Suza virtuoza

Posljednji koncert ansambla Antiphonus u atriju Muzeja za umjetnost i obrt, bio je poseban,  baš kao što je pisalo u najavi, da će „Antiphonus zajedno sa svojim gostom Sławomirom Zubrzyckim predstaviti spoj neba i zemlje, Suze sv. Petra  Orlanda di Lassa i glazbu Andree Gabrielija s francuskim začinom“.  Antiphonus je muzicirao na galeriji atrija Muzeja, visoko iznad glava publike, dok su poljski gost, Sławomir Zubrzycki, i njegov instrument, viola organista, bili smješteni pred publikom. Time je taj nesvakidašnji instrument dobio sva svjetla pozornice. Bilo je to predstavljanje tog glazbala hrvatskoj publici, rekonstruirana po nacrtima Leonarda da Vincija, koji je spoj gudačkog i instrumenta s tipkama, a s kojim se vjerojatno u inačici poznatoj kao Geigenwerk susreo i Orlando di Lasso na bavarskome dvoru u Münchenu, u službi dvorskoga kapelnika. Instrument i glazba što je na njemu izvedena – kancone alla francese Andree Gabrielija – odlično su se sljubile s višestavačnom a cappella skladbom Lagrime di San Pietro Orlanda di Lassa. Riječ je o opsežnome ciklusu od dvadeset duhovnih madrigala i zaključnim motetom na stihove Luigija Tansilla, koji je opjevao kajanje sv. Petra zbog izdaje Krista. Tako smo dvadesetjedan stavak slušali u tri skupine od po sedam, među koje su se smjestile Gabrielijeve instrumentalne kancone.

Već prvi nastup ansambla samouvjereno je osvajao muzejski prostor u sedmeroglasnoj teksturi pune zvučnosti, u kojoj se ništa nije dalo sakriti. Ansambl je u svakome trenutku bio toga svjestan, pa je zaigrao na „sve ili ništa“.  Unatoč nekim intonacijskim pogreškama i neujednačenostima, u konačnici je ostavljen snažan dojam u emocijama ispunjenoj izvedbi. Koncepcijski su izvedbe bile dobro osmišljene i uvijek pune doživljaja, pri čemu je svaki madrigal bio nalik pjesničkoj slici što ju je valjalo iscrtati.        

Publika je ipak ostala uskraćena za pjesničke tekstove, kao i za programsku knjižnicu, pa nije imala izbora doli potpuno se prepustiti ansamblu i njegovu interpretativnom nadahnuću. Sławomir Zubrzycki, pijanist po glazbeničkoj vokaciji, ponudio je zanimljiv izbor skladbi iz 5. knjige kancona alla francese Andree Gabrielija, koje su zapravo intabulacije francuskih šansona, često bogato ornamentirane. Eteričan zvuk toga jedinstvenog instrumenta mogao bi se usporediti sa zvukom viole da gamba consort, kojemu je najviše nalik. Taj uistinu nesvakidašnji zvuk možda je i najviše plijenio pažnju, jer su izvedbe Zubrzyckoga u velikoj mjeri bile lišene dojmljivih interpretativnih dosega.

Na samu kraju koncerta uslijedilo je bis iznenađenje – Antiphonus je sišao u dupkom pun atrij te se pokazao publici i s poljskim gostom izveo efektnu obradu pjesme Black Lake rock-pjevačice Björk. Oduševljena zvukom rekonstruirane Da Vincijeve viole organiste, islandska je umjetnica na svoj novi album uvrstila i taj instrument u svoje inače osebujne glazbene aranžmane. A ništa manje osebujna nije bila ni verzija što su je ostvarili ansambl Antiphonus i Sławomir Zubrycki.