Svjetski pjevači uz orgulje

Još od srpnja prošle godine odvijao se 23. festival Orgulje Heferer od sjevera do juga Hrvatske u organizaciji ugledne prve hrvatske gradionice orgulja, harmonija i glasovira Heferer, osnovane 1849. u Grazu, a još u doba K und K monarhije prve orgulje u Hrvatskoj gradi u godini svoje punoljetnosti 1867. u Rečici kraj Karlovca. Orgulje kakve se očekuju u svakoj temeljito opremljenoj velikoj koncertnoj dvorani u Lisinskom su dovršene 1974, a izgradila ih je ugledna njemačka radionica Werner Walcker Mayer kao svoje 5290. djelo. U njihovoj obnovi Gradionica Heferer je dala svoj doprinos baš kao i na održavanju orgulja diljem zemlje. Festival Orgulje Heferer prošetao je od Krapinskih Toplica, Petrinje, Županje, otoka Brača, Splita i Trogira do Osijeka, Klanjca, Konjščine ili Varaždina na 34 koncerta sve do završnog 35. u Lisinskom, gdje su nastupili sopranistica Evelin Novak, bas-bariton Krešimir Stražanac u suradnji s orguljašem Višeslavom Jaklinom, katedralnim orguljašem u Varaždinu i uz sudjelovanje tamošnjeg nenametljivog i plahog vokalnog noneta Donum.

 Rastuća karijera dvoje pjevača privukla je u Lisinski zapravo jadan broj slušatelja, otprilike četvrt do eventualno trećine popunjenih mjesta. Sramotno malo u odnosu na ugled angažiranih pjevača, što svakako ide na dušu organizatora. Nije vrag da je srozavanje ukusa došlo do dna kada uz pompu i blještave najave kojekakvi pjevači, nije bitno koje vrste glazbe, koji navodno diraju u dušu, bez problema pune gotovo dvije tisuće mjesta dvorane. Očito su Evelin Novak i Krešimir Stražanac uhvaćeni „u prolazu“ pa su nastupili uz većinom neprimjerenu pratnju orgulja u odnosu na izbor repertoara. Zamislite samo kako li se muče orgulje s repetitivnim zahtjevima Verdija ili rosinijevskim tekućicama i zavrzlamama. Višeslav Jaklin s nepovoljnim je zadatkom na kraj izlazio kako je znao i umio da bi mu zauzvrat bila darovana prilika da samostalno izvede Sonatu za orgulje u c-molu Juliusa Reubkea, zahtjevno djelo njemačkoga skladatelja na tragu Liszta, ali s više konstruktivizma i muzičkom maštom koja mu pripada.

Upitan je koncept da se pjevački recital s uključenim romantičarskim arijama izvodi uz orgulje kojih se zvuk iz krletke u Lisinskom u prostoru dvorane pomalo sasuši, upitno je i kako je dvorana bila praznjikava, a upitan je i izbor programa. Njegova duhovna orijentacija uključila je i afričko-američke duhovne pjesme koje postaju uglate i „bjelačke“ u operno opreznoj izvedbi. Ajme Jerichu, Amazing Grace ili impresivnoj Go Down Moses. Čemu? Kao neki prirepak je tada na kraju bio Benedictus iz Božićnog oratorija Camillea Saint-Saënsa iz dijela njegova uvelike zanemarena opusa. Taj mali biser vratio je Evelin Novak i Krešimira Stražanca u znano im okružje. Uvjerljiv je i razgovijetan bio Stražanac u recitativu i ariji iz rane Bachove kantate Ich will den Kreuzstab gerne tragen. Jednako je tako bilo i s Mozartovom arijom Laudate Dominum iz Vesperae solennes de Confessore Evelin Novak, a osobito sa Zdravomarijama: Ave Maria Michala Lorenca i nevjerojatno suzdržano intenzivnom vokalno bezgrešnom Desdemoninom iz Verdijeva Otella kao vrhuncem večeri. S odstupanjima se prolazilo kroz ulomke opusa Stradelle, Rossinija, namještenim Confutatis maledicis iz Verdijeva Rekvijema. Evelin Novak, diva prelijepa glasa, bila je ponegdje distancirana kada se pravilnost tehnike i teško prispodobiva ljepota glasa isticala pred izražajnosti i sadržajem kao u pjevački besprijekornoj oglednoj Bellinijevoj ariji Casta diva iz Norme. Ulomci izvan konteksta kao i bezbroj puta dosad dugoročno štete umjetnicima koji se s promjenjivim dometima suočavaju s raznim glazbenim svjetovima. A trenirana publika navodno uživa u ariosima na kvadrat ako ne i na kub. Nije bilo tako samo s Evelin Novak i Krešimirom Stražancem, a kako stvari stoje, bit će ih sve više u svijetu razlomljenih iskustava za sve sudionike. Možda sve do arije bez (dosadnih) recitativa, do tehnički najzahtjevnijih dijelova arija pa i svakojakih koloraturnih vragolija zasebno. Srećom Krešimir Stražanac i Evelin Novak zadržali su uz orgulje ipak fokus na duhovnoj glazbi različitih ishodišta.