Ujedinjeni u jazzu

Prošlo je već mnogo godina kako je postojala pa i nestala Europska jazz-federacija, međunarodna institucija europskih zemalja koju su još tijekom davnoga međunarodnog jazz- festivala Jazz Jamboree u Varšavi osmislili i pokrenuli tadašnji predsjednik Poljske jazz-federacije Jan Byrczek i pisac ovih redaka. Europska je jazz-federacija bila službeno formirana i međunarodno ozakonjena na osnivačkoj skupštini koju je 1969. besprijekorno  organizirao Talijan Antonio Foresti Cici. Skupština je uz velik broj delegata, europskih jazz-stručnjaka raznih profila, održana na venecijanskom Lidu, donijevši sve nužne pripadne dokumente, a za prvoga je predsjednika bio izabran Švicarac Lance Tschannen. U izvršni su odbor uz dvojicu idejnih pokretača ušli ravnopravno predstavnici zemalja tadašnje Zapadne i Istočne Europe te je jazz u to vrijeme bio jedini koji će na tom glazbeno-kulturnom polju povezati dva politički suprotstavljena tabora. To će se ponajprije uočiti na dotad gotovo nemogućim nastupima istočnoeuropskih jazz-sastava i solista na pozornicama zapadnoeuropskih festivala jazza. Tu je činjenicu, uz ostale aktivnosti Europske jazz-federacije, prepoznao i UNESCO, uvrstivši je na popis relevantnih međunarodnih institucija, što se tada za sve nas smatralo velikim, premda sasvim nekomercijalnim korakom.

Kao jedna od važnijih akcija Europske jazz-federacije, uz međunarodno povezivanje, bila su godišnja izdanja međunarodnih kalendara europskih festivala jazza, kojih je tada bilo oko 300 ili više godišnje, te niz drugih akcija, od kojih valja izdvojiti za nas važnu uspjelu izložbu omotnica jazz-ploča naših izdavača organiziranu u sklopu velikoga međunarodnog festivala jazza održana u Nici. Vodeći poljski jazz-časopis duge tradicije Jazz Forum postat će i službeno mjesečno glasilo Europske jazz-federacije. Poslije će predsjednik federacije, u Londonu izabran Britanac Charles Alexander, morati primjerice u Pragu čak svjedočiti i braniti čehoslovačke članove Europske, odnosno Internacionalne jazz-federacije, na procesu podignutom protiv njihove aktivnosti, među kojima i Vaclava Havela, budućega predsjednika te države. No apetiti su mnogobrojnih sudionika godišnje skupštine Europske jazz-federacije, održane u Londonu, a može se reći već i prije, bili veći od realnih mogućnosti te međunarodne institucije, te je na inzistiranje velikoga broja sudionika te skupštine, ponajviše onih iz redova izvaneuropskih delegata, Europska jazz-federacija preimenovana u međunarodnu, odnosno Internacionalnu jazz-federaciju, što je s obzirom na obujam njihovih zahtjeva već mirisalo na njezin kraj, što se na kraju i dogodilo.

Ipak, ideja u instituciji koja bi povezivala džeziste  europskih zemalja ostala je, i po svemu sudeći stalno sazrijevala u glavama i nekih novih generacija europskih glazbenika i stručnjaka za jazz. Tako je 1987. osmišljena međunarodna asocijacija europskih producenata, festivala, prezentera i potpornih organizacija specijaliziranih za suvremeni jazz i kreativnu improviziranu glazbu, nazvana European Jazz Network. To bi široko određenje članova trebalo uvjetovati i izbor sudionika članova te asocijacije, što je naravno teško provedivo. No zahvaljujući spomenutoj širini ljudi povezanih s jazzom i improviziranom glazbom, broj se članova te asocijacije brzo povećavao da bi danas narastao do brojke od 110 organizacija i članova. Uključivši festivale jazza, klubove, važnije stalne koncertne jazz-manifestacije, neovisne jazz-promotore i nacionalne organizatore jazz-koncerata iz dosad 31 zemlje, stiglo se trenutno do tog broja s očiglednom namjerom rasta. Jedna je od temeljnih zadaća zacrtanih u pravilniku EJN-a promicanje i poticanje spomenutih glazbenih pravaca kako u kulturološkom tako i edukativnom smislu, koristeći pritom dakako i raznim oblicima razmjene među članovima EJN-a, ali ne i samo među njima.

Dosta je toga u početku zadanog, zahvaljujući dakako članovima raznih profila od institucija do pojedinaca, i ostvareno. Dokazuju to i godišnji dobro posjećeni, pa čak i masovni, kongresi EJN-a, koji se održavaju u gradovima raznih europskih zemalja, i to ponajviše u sklopu europskih festivala jazza, među koje je EJN dobrohotno uvrstio primjerice i neke izvaneuropske države, tako Armeniju i Azerbajdžan. U zadatke koje si je EJN zacrtao pripadaju između ostalih mobilizacija i razmjena spomenute glazbe i ideja, kao i dubiozni pokušaj izjednačavanja tretmana jazza i improvizirane glazbe. Jer evidentne su razlike još u tome itekako uočljive, i kreću se od države do države. Tu su zatim još i edukativni programi za mlađe, još needucirano jazz-slušateljstvo, kao i u ovom trenutku važno izdavanje opsežne knjige s prilozima o povijesti jazza pojedinih europskih zemalja. Sad već trogodišnja istraživanja na tom planu kreću se prema završetku i konačnom izdavanju spomenutog djela u Londonu, promocija kojeg se očekuje tijekom ovogodišnjeg kongresa EJN-a potkraj rujna u Ljubljani. Na realizaciji tog djela o povijesti jazza europskih zemalja radi 35 suradnika. Uz prezentaciju knjige u Ljubljani, promocija se očekuje i u Bariju, Oxfordu i Londonu, Parizu, Rigi i na Columbia Univerzitetu u New Yorku.

EJN je prema postojećim podacima u znatno povoljnijem financijskom položaju od nekadašnje Europske jazz-federacije, jer danas može računati na sredstva Europske Unije. Nekadašnja se Europska jazz-federacija mogla pohvaliti samo nekomercijalnim članstvom u UNESCO-u.

U svezi sa suradnjom Hrvatske i stručnog priloga za spomenuto izdanje knjige o povijesti jazza europskih zemalja nedavno je u Varaždinu boravio menadžer za komunikacije EJN-a  Stefano Zucchiatti, s kojim je uz ostale oblike suradnje u spomenutoj knjizi dogovorena i mogućnost učlanjenja Hrvatskoga jazz-kluba u spomenutu europsku asocijaciju European Jazz Network.