Fuga za pješački otok

Naravno, naslov je dovoljno zakučast da barem na trenutak pomislite: je li sišla s uma? Kakve to veze ima jedno s drugim? Mogu li se tako oprečni pojmovi ikako povezati? Dakako da mogu (a takve nevidljive veze najviše i volim). Uostalom, da se ne mogu povezati, ne bih o njima ni pisala. Samo, hoće se malo strpljenja.

Početak klupka, ona nit koju povučete pa se cijelo klupko počne kotrljati, bio je jedan vrlo običan upit moje drage kolegice i prijateljice Renate Kuchar, vrsne prevoditeljice s češkoga, koja me i inače zna povremeno kratko nazvati i pitati kako se neka riječ kaže hrvatski. Pitala me za češku riječ refýž. Ondje se rabi kao najobičnija riječ, a mi je u hrvatskom nemamo. Taj pojam izražavamo opisno: povišen plato u cesti, pješački otok, utočište za pješake itd. Potječe od fr. refuge, utočište, a ovo od lat. refugium, zaklon, utočište (lat. fugio, fugere, bježati, pobjeći, uteći; nestajati, prolaziti, kloniti se, čuvati se; fugo, fugare, natjerati u bijeg, razbiti, pognati). Latinska imenica fuga znači bijeg. Sjećamo se znamenitih biblijskih bjegova: npr. bijega Izraelaca preko Crvenoga mora; bijega sv. Elizabete, koja u strahu od Herodova pokolja nevine dječice bježi s malim Ivanom Krstiteljem u goru, gora se rascjepljuje i pruža joj zaklon od Herodovih progonitelja. No kad nije uspio uloviti nju i dijete, Herod ubija Ivanova oca Zahariju u hramu; sjećamo se i bijega Marije, Josipa i malog Isusa u Egipat, također da izbjegnu Herodov pokolj nevine djece, te nakon Herodove smrti povratka iz Egipta; bijega Isusovih učenika koji su se razbježali vidjevši Judinu izdaju na djelu, kada su vojnici uhvatili Isusa na prijevaru itd. Uvijek se bježalo od nekoga zla i prijetnje, da se spasi goli život i glava na ramenu.

A kako spojiti vrlo čest glazbeni pojam fuge s bijegom? Tako što se glazbena tema probija kroz razne dionice kao da kroz njih protrčava. Riječ je u 14. stoljeću posuđena od latinske opće imenice fuga = bijeg, trk, brzina. U njemačkom je najprije značila kanon, a od 17. stoljeća fugu u današnjem smislu. I kanon i fuga nazvani su tako zato što u njima tema kao da bježi po raznim glasovima, a oni kao da bježe jedan od drugoga, kao da se igraju lovice (iznenada koji izroni, pojavi se iznebuha, pa se ti glasovi ponavljaju, vraćaju na početak, stvaraju harmonije i sl.). Veliki Johann Sebastian Bach bio je majstor fuge, pa je svoje majstorstvo ovjekovječio u djelu Die Kunst der Fuge (Umijeće ili umjetnost fuge), koje, ako ga ne izvodi pravi majstor, zvuči dozlaboga dosadno.

No o fugama znaju i oni koji se nisu naslušali Bachovih fuga, koji ni za Bacha možda nisu nikad čuli (na spomen Bacha zgodna mi je anegdota koju je ispričao sam prof. Žmegač; objavivši svoju knjigu Od Bacha do Bauhausa, jedan mu je susjed rekao: „Profesore, i vi, znači, kupujete u Bauhausu?!“), pa ipak vrlo dobro znaju i što su fuge i kako se rade. Fuga u građevinarstvu znači spojnicu između elemenata konstrukcije, to je sljubnica, sastavnica, što će vam znati reći svaki keramičar koji lijepi zidne ili podne pločice. Među kamenim ili keramičkim pločicama uvijek je i jedan (ma koliko malen) međuprostor, jer ploče se zapravo ne dodiruju. Prostor tih pukotina među njima ispunjavaju fuge. Ova fuga potječe od ie. *pak-, pričvrstiti, privezati, a došla nam je preko jezika posrednika, njemačkoga. Ondje Fuge znači zglob, pukotinu, šav, žljebić, spoj između kamena ili pločica. U krajevima gdje su germanizmi još živi (sjeverna Hrvatska, negdašnja Vojna krajina, Zagreb, Osijek) čuje se i oblik fugna. Te fuge, kao i podloga ispod njih, moraju se izvoditi strpljivo i uredno, kako pločice ni na oko ni na dodir ne bi stajale kvrgavo, kako bi bile sve u istoj ravnini, kako ne bi jedna bila utisnutija u ljepilo, a druga istaknutija. Fugirati, njem. fugen, znači spajati, zatvarati pukotine, zalijepiti pukotine između opeka ili pločica nekim vezivnim materijalom da čvrsto stoje.

Re-fugere znači bježati natrag (dakle, re- određuje i smjer bijega), uzmicati, odmicati se od čega, sklanjati se, pa je onda razumljivo zašto refugium znači zaklon, utočište, pribježište (primijetite glagole brza kretanja – bježanja i trčanja – prema mjestu na kojem se očekuje spas). Od latinskog do francuskog (refuge) put je sasvim prirodan. Konačno, svaki zaklon, pribježište, utočište traži se u žurbi i iz nevolje, sa željom da se što prije stigne do mjesta za koje mislimo da će biti sigurno. To danas i predobro znaju tolike izbjeglice, bjegunci, prognanici i prebjezi svih boja kože i vjerovanja, a oni su se u hrvatskom jeziku okamenili u prezimenu Prebeg.

Kad god mislim na pješački otok kao na utočište za pješake u zahuktalu prometu, sjetim se jedne hladne zimske večeri, 4. siječnja 1984. godine, kad je već minula i novogodišnja raspojasanost, a počelo se vraćati uobičajeno sivilo. Angel Miladinov, dobri duh Televizije Zagreb u zamahu, na koju je došao u njezinim pionirskim danima 1957. i ondje ostvario legendarne emisije poput Ekran na ekranu (o filmu), Četvrtkom otvoreno (o kulturi), Studio 13 (zabavno-glazbena). Politički dijalozi, Mali noćni razgovori, Kultura srca (a smrt ga je zatekla na dužnosti glavnog urednika Dokumentarno-feljtonskoga programa), strpljivo je stajao na pješačkom otoku između Šubićeve i Zvonimirove ulice (onomad se zvala Ulica Socijalističke revolucije), pa premda nadomak svojega stana, nije pretrčavao cestu nego je čekao da mu zeleni čovječuljak na semaforu dade znak za prelazak. Ni blizina kuće nije ga nagnala na prometni prekršaj, disciplinirano je stajao na mjestu za pješake i čekao svoj red. No prije zelenoga čovječuljka naišao je kamion na kojem se nekontrolirano klatila teška željezna kuka od dizalice. Pokazalo se da Angelu taj otok nije bio ni pribježište ni utočište, a ponajmanje zaklon. Udarac koji je zadobio bio je konačan. Kad je poginuo, bio je u 56. godini. I u ovom slučaju potvrdila se stara izreka: uvijek nastradaju oni koji se striktno drže reda.