Opera o ljubavi iznad svega

Mnogi znaju priču o Romeu i Juliji. Shakespeareova tragedija nastala na ranijoj priči postala je jedan od kanona svjetske književnosti i talijanskog turizma, pa je nekako automatski povezujemo s kasnim šesnaestim stoljećem, kada je engleski dramatičar napisao verziju po kojoj je nastala većina kasnijih glazbenih i filmskih uprizorenja najpoznatije ljubavne priče. Tragedija dvoje mladih utoliko je fascinantnija kada se podsjetimo da mnoge njezine obrade, pa tako i ona operna francuskog skladatelja Charlesa Gounoda, stoje na repertoaru svjetskih pozornica i, kao što je bio slučaj na izvedbi u njujorškoj Metropolitan operi 21.siječnja koju je vodio torinski dirigent Gianandrea Noseda te u bečkoj Državnoj operi na izvedbi 25. siječnja, pune gledališta do posljednjeg mjesta. Jamac sjajnih  izvedbi ipak nije bilo samo čuveno djelo, nego i blistave solističke postave. Bečka na čelu s Placidom Domingom, koji se ovaj put međutim našao za dirigentskim pultom. Dominga svjetska javnost u prvom redu poznaje kao tenora, no za velikog španjolskog glazbenika bismo znali i da je na svjetskoj glazbenoj sceni ostvario samo dirigentsku karijeru. U svojstvu dirigenta Domingo bilježi preko 450 opernih i koncertnih nastupa, a njegov solistički operni repertoar obuhvaća preko 130 uloga. Umjetnik ove godine obilježava punih pedeset godina na pozornici bečke Državne opere, gdje je tridesetak puta nastupio kao dirigent i dvjestotinjak kao vokalni solist. Glazbena veličina u prvom je redu potvrđena suverenim vođenjem orkestra, od trodijelne uvertire u kojoj se između dva snažna bloka smjestio nježni fugato, do upečatljivog posljednjeg dueta u kojima ljubavnici na samrti mole Boga da im oprosti.

No u operi koja nosi ime po dvoje zaljubljenih, poseban izazov predstavlja odabir dviju naslovnih uloga. U njujorškom Metu izvedbu koju je gledao svijet u izravnom prijenosu u sedamdeset zemalja pa tako i u Austriji i Hrvatskoj, u ciklusu Met Opera Live Romea je pjevao talijanski tenor Vittorio Grigolo a Juliju njemačka sopranistica Diana Damrau. U bečkoj izvedbi o kojoj dajemo opširniji prikaz, u ulozi Romea nastupio je peruanski tenor Juan Diego Flórez, jedan od najpoznatijih lirskih tenora današnjice, koji je svoju karijeru izgradio na ulogama talijanskog belkantističkog trolista. Sjajnom vladanju pozornicom, odličnoj glumi i lirskom tenoru kojeg se, treba priznati, ne čuje često, doprinijela je i glazbena struktura opere, koja u većoj mjeri sadržava tenorske nego sopranske arije. Utoliko je trebalo pričekati četvrti čin i ariju Amour, ranime mon courage, u kojoj Julija pobjeđuje strah i odlučuje popiti napitak za uspavljivanje, da ruska sopranistica mlađe generacije Aida Garifullina u potpunosti zablista. Značajnu ulogu u kvalitetnoj izvedbi imale su na obje predstave scenografija, kostimografija  i režija. Dva su detalja posebno doprinijela upečatljivoj bečkoj izvedbi opere, koja ipak sadrži glazbeno manje dinamične djelove: upečatljiva prva scena, u kojoj zbor oplakuje dva mrtva tijela na bolničkim krevetima, koje mrtvačka plahta pokriva do stopala, i scenografsko rješenje prema kojem Julija na početku nosi traperice i Merkucije kroz cijelu operu crnu majicu s anarhističnim znakom, kao podsjetnik da je priča aktualna i danas, jer vrijeme potpune individualne slobode još nije došlo, a okolina i društvo nas i danas mogu sputati više nego što bismo htjeli priznati.

Najveća ljepota priče o Romeu i Juliji ipak leži u činjenici da je svjetska javnost dvoje mladih zapamtila kao junake koji su ljubav stavili ispred svega, a ne kukavice koje su pobjegle u smrt. Stih „on te mrzio a ja te volim“, kojim Julija oprašta svom tajnom suprugu što je ubio Tibalda, potvrđuje da je ljubav jača od mržnje, a nas podsjeća da se klasicima uvijek iznova trebamo vraćati, jer nisu slučajno preživjeli mnoga stoljeća. Bez obzira na tragičan kraj, djelo Romeo i Julija, u književosti ili glazbi, predstavlja osobit užitak, posebno ukoliko je, kao u izvedbi Državne opere austrijske prijestolnice, u pitanju odlična izvedba pod palicom jednog od najvećih umjetnika današnjice.