Glasnik slobode i neovisnosti

Umro je Marko Veselica, znanstvenik i političar, vizionar i borac, uznik i stradalnik, znameniti sudionik našega kulturnog i političkog preporoda, svjedok naših nesreća i progona. Čovjek hrabrosti i nade. Rođen je u Glavicama kod Sinja 9. siječnja 1936. Glavice i Sinj nosio je u srcu cijeloga života. Osjetilo se to u njegovu govoru i razgovoru, u riječima i knjigama. Poštujući roditelje, obitelj i zavičajnu baštinu započeo je put otkrivanja Domovine i Svijeta, učenja i promišljanja, stjecanja znanja i pisanja. Svojim djelom dao je golem prinos borbi za slobodnu i suverenu Hrvatsku. Nikada nije odustajao. Učio je na školama i na Sveučilištu, okupljao znanstvenike, govorio, pisao, studirao i proučavao u vrijeme i u nevrijeme – na katedrama, seminarima i tribinama, na slobodi i u teškim tamnicama.

Kada je koncem 1970. Matica hrvatska na skupštini oblikovala svoj veliki kulturno-prosvjetni i društveni program, izabrala je prvake književnog i umjetničkog stvaralaštva, najuglednije znanstvenike, književnike i umjetnike u upravni odbor. Među njima je bio i dr. Marko Veselica. Izabran je i za predsjednika gospodarske komisije.

Objavljivanjem izvrsnih knjiga o hrvatskoj baštini i o suvremenosti, monografija o kulturi, povijesti, umjetnosti i gospodarskom životu naših gradova, održavanjem simpozija s temama iz povijesti i suvremenosti Matica hrvatska stjecala je sve veći ugled u narodu. Osobito je to potvrđivala osnivanjem ogranaka i povezivanjem sveukupnoga hrvatskog prostora. Svi koji su u tome sudjelovali otkrivali su dragocjenu baštinu te promišljali, govorili i pisali o tome što treba učiniti. Mnogi su uvidjeli da je Hrvatska složenija, bogatija i raznovrsnija no što su mislili. To saznanje pozivalo je na djelo. Dobro je rečeno da je to bilo blagoslovljeno vrijeme kad su nestajale pokrajinske granice i kad su političari i intelektualci, studenti i profesori mislili jednako kao što je mislio hrvatski narod, seljaštvo i radništvo, svećenstvo i činovništvo.

Hrvatska gospodarska strategija

Marko Veselica, doktor ekonomskih znanosti, zastupnik u Saveznoj skupštini, docent na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, govorio je i pisao o ekonomskom položaju Hrvatske i hrvatskoga naroda u Jugoslaviji. Došao je do zaključka da treba stvarati takvu zajednicu koja neće nijedan narod blokirati u njegovim stvaralačkim interesima, individualnim sposobnostima, povijesnim tradicijama, nego će maksimalno stimulirati razvitak. Govoreći studentima na zboru 27. ožujka 1971. u Zagrebu jasno je imenovao protivnike hrvatske slobode i suvereniteta: unitarističko-centralističke snage u UDBA-i, na direktorskim foteljama i u dijelu predstavničko-političkog sustava. Zalažući se za stvaranje moderne hrvatske ekonomske i političke strukture, iznoseći uvjerljive argumente naišao je na oduševljenu potporu novoga sveučilišnog naraštaja.

U proljeće 1971. Matica hrvatska pokrenula je Hrvatski tjednik – novine za kulturna i društvena pitanja, koji je omogućio da su sve bitne kulturne, društvene i političke teme došle do najširih narodnih slojeva. To su bile odlučne novine koje su zaista otvarale najvažnija pitanja naroda i njegova sveukupnog života. Dostigle su golemu nakladu: od 35.000 u početku pa do 60, 100 i 130.000. U veliko uredništvo uključeni su ugledni Matičini autori i najbolji poznavatelji i protagonisti kulturnog i društvenog stvaranja. Da bi imali argumente za raspravu o gospodarskim, povijesnim i političkim pitanjima u redakciju su pozvali Franju Tuđmana, Hrvoja Šošića, Marka Veselicu i Šimu Đodana. Već u prvom broju Marko Veselica ustvrdio je „da se nalazimo u procesu formiranja posebnog hrvatskog gospodarstva kao originalne cjeline“. Zatražio je raščišćavanje ekonomskih odnosa, suprotstavio se pljački koju su provodile savezne banke, predložio osnivanje hrvatske zrakoplovne kompanije. Bio je odlučan u pogledu stvaranja gospodarsko-političke strategije koja bi bitno ublažila i smanjila hrvatsku ekonomsku emigraciju. Sve te teme, a osobito pitanje izgradnje modernih prometnica i naglasak na pomorsku orijentaciju Hrvatske, bile su važne za cjelinu narodnoga kulturnog ekonomskog i političkog preporoda. Matica hrvatska postala je najomiljenija hrvatska kulturna ustanova. Osnivani su ogranci i povjereništva u mnogim gradovima i selima. Riječ prvaka Matice hrvatske slušala se i čitala, prepričavala i komentirala. Pokrenulo se svakovrsno stvaralaštvo: kulturno i umjetničko, gospodarsko i graditeljsko.

