali dell’ estate) Ive Paraća, za peteroglasni mješoviti zbor a cappella, Konavoskog pirovanja Ivana Brkanovića, za zbor a cappella te Suite za mješoviti zbor Faun Rudolf Matza. Djela skladana na lijepe tekstove, koji su skladatelje nadahnuli na zvukovno bogate i razvedene skladbe, a inspiraciju u njima našli su i članovi Zbora, muzicirajući s očitim veseljem i uživanjem. U skladbi Ive Paraća iz 1930. na stihove talijanskog pjesnika, pisca i dramaturga Gabrielea D’Annunzija, Zbor je vrlo lijepo započeo vođenje bogate polifonije, a dojmljiv je bio zvuk baršunastih muških glasova u drugome stavku, koji su i oblikovali čitavu atmosferu djela. Ženskim je glasovima ponegdje u izvedbi nedostajalo lakoće u visinama, zahtjevno pisane dionice zvučale su ponegdje teretno, posebno zapjevi koje Parać od početka fraze smješta u visoki registar. Nakon razvedenih polifonih zbivanja na kraju svakoga stavka zbor se sigurno i čisto ponovno usuglasio na završnim akordima Paraćevih Madrigala.

Zbor je dao vrlo lijepa i čista suzvučja izvedbom Konavoskog pirovanja, mladenačkog djela Ivana Brkanovića iz 1933, u kojem autor glazbom i narodnim tekstom, evocira obredni zvuk i atmosferu, narodne svadbene običaje. U drugome stavku ponovno su se istaknuli muški glasovi, basovi, čiji su zapjevi podsjećali na zvonjavu dubokih i svečanih crkvenih zvona. Uzoran je bio i izgovor teksta, a zbor je bio dojmljiv i u oblikovanju bogatih nijansi boje, posebice u trećemu stavku, nakon uvodnog zaziva tenora Andra Bojanića, glasom i izrazom u potpunosti odgovarajućim naravi djela. Zbor je angažirano postigao visokokvalitetnu izvedbu te u potpunosti ostvario obredni karakter skladbe.

U zaključnoj Suiti Faun na stihove Vladimira Nazora za mješoviti zbor, što  ju je još kao student 1922. skladao Rudolf Matz, zbor je s mo.Kranjčevićem postigao trenutke suptilna glazbovanja, kao u stavku Bog u šumi, zaključujući ga uzvišenim i svečanim izrazom na stihove Ruku punih rose, sjemenja i zv’jezda / Bog po šumi hoda. Jednako dojmljivo u izrazu i interpretaciji zvučali su stavci Faun i Kraljica cvjetova, a u potonjem je graciozno i ekspresivno solističku dionicu iznijela sopranistica Monika Cerovčec, uvijek čista glasa, bez bojenja i suvišnog vibrata, sigurna i snažna. Zbor je mo.Kranjčeviću priredio najljepši mogući oproštaj, zahvalivši mu visokovrijednim interpretacijama.

Mnogobrojna publika ovacijama je ispratila Zbor, a napose maestra Kranjčevića, pružajući mu dirljiv oproštaj od aktivna muziciranja.