Odlazak Tzvetana Todorova

Tzvetan Todorov, ugledni filozof, antropolog, teoretičar kniževnosti, semiotičar, umro je 7. veljače. Vijest o njegovoj smrti, koja je odmah prenesena na portale istaknutih svjetskih novina i časopisa, svjedoči o njegovoj velikoj važnosti.

Rođeni Bugarin, s mjestom rođenja u Sofiji 1. ožujka 1939, u rodnom gradu magistrira filologiju te zbog komunizma emigrira u Francusku, odlazi u Pariz, da bi postao jedan od najistaknutijih učenika Rolanda Barthesa te doktorira na Sveučilištu u Parizu. Na francuski i europski intelektualni zemljovid upisuje se kao istaknuti teoretičar. U esejima i knjigama iz područja sociologije, antropologije, kulturne teorije i povijesti ideja bavi se velikim rasponom tema, duboko i argumentirano analizira brojne fenomene suvremenoga svijeta, od straha od barbara do koncentracijskih logora i Amerike. Za razliku od onih intelektulaca koji inteligenciju i načitanost žele pokazati hermetičnim diskursom, Todorov jasnu rečenicu spaja s bistrinom misli i dubinom uma utemeljenima na lucidnom promatranju i dubokoj analizi svijeta.

Dobio je brojne nagrade, a 2011. i nagradu Francuske akademije. Na hrvatski su prevedene njegove knjige Strah od barbara: s onu stranu sukoba civilizacija, Duh prosvjetiteljstva, Osvajanje Amerike: pitanje dugoga.

Todorov znalački i beskompromisno analizira kako se i zašto svaka vlast voli poigravati istinom, predočujući kako duh prosvjetiteljstva nije samo pitanje prošlosti: „Pa ipak, sve vlasti nisu jednako vrijedne. Dobra je vlast ona koja, brižnija oko dobrobiti svojih podanika negoli oko vlastite pobjede, potiče napredak prosvjetljenja, dakle javnog obrazovanja; ona svojim podanicima pomaže postići vlastitu neovisnost olakšavajući im pristup istini. U toj je vlasti paradoksalno i to što svojim građanima, ako već ne daje šibu da je sruše, barem pruža sredstva da se od nje osamostale. Utoliko je usporediva s roditeljima koji nastoje omogućiti neovisnost djeci istodobno znajući da bi ih njihov uspjeh mogao učiniti nekorisnima kao roditelje i udaljiti ih od njih. Mudra se vlada ne protivi rastu i širenju spoznaja. Ali njezina uloga tu i prestaje; ni u kojem slučaju ne treba pretjerati u želji da i sama pridonese napredovanju prema istini, jer ona nije pitanje volje. Javna vlast ne smije svoje odabire obavljati prikrivanjem istine.“

Otišao je jedan od najvećih Europljana današnjice.