Marko Veselica objavljivao je tekstove o stagnaciji gospodarstva, narodu kao autonomnom i suverenom subjektu, o Hrvatskoj i međunarodnom kapitalu. Neumorno je putovao na osnivačke skupštine i tribine ogranaka Matice hrvatske u: Poreč i Dubrovnik, Zaprešić i Valpovo, Trogir, Sinj i Zadar, Otok i Bjelovar. Svojim ekonomskim analizama i argumentima pridonosio je stvaranju čvrstih temelja za budućnost. Njegove riječi doživljene su kao hrabro svjedočenje odgovornog intelektualca koji promišlja o životnim nacionalnim interesima.

U svibnju 1971. Društvo ekonomista Hrvatske pokrenulo je Hrvatski gospodarski glasnik. Glavni i odgovorni urednik bio je Vladimir Veselica, zamjenik dr. Vlatko Mileta, a tajnik uredništva Ante Glibota. To je bio dvotjednik koji je donosio tekstove o pomorskoj privredi i politici, o iseljavanju koje je progutalo prirast stanovništva u Hrvatskoj, izgradnji tunela kroz Učku, autocesti Zagreb – Split, brzoj cesti Karlovac – Sisak i o kompjutorizaciji. Pisali su ih ekonomisti i demografi, gospodarstvenici, pravnici i geografi. Marko Veselica pisao je o potrebi političke konkurencije zalažući se za poziciju radničke klase koja nije anacionalna, za hrvatsku globalnu strategiju koja niče na originalnom hrvatskom gospodarstvu. Hrvatski gospodarski glasnik bio je velika novost. Promišljalo se i pisalo o cjelokupnosti hrvatskih gospodarskih interesa. To je pokretalo mnoge projekte koji su se zasnivali i ostvarivali.

No unitaristi i cijela komunistička upravljačka struktura koja je bila protiv hrvatske slobode i suverenosti pokrenuli su neviđenu klevetničku kampanju protiv Marka Veselice i Šime Đodana, protiv Savke Dabčević Kučar i Mike Tripala, protiv Matice hrvatske i Saveza studenata, protiv svih koji su pisali i govorili štiteći nacionalne vrijednosti.

Nakon studentskog štrajka u studenom 1971. sveukupno hrvatsko preporodno gibanje okvalificirano je kao kontrarevolucija. U prosincu 1971. uhićeni su prvaci studentskog pokreta Dražen Budiša, Ante Paradžik, Ivan Zvonimir Čičak, Goran Dodig i mnogi drugi studenti te novinar Hrvatskog tjednika Bruno Bušić. Jedanaestoga siječnja 1972. milicija i pripadnici Službe državne sigurnosti proveli su stotine i stotine premetačina i uhićenja po Zagrebu i cijeloj Hrvatskoj progoneći članove Matice hrvatske i Saveza studenata Hrvatske. Sve novine su objavile da su pritvoreni članovi Upravnog odbora Matice hrvatske, redakcije Hrvatskog tjednika i tajnik uredništva Hrvatskog gospodarskog glasnika: Marko Veselica, Franjo Tuđman, Šime Đodan, Ante Bruno Bušić, Vlado Gotovac, Hrvoje Šošić, Jozo Ivičević Bakulić, Zvonimir Komarica, Ante Glibota, Ante Bačić i Vlatko Pavletić. Komunistički represivni aparat nesmiljeno je nastupio. Za Maticu hrvatsku rekli su da je leglo kontrarevolucije, da je paralelna politička stranka. Za Upravni odbor pisali su da je paralelni Centralni komitet. Dapače, da su predsjednici Matičinih odbora i komisija vlada u sjeni. U doba komunističkog jednoumlja to je bila osobito opasna optužba.

Jedanaest godina robije

U policijskim i partijskim izvještajima pisali su o stotinama sudionika pokreta nazvana Hrvatsko proljeće, deseci tisuća ljudi prošli su policijska ispitivanja i razne vrste progona. Tužilaštvo i sudstvo stvaralo je razne skupine optuženika. Novine, radio i televizija natjecali su se u izmišljanju optužbi dodajući činjenicama razne poluistine i laži. Dr. Marko Veselica stavljan je na prvo mjesto kao ključni čovjek kontrarevolucije. Bila je to optužba za organiziranje studentskog štrajka kao prve faze nasilnog rušenja postojećeg društvenog i državnog uređenja SR Hrvatske.

Osuđen je na sedam godina strogoga zatvora. Kaznu je izdržavao u zatvoru Stara Gradiška. Pušten je 27. studenog 1977. I drugi optuženi iz vodstva Matice hrvatske, Saveza studenata te mnogi intelektualci osuđeni su na višegodišnje kazne strogoga zatvora i zabrane javnog istupanja.

Kazna i progon dr. Marka Veselice u hrvatskom narodu doživljeni su kao progon glasnika slobode i odlučnog borca protiv komunističkog totalitarizma i velikosrpske ideologije. O njemu i njegovim kolegama iz Matice hrvatske i iz drugih kulturnih i znanstvenih ustanova govorilo se s poštovanjem. Čuvani su, čitani i umnažani njihovi tekstovi. 

U teškim danima odmazde jugoslavenskog režima pamtila se svaka gesta odvažno­sti i borbe za slobodu. Potvrđivala su se stara i stvarala nova prijateljstva i s osuđenima i pro­gonjenima i s njihovim obiteljima koje su ih pratile s osobitom ljubavlju, privrženošću i dostojanstvom.

Marko Veselica je opisao zatvor u Petrinjskoj i Staroj Gradiški i novu još strašniju kaznu – dosuđenih jedanaest godina u Lepoglavi. Na tu je kaznu osuđen 1981. zbog intervjua koji je dao njemačkom časopisu Der Spiegel objavljenom pod naslovom Hrvatsko pitanje – smrtonosna bolest Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Govorio je o federalnim investicijama, odlučivanju u Federaciji, međunarodnim poslovima, slobodnom društvu, nacionalnoj ravnopravnosti i o 32.000 progonjenih. Rekao je da batine neće prekinuti hrvatski san o slobodi. Govorio je o progonima nakon zatvora, a osobito je naveo sudbine i slučajeve Hrvoja Šošića, Vlade Gotovca, Ivana Alilovića, Franje Tuđmana i Zlatka Tomičića. Zaključio je da je samostalna država san svih naroda. Ukupno je u zatvoru proveo 11 godina i 46 dana.

Bogata ostavština

Nakon prve robije u Staroj Gradiški potresan i bogat bio je susret s obitelji i prijateljima. Duboko su ga se dojmile riječi nadbiskupa Kuharića na grobu mučenika i svjedoka Alojzija Stepinca. O tome je zanosno govorio i pisao.

Ostavio je svjedočanstvo o svojoj borbi i o patnji, o supruzi Boženi, kćerima Snježani i Ines, majci Kati, bratu Vladimiru, sestri Mariji, o cijeloj svojoj obitelji, o odvjetnicima i prijateljima. Na sprovod majke Kate dopratili su ga stražari iz robijašnice u Lepoglavi. Na Mirogoju su se obitelj, prijatelji i mnogi poštovatelji našli u zajedništvu izraza sućuti, molitve i riječi utjehe i ohrabrenja.

Bio je odlučan u političkom djelovanju u vrijeme slamanja komunizma, osnivanju političkih stranaka i u obnovi Matice hrvatske. Njegova riječ i političko djelovanje znamenit su prinos hrvatskoj slobodi i obrani u nametnutom ratu pokrenutu od istih onih snaga koje su Hrvatsku napadale i razarale u doba komunističke vladavine Josipa Broza Tita. Objavio je brojne knjige o svom stradanju i o hrvatskoj politici i sudbini. O Marku Veselici postoji opsežna literatura; povijesna građa, dokumenti i istraživanja. No još je potrebno temeljito istraživati hrvatsku gospodarsku, političku povijest u proteklih pedeset godina, a također postavljati i pokretati prava pitanja o sudbini naše Hrvatske i o zadaćama novih naraštaja.

Znanstveno i političko djelo Marka Veselice, patnja i svjedočenje živjeli su bogato i stvaralački za njegova života. I za budućnost koja je pred nama bit će poticajni i plodonosni. Osjetilo se to i na Mirogoju, kad smo ga ispratili na posljednji počinak.